Ususret koncertu Stefanovski - Milenković: I dio
Uoči tri velika koncerta Vlatka Stefanovskog i Stefana Milenkovića u Beogradu donosimo vam njihove komentare o istima.
S obzirom da su karte planule za 22. i 23. ovog mjeseca ugovoren je treći takozvani “finalni” koncert 27.12. Vlatka Stefanovskog i Stefana Milenkovića. Ovo su djelovi razgovora s njima dvojicom na press konferenciji, jedinoj za sada, održanoj.
Vlatko: Prvo da se zahvalim Beogradu na velikom gostoprimstvu koje mi pruža već nekoliko desetljeća. Ono što je za mene značajno je da proširim krug svojih suradnika i da s vremena na vrijeme stanem na klizavi teren i učinim nešto za sebe i za svoju publiku: novo, hrabro, neočekivano, riskantno ali naravno sa svom dozom odgovornosti jer ovakve projekte radite s vremena na vrijeme. Jednom u pet godina možete napraviti nešto ovako, radikalno novo. Moram učiti, čitav život moram biti student zato što sam takve zadatke sebi zadao. Moram stalno učiti nešto novo i za mene je velika stvar osvojiti neki novi teritorij. Ja sam gitarist koji je sam učio svirati gitaru, nisam bio ni u jednoj muzičkoj školi i za mene će biti velika privilegija “podijeliti teren” s čovjekom koji je imao sasvim drugačiji put. Nadam se da ću biti u prilici da mu nešto dam, da mu nešto poklonim, da mu nešto pokažem jer sam stariji od njega… Ja sam, kada se Stefan rodio snimao svoj prvi album s grupom “Leb I Sol”. Znači, mislim da imam iskustvo i da težim ka nekoj vrsti jednostavnosti kako u muzičkom tako i životnom izrazu, a s druge strane ja od Stefana mogu puno, puno toga naučiti i nadam se da će ova naša suradnja biti jedno “proširivanje naših škola”. Moj izražaj, uvijek sebe smatram rock gitaristom i uvijek sebi dajem za pravo da budem malo rokerski neozbiljan, drzak, hirovit, ali s druge strane mislim da sam odgovoran i točan čovjek i da pokušavam sve obaveze koje imam na vrijeme i kvalitetno ispuniti. Ovo će biti veliki “okršaj” i siguran sam da će se dogoditi neko malo čudo krajem prosinca u beogradskom Sava Centru.
Stefan: Naravno, ovo je fantastično i stvarno jedva čekam da se predstavimo. Mi smo već počeli s probama ali se i dalje uigravamo i istražujemo i to je upravo ono što je mene privuklo: proširivanje muzičkih horizonata, suradnja s Vlatkom, kako bi to Amerikanci rekli: kopamo jedan drugom po mozgu (picking each others brain) ako to u prijevodu ima smisla, govorim u muzičkom smislu. Smatram da Vlatko i ja govorimo isti jezik mada nam se dijalekt razlikuje u tom muzičkom smislu. Sebe više i ne smatram klasičnim violinistom, taj sam put prošao i dugo bio to, ali kao osoba, raznovrsnost mojih interesa mimo muzike - smatram sebe veoma ne klasičnim. To je ipak samo prirodna konsekvenca moje osobnosti sad i već nekoliko godina. Uvijek sam imao želju i da se upoznamo Vlatko i ja, da sviramo zajedno i to će se sada i ostvariti.
Vlatko: Na sceni će biti moji dugogodišnji suradnici. O repertoaru ne bih puno pričao neka to ostane mala tajna do samog koncerta jer još uvijek predlažemo neke stvari, neke brišemo, neke ubacujemo… U svakom slučaju meni je bilo važno da nađemo težište, da nađemo na čemu smo se mi to našli, ne samo na samom sviranju nego na kakvoj muzici. I to smo dogovorili u međuvremenu i meni je laknulo kada smo to dogovorili jer znamo zašto ćemo svirati zajedno. Svirati ćemo naravno i Balkan i stvari s Balkana ali ćemo svirati neke klasične kompozitore koji su inspirirani Balkanom. Biti će zabavno i biti će šareno, u svakom slučaju, ali mislim da je prerano da kažem koje ćemo numere svirati.
Stefan: Etno je nešto što je univerzalno za cijelu planetu a činjenica je da to povezuje i moj i Vlatkov žanr. I nema nijednog kompozitora u klasici koji nije uzimao inspiraciju baš iz naroda: Bartok npr., pa čak su i Beethoven i Mozart imali teme koje su uzimali baš kao narodne teme. Tako da smo to uzeli kao jednu nit koja povezuje sve.
Vlatko: I čudno je to kako ljudi iz jedne branše vole slušati muziku ljudi iz druge branše. Ja sam čitav život u rockfusionu ali vjerujte, u posljednje vrijeme, namjerno, kad pustim muziku na cd playeru to je u 70% slučajeva klasična muzika. Klasični kompozitori. Jer sam se u međuvremenu zasitio predvidljivosti rock and roll-a. Predvidljivost je tako jaka da je za moj ukus to pomalo banalno i prevaziđeno. To sam slušao kada sam imao deset godina i ne znam zašto bih slušao kada imam pedeset. Zanima me nesto što je muzikalno, što je duhovito, što je teško za sviranje, što unutra ima neku tajnu, skrivenu poruku. Zanimaju me i klasični kompozitori, naravno. Naravno, nisam expert ali sam veliki entuzijast. Mozarta volim slušati u svakoj prilici pa čak i u autu.
(slijedi nastavak)
Ivica Stanković
Objavljeno 12.12.2010.
