Intervju: Ensiferum - finski nosači mača

Ensiferum je finski heroic folk „death“ metal bend čije ime potječe iz latinskog jezika, a znači „Nosač mača“. Nastali su 1995. godine. Iz tog vremena ostao je još samo jedan član- Markus Toivonen, gitarist i back vokal. Uz njega današnju postavu već tri godine čine: Sammi Hinkka, basista; Janne Parviainen, bubnjar; Emmi Silvennoinen, na klavijaturama i Petri Lindroos, pjevač i gitarist.

Izdali su četiri albuma i zabilježili brojne uspješne nastupe, među kojima je i nastup na MetalCampu u Tolminu. Tada sam ih prvi put gledala u živo i oduševili su me. Iako su nastupali po nevjerojatnoj vrućini, zračili su energijom i žestinom. Na tom koncertu ljudi su ludovali i rješavali se negativne energije. Zato tvrdim: ako volite neobuzdano, divlje i agresivno; ovo je vaša grupa.

Dok sam dehidrirana, oznojena i izmorena čekala na dogovoreni intervju sa Sammijem Hinkkom, slučajno je naišao Petri Lindroos u gotovo istom stanju i dogovoreni intervju sa Sammijem pretvorio se u nedogovoreni intervju s Petrijem, jer je njegovom šarmu teško odoljeti.

Prvo sam ga pitala o publici i tek odrađenom nastupu.
Petri: Hm… Publika je bila odlična. Ovo nam je drugi put da smo svirali na MetalCampu. Naš prethodni koncert ovdje bio je izvrstan. Svirali smo malo kasnije. Za ovaj put smo se bojali kako se ljudi neće pojaviti, jer je ovako vruće. Mislili smo da će otići na plažu, malo otplivati; možda doći na kasnije bendove, ali kako se čini, ipak se dosta ljudi pojavilo.

Što je prva stvar na koju pomisliš kada ti netko kaže MetalCamp?
Petri: Ne znam. Dobro pitanje! Zapravo je to još samo jedan nastup. Mi nemamo nikakve planove kada dođemo na pozornicu. Samo sviramo i vidimo što se desi.

Udari li vas navala adrenalina na pozornici?
Petri: Da, i to, ali i lokalna atmosfera. Kao na primjer, danas je bilo užasno vruće i još uvijek je. Ne sjećam se kada smo zadnji put svirali po ovakvom vremenu. Katastrofalno!

Nisi s bendom od početka. Došao si 2004. godine. Kako si se uklopio? Je li ti bilo teško ili si odmah bio dio benda?
Petri: Hm… Jari je napustio bend kada je želio snimiti prvi album s Wintersunom, što se kosilo s prvom europskom turnejom Ensiferuma. Kada je rekao da će raditi taj album, posvađao se s ostatkom benda i otišao. Ja u tom trenutku nisam imao nikakvog posla i pitali su me da ga zamijenim na turneji. Vježbao sam tri-četiri tjedna prije turneje. Svaki dan sam pjevao i svirao četrnaest pjesama. Onda sam odradio turneju, pa su me pitali želim li odraditi i festivale nakon toga. Odgovorio sam: „Da, naravno“. Onda su me pitali za koncerte iste godine i opet sam odgovorio: „Da, naravno“. Isto je bilo i za turneju iduće godine. I tako, šest godina kasnije, evo me još uvijek tu. Wow! Zar je već toliko prošlo?

Kako se to poklopilo s Northerom?
Petri: U to vrijeme se ništa nije događalo u Northeru, tako da se Ensiferum dogodio u pravo vrijeme.

Zadnjih godinu dana ste na turneji. Promovirate svoj četvrti album, „From Afar“. Što je po tebi unikatno na tom albumu i što ga izdvaja od ostalih?
Petri: Pa, bili smo dobro pripremljeni za snimanje albuma. Skoro smo sve dovršili prije nego smo ušli u studio. Što je veliki plus. Također, imamo i orkestracije, koje nismo imali na prijašnjim albumima. U drugu ruku, album je i dalje tipični Ensiferum. Trebala bi pitati neke fanove. Oni bi vjerojatno imali bolji odgovor nego ja.

Kako se Emmi uklopila u bend, obzirom da je jedina djevojka?
Petri: Za sad odlično. Nismo imali nikakvih problema. Emmi je više-manje jedna od dečkiju. O njoj se lako brinuti. U bendu je već tri godine. Obožava ono što radimo i voli ići na turneje.

Možeš li mi opisati jedan tipičandan na turneji? Što radite u slobodno vrijeme?
Petri: Ja uglavnom spavam. Kada imamo slobodan dan uglavnom smislimo nešto zanimljivo za raditi ili odemo u razgledavanje mjesta u kojem se nalazimo. Zadnji put kada smo bili na Floridi u kasno popodne čuli smo za Universal studio koji se tamo nalazi i mislili smo da bi bilo fora tamo svratiti. Čuli smo za njega u 17h, a zatvarao se u 18h, tako da, nismo stigli.
Dan smo proveli u ogromnoj robnoj kući.

Dakle, nisi baš tip osobe koja puno partija?
Petri: Nisam više. Zadnjih par godina smo se smirili.

Nisi baš tako star!
Petri: Da, znam. Ali ipak, turneje su dosta naporne. Pogotovo kada si headliner i kada trebaš svirati između sat i pol i sat i četrdeset-pet svaku večer. Izgubiš volju.

Jesi li ikada izgubio glas na pozornici?
Petri: Ne znam. Izgleda da imam čelično grlo. (smijeh) Nikada nisam izgubio glas na pozornici, ali ovako, privatno, jesam.

To je očito! (smijeh)Kako radite svoje dionice u pjesmama?
Petri: Pa, napišemo glazbu, zatim tekstove i onda vidimo kako bi se glazba i vokali mogli spojiti. Zapravo, vokale po prvi put isprobavamo tek kada smo u studiju. Onda tamo imamo producenta i snimatelja, koji nam kažu njihova mišljenja. Također, prije snimanja napravimo i demo snimku da dobijemo ideju onoga što trebamo raditi. Inače, sve skupa „teče“ svojim tijekom vrlo lagano.

Planirate li novi album?
Petri: Da. Zapravo, nadamo se da će izaći uskoro. Željeli bismo ući u studio sljedeće proljeće, ako napravimo materijale. Dosta nam je zgusnut raspored ostatak godine…

Finski bendovi poznati su po tome da promoviraju jedni druge, pa koji je tvoj najdraži finski bend?
Petri: Joj! Previše je dobrih finskih bendova. Huh, hvata me panika! (smijeh) Imamo dosta zabavnih grupa, kao što su Korpiklaani. Oni su uvijek zabavni i ludi kada se s njima ide na turneju. Nevjerojatni su! Nikada ne spavaju. Jedva da jedu. Uvijek piju, ali u svemu tome imaju nekakvu kaotičnu kontrolu. Ponašaju se jako dobro iako piju… I piju… Puno!

Ima li još neki bend koji bi volio spomenuti?
Petri: Hm… Ne znam. Mozak mi trenutno ne radi, još uvijek pati od vrućine. (smijeh)

Vidim! (smijeh)
Petri: Da. Grozno je!

Jeste li ikada svirali u Hrvatskoj?
Petri: Ne.

Planirate li?
Petri: Voljeli bi. Već smo se raspitivali o istočno-europskoj turneji koja bi uključivala: Češku, Slovačku, Sloveniju, Hrvatsku, Poljsku; ali iz nekog razloga, interes nije bio baš veliki s te strane. Ali, pokušat ćemo opet. Možda ne ove godine. Mogli bi iduće.

Hvala!
Petri: I drugi put.

Ivana Prica/ cmar-net.org

Objavljeno 06.08.2010.