Volim Hrvatskuuu srce moooje
Leo M. je odahnuo.
Njegova navijačka pjesma koju je kreirao za potrebe pivske reklamne kampanje definitivno se sviđa ljudima, a do nogometnog prvenstva ostalo je još puna dva mjeseca!
Leo M. nije volio nogomet, a ni pivo.
Naročito ne politreno pivo za zidare. Ali što ćeš, takva je nacija, a posao je posao.
Leo je obožavao svoj posao. Činjenica da njegove emocionalne manipulacije, koje čine osnovu reklamne industrije, uspjevaju, ispunjavala ga je zadovoljstvom i spokojem.
Ne toliko zbog poslovnog uspjeha i zadovoljnih klijenata, koliko zbog perverznog intimnog zadovoljstva upravljanjem ljudskim životima, a naročito ljudi s kojima ne dijeli ništa zajedničko, kao što su nogometni fanatici.
Sa svojih 174 centimetra i 78 kilograma Leo nije bio neki sportski tip, a takav je bio i u mladim danima.
Leo M. oduvijek je volio svoj um više od tijela, a više od svega volio je žene.
I žene su voljele njega.
Djelovao je tako bezopasan, onako dežmekast i opušten. Žene su mu vjerovala, kao što vjeruju pederima, no on ih je vrlo brzo hvatao u zamku vještih riječi, stila, ležernosti i čaše vina previše...
Leo M. zadovoljno je cmoknuo usnama. Svjetsko prvenstvo u nogometu je njegovo vrijeme, kao i olimpijade i ostala muška sportsko-pivska sranja.
Desetine nezadovoljenih i zaboravljenih žena čeka dok se mužjaci grupiraju i retardirano uživaju u kockastim dresovima od jeftine sintetike, dok im iskrivljena podbuhla lica obasjava katodna cijev.
I pjevuše pjesmu, njegovu pjesmu!
Da je kojim slučajem mačka, Leo bi sada glasno preo.
Pomisao na sve te privremeno ostavljene žene pretvarala ga je u napaljenog manijaka, a do nogometnog prvenstva još su puna dva mjeseca!
Kako će ih samo jebati, onako nezaštićene i same. Alicu, Pomonu, Maju, Danijelu, Milu, Leu, Stelu, Oliveru, izbor je bio velik a Leo nije bio zahtjevni megaloman, bio je samo običan manijak.
Leo M. je otvorio oči i naglo ustao iz udobne uredske fotelje.
“Dosta za danas” pomislio je, i lijeno otišao iz ureda.
Major Tom
Objavljeno 16.05.2006.
