Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Videospotovi naši svagdašnji

Videospotovi naši svagdašnjiMožete li uopće zamisliti da uđete u neki CD shop i kupite album izvođača čiji spot nikada niste vidjeli. Znači, ne znate kako izgleda, niti koja mu je furka. Nezamislivo? A nekada je to bilo sasvim normalno.

Korijene videospota možemo tražiti još u prvoj polovici prošlog stoljeća kad su velebne filmske spektakle pratila klasična glazbena djela, npr. kad uz masovne scene Prokofjevih koreografiranih bitaka svira Čajkovski. Ili u predratnim četrdesetima kad Ameri na tržište izbacuju vizualni Panoram džuboks s tzv. soundiesima – filmićima u kojima su se uglavnom jazz bandovi kreveljli i radosno skakutali po otrcanim scenografijama holivudskih studija. Ili u Disneyevim crtićima u kojima dok srna i lane trče prekrasnom crnogoričnom šumom sve u šesnaest praši Berliozova «Fantastična simfonija».

Da, sve su to dragi moji zameci onoga što zovemo videospotom, ali samo zameci. Stvar je u tome da u svim ovim formama nedostaje jedna karika, a to je priča. Naime, sve do pojave liverpoolske četvorke koja je izmislila, ne samo pop glazbu nego kako ćemo vidjeti i njenu najunosniju promidžbu (čitaj spotove), glazba je uvijek i nužno bila samo zvučna podloga filmu. 1964. se i to mijenja jer «bube» snimaju svoj cjelovečernji film «A Hard Day’s Night» u kojemu se po prvi puta događa da je slika podloga zvuku jer je čitav film zapravo u funkciji pratnje pjesmama koje su Beatlesi u to vrijeme promovirali. Po prvi su se puta u povijesti glazbe, u slici koja ide uz zvuk pojavili i elementi priče, dakle radnje koja ne podrazumijeva samo tipove koji sa svojim instrumentima stoje pred kamerama i ne rade niš drugo osim - sviraju. Mnogi trenuci tog na momente konfuznog uratka uvelike nalikuju današnjim spotovima. Tko ne vjeruje, neka si ga uzme u videoteci pa će vidjeti o čemu pričam.

Beatlesi su kroz ovaj kultni film skužili još jednu genijalnu foru. ’60ih je naime svijet živio sporije, pa je tako i protok ljudi i informacija bio sporiji. Da bi odradili svoje promotivne aktivnosti, bendovi su znali godinama biti na turneji.Tako su i bubiji neprestano svirali od ’64 do ’66 kada su se konačno umorili i odlučili umjesto sebe na put poslati svoje promotivne filmove. Njihov su svijetli primjer ubrzo počeli slijediti sve u to vrijeme bitnije face poput «The Byrdsa» ili «The Beach Boysa». Tako je započela era filmske promocije koja je trajala skoro 15-ak godina. Promotivne su klipove radili svi. Zaživjeli su ponajprije u Americi gdje su bili prikazivani u najgledanijim emisijama kao što su «Midnight Special» ili «Saturday Night Live» za koju je izvjesni Michael Nesmith, bivši član The Monkeesa i otac modernog glazbenog videa, snimao kratke muzičke filmove koje je kasnije i objavio pod zajedničkim imenom «Elephant Parts» i za njih dobio prvog Grammya ikad dodijeljenog za glazbeni video.

No, kasnih se 70-ih, odnosno početkom 80-ih glazbena industrija suočila s prvom velikom krizom. Naime, disco je pomalo izlazio iz mode, a punk je bio prehermetičan i prebuntovan pokret da bi industriji donio dovoljno velike prihode. I dok su foteljaši očajnički tražili rješenje kojim bi industriju uskrsnuli, a riznice napunili, profit je neumoljivo padao. Baš je nekako tada, 1. kolovoza 1981. točno minutu nakon ponoći svoj program počela emitirati prva svjetska glazbena televizija-MTV. Ta kablovska tv postaja sa sjedištem u New Yorku ponudila je 24 satni non stop program ispunjen većinom kratkim glazbenim video filmovima dugima tek toliko da poprate jednu pjesmu...
Prvi videospot koji je pušten u eter bio je simbolični «Video Killed the Radio Star» the Bugglesa u kojima je tada još svirao Trevor Horn, jedan od najboljih glazbenih producenata svih vremena. Na europskom je MTV-u pak prvi zavrćen «Money for Nothing» Dire Straitsa koji opet simbolično kreće tekstom «I want my MTV...». Bio je to momentalan uspjeh! I to možda najveći u povijesti moderne glazbe. Odjednom je glazba postala nešto što se ne samo sluša, već i gleda. Postalo je kristalno jasno da dobar videospot može biti presudan za uspjeh benda pa su diskografi počeli ulagati sve veće novce i angažirati sve bolje režisere. Dobar dio već etabliranih majstora se okušao u izradi spotova, ali se tako i etablirao velik broj anonimusa. Novi i uzbudljivi načini i metode da se u spotu pokaže bit pjesme rezultiraju pojavom jedne potpuno nove vrste umjetnosti. S druge strane, isticanje zvijezda, ali i originalnost u video izrazu direktno utječu na prodaju i popularnost kako pjesme tako i onog tko je pjeva.

Kako je program na MTV-u bio koncipiran poput kakve glazbene ljestvice, ubrzo je došlo do potrebe za voditeljima. Posao su dobili svježi mladi ljudi koji su bili najavljivači ljestvica i spotova te su samom svojom pojavom doprinosili mladalačkom imageu kuće. Dobili su i ime – VJ-i ili video džokeji, a većina ih je postala pravim zvijezdama. Politika kuće je bila okrenuta ka pop i rock mainstreamu, da bi vremenom svoje mjesto pod suncem dobio i heavy metal, rap i ostali alternativniji pravci. Shodno svim tim pravcima koji su svrstani u razne kategorije dodijeljuje se i godišnja «Video Musical Award» nagrada ustoličena već 1984. kada je bila zamišljena kao sušta suprotnost često uštogljenom «Grammyu».

Fenomenalan i nepredvidiv uspjeh MTV-a kojemu su mnogi prognozirali brzu propast, iz gliba je izvukao čitavu glazbenu industriju. No, baš na račun činjenice da je zapravo produžena ruka diskografskih kuća, pobrao je i najteže osude. Bilo je kritika kako je prekomercijalan i kako je prava vrijednost glazbe zbog pojave MTV-a degradirana i svedena na čistu vizualnu estetiku. Čak mu se imputirao i rasizam i sklonost bijelim izvođačima, pa kad je Michael Jackson izbacio svoj najuspješniji album «Thriller», nije silazio s ekrana što zbog objektivne genijalnosti albuma, što zbog straha MTV-jevaca od daljnjih osuda. A onda je i on zaželio postati bijelcem...

S MTV-jem je dakle započelo zlatno doba videospotova. Oni su bili ti koji su otvorili najuspješnije i najprofitabilnije desetljeće u povijesti glazbene industrije, a danas su jednako popularni koliko i pjesme iza kojih stoje. O tome dovoljno govori činjenica da se prodaju neovisno o pjesmi – u kolekcijama na videokasetama ili DVD-ima. A trebamo li uopće dodati da ekipa masovno gleda spotove tako da isključi zvuk. I onda neka netko kaže da video nije koknuo radio.

Dražen Baljak

Objavljeno 09.12.2005.

Vremeplov

Moj prvi ”dug društvu” je bio pomoć jednom društvu za zaštitu dupina. Dio moje zarade od prodaje albuma dajem Greenpeaceu.
Rick Danko (The Band)