Deset godina grupe Meritas u zagrebačkoj Tvornici pretvorio se u nezaboravan doživljaj, prekrasnu zabavu i proslavu pop pjesme. Ispunjena tvornica, sjajna atmosfera, umjetnička scenografija i niz najpoznatijih trenutaka iz karijere izvedenih na dojmljiv, unplugged način potvrdili su poseban status djevojaka na domaćoj glazbenoj sceni. Ovacije publike na kraju koncerta i pozdrav glazbenicima sve navedeno samo su potvrdili.
Naglasivši trenutak spoja dvaju načina umjetničkog izražavanja, Izložbu umjetničkih radova ’Pretvori me u zvuk’ otvorio je povjesničar umjetnosti Darko Glavan. Umjetničke slike djelo su budućih akademskih slikara, studenata zagrebačke Akademije Likovnih umjetnosti. Svaka od slika ilustrirala je jednu od kompozicija koja se, te večeri, mogla poslušati na Appleovu iPodu postavljenom pored svakog od likovnih djela.
’Posebno mi je drago da sam ovdje i sada u prilici pozdraviti grupu čiji je album ’Skači, pleši, viči!’ bilo prvo domaće izdanje koje smo prije deset godina medijski popratili’, rekao je u emotivnoj najavi koncerta Daniel Berdais, direktor programa Otvorenog radija, i s pozornice pozvao prisutne da pljeskom pozdrave djevojke. A pljesak i zajedničko pjevanje pjesama poput ’Igra’, ’Budim se’, ’Na kraju sna’ i ’Dan je tvoj’ nisu prestajalo do damoga kraja. Tijekom nastupa - burno pozdravljeni - na pozornici su se grupi Meritas i članovima njihova banda pridružili Jelena Radan i Massimo. U setu se našlo mjesta za dvije nove pjesme s albuma ’Meritas Unplugged’ (’Napokon’ i ’Razlog za... (bububu)’), do sada neobjavljenu ’Um 5 vor 2’ i ’Helpless’ Neila Younga. Scenografija sa posebnim video programom, decentnim rasporedom svjetlosnih efekata i pratećim slajdovima u režiji Mare Milin oslikala je večer snova grupe Meritas na posebno topao način.
Što će se posebno pamtiti? Nastup gudačkog trija u pjesmi ’Nije vrijeme’? Aranžmanske minijature? Klavijature u pjesmi ’Igra’? Mirnoća nastupa? Sve to zajedno na jednom mjestu. I toplina, koja je Tvornicu ovoga četvrtka pretvorila u glazbeni dnevni boravak, boravak u kojemu su Meritas i publika disali kao jedno.
Meri Jaman - glas, usna harmonika; Anita Valo – glas, gitara; Dejan Orešković – gitara, bas; Tin Ostreš – bubnjevi; Zdeslav Klarić – klavijature, Petar Paluza – viola; Martina Drakulić – violina; Lovro Kovačević - čelo; scenografija: Mare Milin – majstor tona: Borko Kovač – majstor svjetla: Reno Raos.
