Zagrebački punk-funk-butchrowing kvartet Dosh Lee i Ms Bing Vam donose spektakl epskih razmjera - zajednički singl i videospot ”Bezbolan prekid”.
Riječ je o maestralnoj kompoziciji koja se idealno uklapa u razdoblje postvalentinovske depresije, a kao što i naslov kaže, govori o nečemu što u stvarnosti ne postoji - bezbolnom prekidu ljubavne veze. Ukratko, pjesma počinje tamo gdje romantične komedije završavaju, a kreće stvaran život.
Kako je za svaki prekid potrebno dvoje (dvije/dvojica), ”Bezbolan prekid” je spojio MS Bing - lijepu, mladu, energičnu i vrhunsku pjevačicu odličnog zagrebačkog electro-pop benda Roppongi Red - s nestašnom butchrowing ekipom iz Dosh Lee-a, što je donijelo zapanjujuće rezultate.
Redatelj spota je Dinko Čvorić - Doringo, koji kaže: ”Suradnja s Ms Bing je gotovo nadnaravno iskustvo, takvu razinu profesionalnosti, predanosti, točnosti i nadljudske energije nisam nikad susreo. Rođena je da bude prva žena koja će glumiti Supermana. Dosh Lee radije ne bih komentirao. Dovoljno je reći da sam u spot stavio isključivo njihove sjenke, a dijelove na kojima su im se trebala vidjeti lica sam zamijenio jeftinom maskom starca.”.
Singl “Bezbolan prekid” je snimao i miksao Antonino Šimić u “Greenwood studiju”, za mastering je zaslužan Tomislav Hleb, a dizajn naslovnice je djelo Gordane Periškić. Iako slika kaže tisuću riječi, umjesto slike Dosh Lee-a je pametnije napisati tisuću riječi, koje će opisati pjesmu:
Bezbolan prekid
Znali smo se samo iz viđenja Tada nisi mi postavljala ograničenja Nisam s tobom od vlastitog rođenja Niti namjeravam biti do tvoje smrti Ma nađi drugu budalu pa ga oko prsta vrti Uzmi gluhonjemog, da ti kima glavom i šuti
Mi svaku drugu riječ beskrajno važemo Možemo li se složiti da se uopće ne slažemo? Nema smisla da te zavaravam Smišljam ljigave laži pa se poslije opravdavam Ne želim ti lagati u kontinuitetu Ne bi bio s tobom ni da si zadnja na svijetu
Vrijeme je da budemo iskreni Napokon budemo iskreni
Ne želim da gajiš iluzije jadne Jedva čekam da nam veza propadne Nemam čak ni snage usta otvoriti Plaši me šansa da bi se mogli dogovoriti Često mašeš rukama, psuješ, poslije vičeš Ja i dalje ne razumijem poantu tvoje priče Ne volim čak ni način na koji po meni jašeš Stavrno, najljepša si kad na pozdrav mi mašeš
Vrijeme je da budemo iskreni Napokon budemo iskreni
Hey, kiddo, tvoj ego je balon Polako te bušim dok cigaretu pušim Imaš pravo micek, mi nismo dobar par Ja sam high-class mačka, ti wanna be star Nisi mi napet, nema tu fluida Ne osjećam se dobro, prava si gnjida Želim krkana, želim kralja Ne egotripera, oduzetog bogalja Što se mene tiče, ovo kraj je naše priče.
”Što dalje idemo, manja su nam očekivanja. Ja se samo nadam pozivima iz naselja, gradova i sela u kojima ima struje, drugo me apsolutno više ne interesira. Daj nam produžni kabel s pet utičnica da se možemo uštekat’ i pusti nas sat i pol, dva i mi ćemo dati sve od sebe. Robert Jovanović (Mandrili)
