Početak jesenske turneje po Srbiji, u okviru koje Rundek Cargo Trio svira između ostalog 17, 18. i 20.11. u Sava centru, simbolično je označen beogradskom promocijom ”Knjige o pjesmama - Rundek, između”, u prisustvu njenog autora, hrvatskog publiciste Ante Perkovića i naravno njezina ”glavnog junaka” Darka Rundeka. (Foto: I. Stanković)
U knjižaru i prodavnicu ploča ”Leila” 14. ovog mjeseca nahrupilo je na desetine fanova koji su željno iščekivali da im Rundek i pisac potpišu na licu mjesta kupljenu ”Knjigu o pjesmama - Rundek, između” ( Menart ), koju Perković opisuje kao esej o Rundeku, odnosno publicistiku s autobiografskim i biografskim elementima.
Darko i Ante su se potrudili da budu na visini zadatka i knjige su fanovima potpisivali, po potrebi, latinicom i ćirilicom!
”Kada smo krenuli raditi kao trio, naša luda menadžerica je došla na ideju da bi to trebala pratiti i knjiga, što me nije baš privuklo“, rekao je Rundek na početku druženja s novinarima i fanovima.
”Onda je Menart, osim izdavaštva CD-a, počeo izdavati i knjige i ja sam im kao izvođač bio pogodan za takvu vrstu prezentacija, što me također nije privlačilo, ali, ako njima treba tako nešto, a nije na sramotu, zašto da ne“.
Rundek je od Perkovića dobio njegovu prethodnu knjigu „Sedma republika“, svidio mu se taj, kako je rekao ”esej o pop kulturi“, pa je došao do zaključka da bi se upravo Ante trebao upustiti u pisanje o njemu.
”Ante je došao s idejom da se prije svega bavi pjesmama, odjecima toga što sam pisao do sada, a ne mojim životom“, rekao je Darko, dodavši da je vidio kroz odnos s Perkovićem relaciju Majakovskog i Šklovskog, (pisca biografije o Majakovskom u knjizi „Energija zablude“).
”Darko nije samo tema knjige, već i čovjek bez čijeg djela ova knjiga ne bi postojala“, naglasio je Perković. ”Nisam veliki fan biografija, mislim da je nepristojno pisati biografiju o živom čovjeku, pogotovo ako taj čovjek može sasvim sigurno to i sam napraviti, ako želi. Zadatak sam shvatio kao izazov, Darko mi je pomogao sugestijama. Rundek ima izuzetan značaj u našoj kulturi, on je mali totem mnogih odrastanja. Pokušao sam ga ne mistificirati kao osobu, niti ga demistificirati, što je također oblik mistifikacije. Trudio sam se označiti ono što je ostavio u svojim pjesmama. Meni se čini da njegove obožavaoce ne zanima pravi Darko Rundek, već lik iz ’Šejna’, ’Šala od svile’, ona mitska persona koja prolazi kroz stvari mnogo lakše nego mi, nego Darko. Zanima ih zvijezdana prašina, ono nešto što je neopipljivo. Činilo mi se da jednu tako bogatu karijeru koja je uhvatila i muziku i kazalište i film i radiofoniju, poeziju, površno opisivati pravocrtno – ’Darko Rundek se rodio tad i tad, pa završio školu...’. Ušao sam u eksperiment, sam rad na knjizi mi je dragocijeno iskustvo i istraživanje“.
Autor je napravio popis pjesama, prošao s Rundekom kroz njih i pratio ih iz raznih perspektiva, obraćajući pažnju na trag koje su ostavile u budućnosti.
„Trudio sam se da kroz knjigu prikažem ono što se manje zna o Darkovom radu“, rekao je Perković, podsjećajući da je „jednako fascinantan njegov radijski opus osamdesetih“. U knjizi postoje i Rundekovi autobiografski zapisi, ali je Darko dodao da za pisanje klasične autobiografije nije zainteresiran.
Perković se osvrnuo na tekst preuzet iz Džuboksa ’80. o legendarnom Omladinskom festivalu u Subotici koji je lansirao nekoliko novovalnih bendova, među njima i Haustor.
„Učinilo mi se glupo to mitologizirati iz današnje perspektive, pa sam, zahvaljujući predanom arhivaru Goranu Tarlaću, dobio originalan tekst iz Džuboksa, pisao ga je Dragan Kremer“.
U knjizi o Darku govore i članovi Cargo Trija Isabel i Duco Vranić, kao i brojni raniji Rundekovi suradnici. Dosadašnje reakcije na knjigu koja je, nakon Hrvatske, sada dostupna i u Srbiji, su odreda pozitivne, a Menart pokušava naći partnere za regiju.
