Intervju: Žikica Simić - Srebrnim autoputom preko užarene pustinje
Beogradski rock publicist i autor knjige Električna zastava govori o autentičnosti rocka i intimnom doživljaju glazbe, o odbačenima i avanturistima na rubu egzistencije, o slušanju glazbe kao inicijaciji. Žikica Simić pisao je rock publicistiku za časopise Pop/Rock, Ritam, Vreme zabave, XZ, te dnevni list Danas. Na B92 ima stalnu emisiju Dole na uglu. Ove mu je godine izašla knjiga Električna zastava, antologija tekstova koje je napisao u posljednjih dvadesetak godina.
Bio je jedan od rijetkih autora – u smislu u kojemu se autorstvo spominje u vezi s npr. Lesterom Bangsom – čiji su tekstovi smanjivali intenzitet tame i svojim pristupom pokazali da je, bez obzira na devastiranost većine stvari oko nas i u nama, i dalje moguće živjeti dostojanstven život. Žikica Simić nije ni legenda ni kultni autor, jer je to danas bezmalo pa svatko. On je, jednostavno, čuvar plamena. Knjigu za hrvatsko tržište distribuira koprivnički Šareni dućan. Dario Grgić iz Zareza razgovarao je sa Žikicom.
Ako je autentičan, za vas je rock paralelna realnost. Možete li to objasniti?
– Moj odnos prema rocku je mera moje usamljenosti, odnosno neprilagođenosti. Živim težak, besmislen život u kome se osećam kao stranac. Sve mi je teret i sve mi je muka. Uveren sam da ovo što jesam zapravo nisam. Verujem da je postojalo stvorenje, dobro i hrabro, koje je, pod uticajem procesa socijalizacije, vaspitanja, prilagođavanja i akulturacije, mutiralo u ovo što sada predstavljam. Žikica Simić je, zapravo, patetični mutant.
U mojoj glavi, kao i u glavama mojih omiljenih filmskih likova, koji su istovremeno i pravi rock junaci, Waltera Mittya i Schlesingerovog Lažova Billyja, postoji svet, nestvaran i izmišljen, u kojem sam ono što sam mogao da budem. Rock je muzički skor u čijem se ritmu odvijaju tamošnja zbivanja. U tom smislu, autentičnost ove muzike je izraz njene izmeštenosti iz realnosti.
Rock je idiosinkrazijski fenomen. On ne postoji u realnom svetu. Nastaje u mojoj uobrazilji, kada se prava muzika susretne sa mojom uspomenama, frustracijama, nadama i željama. Njegova autentičnost se verifikuje u tom trenutku.
Rock kao socijalni, muzički, kulturološki, tržišni fenomen nije u žiži mog interesovanja. Ultra individualistički pristup me zanima. Jedna individua i muzika. U tom kontekstu, u intrapsihičkom univerzumu “slušača” verifikuje se njegova autentičnost.
Na primer: pesma It Ain’t Me Babe je autentični rock produkt, za mene, ne zbog toga što se radi o odličnoj pesmi velikog autora Boba Dylana, nit zbog toga što je Johnny Cash to sjajno pevao. Ona je to zbog toga što sam ja sebe pronašao u njoj, što u njoj postoji nešto što je skriveno u najmračnijim delovima moje ličnosti (“gde je uvek tri sata ujutro”, kako bi rekao F. Scott Fitzgerald), čega nisam bio svestan, što pod njenim uticajem izlazi iz mraka i postaje deo moje privatne mitologije, pod čijim uticajem ono što je izazivalo bol i patnju postaje izvor šarma i element specifičnog personalnog integriteta.
Koji prerogativi albuma ili autora igraju odlučujuću ulogu u odškrinjavanju ovih vrata za onostrano?
– Muzika koju volim mora da bude “bazična i ukorenjena”. Ovu sintagmu sam pokupio od Jimmieja Dalea Gilmorea. Mora da bude blues, country, rock’n’roll, folk. Modifikovan, transfigurisan, prevrnut na glavu, izvrnut, bilo kakav, po nahođenu autora i izvođača. Važno je da postoje žanrovske odlike koje ga određuju na neki način.
Takođe muzika mora da vodi na put. Treba da poseduje neki kinetički element. Taj trip može da vodi u deltu Mississippija, na teksaško-meksički granicu, u swinging London ili “iza lica” konzumenta, među uspomene, frustracije, rane iz ljubavnih ratova, želje i nade.
Ona mora da priča priču o usamljenosti, pokvarenim ženama, palim anđelima, umornim herojima, o slomljenom srcu nemogućnosti povratka izgubljenom domu, usamljenim avenijama, velegradskim pločnicima, prašnjavim putevima koji vode ka zalazećem suncu, o vagabundama koje njima lutaju, o njihov besciljnom begu.
Bazičnost i ukorenjenost su povezani sa mojim shvatanjem rock’n’rolla kao duboko tradicionalističkog medija, kako u muzičkom smislu tako i značenjskom. Njegova osnovna funkcija je da sačuva uspomenu na vreme kada je postojala mogućnost i da zabeleži okolnosti pod kojima je ta mogućnost prokockana.
Jedan srpski pesnik, Rade Drainac, ima stih: “Ne uzdišem lepu pesmu da napišem, no da objasnim ovaj bol koji mi do nogu savija čelo”. Ove reči, zajedno sa onima Antonina Artauda, spomenutim u uvodu za Električnu zastavu, o “onima koji su na gubitku u svom pisanju” govore o autorima čiju muziku volim i razlozima za tu ljubav. Maštam da su i oni u istim govnima kao i ja – Bob Dylan, Neil Young, T Bone Burnett, Tom Waits – sam što, za razliku od mene, imaju talenat koji im omogućava da svoju muku pretvore u lepu pesmu. Ova maštarija je naravno potpuna glupost. Ali potkrepljuje duh zajedništva i pripadnosti.
Kako spajate ozloglašenost biografija i iščašenost života većine junaka knjige Električna zastava s holizmom?
– Osnovna rock situacija za mene je sledeća: moja soba, koja je slična onoj iz rečenice Paula Schredera: “Volim filmove o usamljenim ljudima u praznim sobama”, gramofon odnosno CD plejer, gramofonska ploča ili CD, pojačalo i zvučnici. Kad se pokrenu mašine krene muzika koja uvodi ličnost autora, muzičare koji su učestvovali u snimanju, inžinjera zvuka, izmišljene junaka i njihove priče. Muzika preko ušiju dolazi do mog mozga i pokreće čitav niz slika, uspomena, sećanja, asocijacija.
To je situacija koja me zanima. To je holizam koji sam spomenuo u uvodu. “Ozloglašene biografije i iščašenost života većine junaka” su delovi te celine. Oni me zanimaju samo u tom kontekstu. Analiza i ekspertiza nisu ono čime se bavim. Moj mozak ne funkcioniše na taj način. Verujem da je celina više od skupa delova i da u tom kontekstu biografije, uspomene, raznorazne bizarnosti, gitarističke solo deonice, vokalne egzibicije, tekstovi pesama, postaju nešto jedinstveno i neponovljivo. Verujem da im ta svojstva daje moja ličnost u kojoj se susreću i prožimaju. Ili ličnost nekog drugog “slušača” u nekoj drugoj situaciji. Rock doživljaj je za mene veoma intimna stvar. On nije masovna histerija, urlanje na koncertima, šutke i crowd-surfing.
Ja sam, zgrčen, sa bolom u želucu i radošću u očima, uz gitaru Jeffa Becka, silazim na dno sopstvene ličnosti, gledajući uvis, to je to. To je taj holizam. Sociolozi, antropolozi, muzikolozi, ambiciozni novinari – oni analiziraju, vrednuju, povezuju, klasifikuju. Mene to ne zanima. Jeff Beck (ili Alejandro Escovedo, Howe Gelb, Tav Falco...) i ja protiv ostatka sveta – to je rock za mene.
Greil Marcus napisao je kako je popularna glazba folk glazba današnjice. No vi uglavnom pišete o autorima koji ne uživaju širu popularnost. Oni su u određenom smislu odreda poniženi i uvrijeđeni?
– Rock je za mene intiman doživljaj. Ne volim rock festivale, stadionske koncerte, masovnu histeriju. Volim malu klupsku svirku, kućno slušanje muzike, resitale. Glavni junaci moje knjige – Gram Parsons, Gene Clark, Townes Van Zandt, Roky Erickson – su gubitnici. Mrtvačnice i ludnice su njihova boravišta.
Postoji pesma Guillaumea Apollinairea Lepa riđokosa u kojoj se kaže: Vi čija su usta sazdana po ugledu na božja Vi čija su usta sušti red Budite milostivi kad nas upoređujete Sa onima što behu savršenstvo reda Nas koji svuda tražimo pustolovinu.
Ona mi je dala paradigmu za razumevanja rock muzike i odgovarajuće mitologije. Postoje dobro socijalizovani, uspešni, priznati, lepi, politički korektni. Postoje prokleti, odbačeni, avanturisti na granicama egzistencije. Ovi prvi vazda procenjuju druge, zgražavaju se nad njima, izvrgavaju ih ruglu i kazni. Imaju oni zakone, norme, novac, moć, status. Rokenrol je, ponekad, jedino sklonište ovih drugih. Ta muzika ih štiti od progona, životnom porazu i neuspehu daje izgled avanture, od gubitnika ih pretvara u heroje. Ludilo, alhemija, magija.
Sintagma “poniženi i uvređeni” koju ste upotrebili u svom pitanju je naslov romana Fjodora Mihajloviča. Rock muzika koliko se nadovezuje na blues Roberta Johnsona i country Hanka Williamsa, isto toliko je povezana i sa mračnim svetom koji postoji u romanima Dostojevskog. Knez Miškin i Rodion Raskoljnikov su arhetipski rock junaci.
Kad se bavim rock muzikom onda me zanima odnos, da se izrazim sportskim rečnikom, jedan na jedan, muzika i jedan određeni “slušač”. Svestan sam masovnosti, muzičke industrije, muzičkih televizija, tržišta, globalizma. To je važno, naravno. Ali o tome nećete ništa pročitati u mojoj knjizi, niti nešto čuti u mojim radio emisijama. Tu se priča druga priča. O usamljenima ali hrabrima, koji “testiraju granice” ljudske egzistencije.
Kako je sve počelo? Koji albumi, slušanja?
– Počelo je kao kod svih. Prastari Kosmaj radio, emisije Nikole Karaklijića i Nikole Neškovića, Radio Luksemburg, Top Twenty itd. Ali to nije važno. Važno je da sam ja, za razliku od drugih, ostao vezan za tu muziku i to vreme. Nisam odrastao. U rocku sam pronašao svet u kojem sam mogao da ostanem večiti devetnaestogodišnjak.
Paralelno sam živeo i dosuđeni život. Završio gimnaziju, fakultet, zaposlio se, oženio više puta, izrodio decu, ostario, onemoćao (ako razumete).
Kao u pesmi Zbigniewa Herberta Emigranti, u trenucima usamljenosti i intime, pisak gramofona bi me nosio u neki paralelni svet koji sam otkrio u pesmama Rolling Stonesa, Yardbirdsa, sastava Them, Raya Daviesa, Led Zeppelina. Kad bi stigao tamo, onda su se pojavljivali neki filmski junaci, usamljeni samuraji koji razgovaraju sa kanarincem, James Cagney kako umire na kiši, Warren Oates koji kaže sudbinsko Why not?.
Uživao sam u blagodatima te podvojenosti do skoro. “Nekad sam bio slobodan kao vetar, sada sam se predao”, kaže jedan junak Waltera Hilla. Tako je i sa mnom. Ali kad Jeff Beck udari po svojoj gitari ili Gram Parsons zapeva neki lakrimozni lament opet sam onaj stari – opasan, zajeban i neuhvatljiv. Što, naravno, nije tačno. Uvek sam bio jadan, sjeban i uhvaćen. Ali tako mi se učini. Sve je to privid. “It’s only make believe” kaže se u jednoj pesmi Conwaya Twittyja.
Koja bi bila vaša osobna lista najznačajnijih albuma rocka i zašto baš ti albumi?
– Na ovo pitanja nikada nisam znao da odgovorim. Sve je to jako promenljivo. Roger The Engineer Yardbirdsa zbog električne struje, Let It Bleed Rolling Stones zbog mitologije, I. Led Zeppelina zbog svega, Gilded Palace Of Sin od Flying Burrito Brothersa zbog amalgamiranja žanrova i takođe mitologije, Truth Jeffa Becka zbog novog načina sviranja bluesa, So Rebellious A Lover Genea Clarka i Carle Olson onako, neobjašnjivo, pariske uspomene i umirući rocker koji peva kao anđeo, The Psychedelic Sound Of The 13th Floor Elevators zbog trijumfa ludila nad stvarnošću, Going Down – The Songs Of Don Nix Dona Nixa zbog peckinpahovskih “starih načina”, Pantherphobia Tava Falca zbog granginjolesknog prikaza bluza kao komedije del arte, Sleepless Petera Wolfa zbog saznanja da je još uvek moguće.
Koji filmaši nose u sebi taj potencijal izražavanja subverzivnih momenata života?
– Sam Peckinpah i Don Siegel. Prvi zbog dubokog i dobro fundiranog otpora prema progresu i tzv. civilizaciji, privrženosti “starim načinima”. U njegovim filmovima žene uvek pucaju muškarcima u leđa, a oni u svoj lik u ogledalu. Rezignacija, cinizam, “romantiziranje anarhoidnosti”, morbidni sentimentalizam koji liči na alkoholičarsko ludilo, elementi su te suberzivnosti. Scene u kojoj se Warren Oates i Isella Vega bude u grobu, u filmu Donesite mi glavu Alfreda Garcie, je veličanstvena. Govori o ljudima kojima su ništavilo i smrt prepreke na putu ka ličnoj sreći i ljubavi.
Junior Bonner, koga u istoimenom filmu igra Steve McQueen, je arhetipski rock junak koji ne može da razume protok vremena i da osam sekundi na leđima pobesnelog bika nije herojski podvig. Zaraditi lovu, razviti privatni biznis, uključiti se u politiku, to su nove vrednosti. Prezir koji Peckinpah iskazuje prema takvom poretku stvari, njegovo razumevanja tragičnosti tih otpadnika od tzv. progresa, duboko je subverzivna i rockerska.
Sklonost ka istim temama, sličnim karakterima i dramaturškim manipulacijama, daje bodiddlyijevsku dimenziju i uvećava rockersku zavodljivost.
Naturalizam i violentnost promoviše Dona Siegela u reditelja čiji filmovi imaju rockerski make-up. Richard Widmark koji kao inspektor Madigan odlazi kod prostitutke da potraži utehu i razumevanje u najtežim trenucima trenucima, pre nego kod supruge i kolega. Emotivna razmena u marginalizovanom svetu je iskrena, treba ti uteha – dobićeš je. Bez suvišnih pitanja i moralnih pridika.
U filmu Ubice John Cassavetes ne beži kada mu jave da dolaze plaćene ubice da ga ubiju. Jedna lepa žena (Angie Dickinson, najlepše noge Hollywooda i nekadašnja supruga Burta Bacharacha) mu je davno slomila srce. Umro je već odavno. Sada mu je svejedno.
Je li žanrovska književnost literarni izraz najbliži rocku?
– Ne znam da odgovorim na ovo pitanje. Ne poznajem žanrovsku književnost. Nedavno sam pročitao knjige Jima Thompsona Bekstvo i Ubica u meni. Sam Peckinpah je snimio film po prvoj, a Green On Red nazvali album po drugoj. Meni se čini da sam više rocka našao u knjiga Louisa Ferdinanda Celinea, Alfreda Döblina i Dostojevskog nego u žanrovskoj prozi.
Moji prijatelji koji vole rock su pasionirani konzumentni žanrovske literature. Verovatno da ta veza postoji, samo je ja ne vidim. Kada sam pročitao knjigu Gorana Tribusona Polagana predaja, a to je, valjda, žanrovska književnost, ta veza mi je bila očigledna.
Kojim rock publicistima vjerujete?
– Verujem Allenu Jonesu, gloduru Uncuta, Davidu Frickeu iz Rolling Stonea, Thomu Jureku s AMG sajta, Charlesu Shaaru Murrayju, Mattu Snowu. Rock žurnalizam je prokazana profesija. Mislim da postoje odlični novinari, koji nadahnutim tekstovima, koji se oslanjaju na posebnu vrstu erudicije, rockerskim pregnućima daju posebnu dimenziju, obogaćuju doživljaj i nude nova značenja.
Malopre mi je jedan prijatelj citirao Jeffa Tweddyja koji je, navodno, rekao da više voli tekstove Lestera Bangsa o grupi Clash nego muziku tog benda. Ima neke istine u tome.
Je li slušanje glazbe eskapizam ili nadgradnja jalove svakodnevice? Keith Richards jednom je rekao kako su najkreativniji trenuci njegova života povezani s preslušavanjem ploča...
– Slušanja muzike je vrlo aktivan proces. Ponekad me podseća na testiranje projektivnim testom. Kao što, naime, mrlje mastila u Rorschachovom testu izvlače iz dubine ličnosti najmračnije tajne, skrivene i od same ličnosti, tako i rock pesme pokreću proces tokom kojeg se od najfinijeg psihološkog materijala gradi paralelna stvarnost. Uspomene, nade, želje, htenja, sve ono što smo pročitali, videli, doživeli, a što je pohranjeno u mozgu, eksplodira kao vatromet, zavrti se kao karusel, i kao u nekom fantastičnom kaleidoskopu složi na nov, nezamisliv način.
Slušanje rocka ima draž avanture. Slušanjem te muzike stizao sam, iza sopstvenog lica, u najfantastičnije predele gde se “za istim kafanskim stolom mogu sresti junaci slavnih stripova, južnjački odmetnici koji ne znaju da se rat završio, gitarski heroji, stari bluzeri iz delte i epizodisti iz Peckinpahovih filmova”, kako se kaže u jednom tekstu u knjizi Električna zastava.
Takva, “tripozoidna” priroda, kako bi rekao jedan moj prijatelj, slušanja muzike je istovremeno i element mentalne higijene. “Svakidašnji jadikovku” pretvara u fantastičnu epopeju, gubitnike u heroje, pasivne posmatrače u aktivne sudionike.
Rock muzika je skrivena dimenzija moje ličnosti za koju niko ne zna. Ona je srebrni autoput preko užarene pustinje kojim jezdim ka mestu o kojem niko ništa ne zna, gde usamljeni ali hrabri odigravaju svoje igrokaze iz sopstvenog zadovoljstva i za nevidljivu publiku.
U naslovu imate zastavu, u podnaslovu voz. Kako spajate ova dva simbola, što oni za vas pojedinačno znače? Electric Flag i Mystery Train? Ime grupe i naslov legendarne Marcusove knjige? Ili...
– Meni najdraži tekst u knjizi se zove Električna zastava. Posvećen je grupi The Yardbirds. To je najznačajniji bend u mom rockerskom univerzumu. Pokazali su “kako je uvedena struja u bluz, kako je kroz njegove vene propuštena ‘kiselina’ koja mu je omogućila da halucinira i da preuzima različite oblike, kako su nastajala i rađana njegova nezakonita, vaspitno zapuštena i buntovna deca: punk, heavy metal, psihodelija, hard rock i power pop”, a o tome se, zapravo, radi u ovoj muzici.
Rock, je, inače, u mojoj mašti, barjak uključen u struju, koji je bio na čelu kolone u kojoj su čitava pokoljenja išla ka nekom novom svetu koji im se ukazivao u skrivenim konotacijama velikih rock pesama. Mislim da je i Michael Bloomfield imao istu ideju kada je svojoj grupi dao ime Electric Flag.
Tajanstveni, misteriozni voz je iz pesme Roberta Johnsona Love In Vain, naravno i iz knjige Greila Marcusa. Voz koji odlazi u daljinu, na čijem poslednjem vagonu svetle dva svetla, crveno i plavo, i koji odnosi nečiju draganu u svet, dok se u suzi na lici napuštenog ljubavnika, koji sa perona bulji u poslednji vagon, reflektuje zalazeće sunce, primordijalna je rock slika.
Stavljanjem ovih sintagmi u naslov knjige hteo sam da naglasim njenu ambiciju da se bavi neuhvatljivim i nestvarnim stvarima koje su vezane za ovu muzike. Ono o čemu sam pisao ne postoji nigde. Samo u glavi pasioniranog “slušača” kada se potpuno otvori prema muzici koju voli.
Calexico - Quattro (World Drifts In)
Električna zastava - sadržaj knjige:
Bob Dilan Čovek zvani Alijas Nil Jang jagodama i krvi Kanadski period Zbogom Ontario – Zdravo El Eju Ludi konj i Kanađanin Smrt Denija Vitena Noćas je noć Rđa nikad ne spava Osma dekada Nil Jang i mladi američki rokeri Nile, ti si moj heroj Nil Jang Sonični tajfun Mit Ragged Glory (1990) Weld (1991) Harvest Moon (1992) Unplugged (1993) Sleeps With Angels (1994) Lu Rid Kralj serumskog hepatitisa Lu Rid Princ tame Roki Erikson Epitaf za legendu Stvorenje sa atomskim mozgom Piramida i oko Grem Parsons Tužni anđeo u palati greha Poreklo, harizma, greh i kazna Stari prijatelj Aleks Čilton Čovek sa velike zvezde Memphis underground Zapisi iz podzemlja Sunce se ponovo rađa Džin Klark In memoriam Džinu Klarku Džin Klark Osam milja visoko Tim i Džef Bakli Beskrajni život Otac: mornar među zvezdama Sin: crveni horizonti vrište naše ime Tom Vejts Jenki u Brehtovom pozorištu Tom Vejts Opera za tri groša Priča o dva drveta Džoni Keš Svetac i/ili grešnik Van Morison G-l-o-r-i-a... Gloooooria... Lusinda Vilijams Poezija u pokretu Voren Zivon Buntovnik s razlogom Curriculum vitae Odmetnička paradigma Vudi Gatri Divota prašine Igi Pop Noć iguane Fun House Lepljivi nadimak Udar agresije Solista Demon i đavolak Samo žene krvare Žensko pitanje Žene su crnci sveta Mišel Šokt Suzan Vega Viktorija Vilijams Frank Pomalo iznenađujući zaključak Mark Ajcel Posle farmerica Brzina zvuka usamljenosti Veliki američki zombi Lauel Džordž Dodatak, deset najboljih pesama Louela Džordža Djev Alvin Ted Hokins Dole na uglu Boni Rejt Deset najvećih interpertacija Boni Rejt Džon Trudel Životom protiv smrti Danijel Džonston Soni Landret Južnjačka uteha Mek Rebenek, alijas Doktor Džon Moon & Sun Sunce, mesec, trave Pet nivoa Doktora Džona Profil: k. d. lang Usta puna slobode Život kao koncept Anđeo s lasom k.d. lang – All You Can Eat Emilu Haris Veliki san Sa Turobnim anđelom Komadići neba Pol Vesterberg Cena odrastanja Sin prodavca kadilaka Posveta mentoru Pol Vesterberg Eventually Džon Fogerti Stara flanelska košulja… Raj Kuder Radost življenja Raj Kuder – šestožičani autoput između zvuka i slike Hiljadu tragova u pesku Dečak i gitara Rok faza: pribežište u metodi Filmska muzika: Kroz pustinju i močvaru Mark Bolan – povodom dvadesetogodišnjice smrti Najmanji džin na svetu Viktorija Vilijams Porodična manufaktura Liz Fer Fuck and Run D. A. Penebejker – film umesto istorije Natrag ka stvarima Mušica na zidu, traka u kameri Događaji umesto umetnosti Grupe Heroji (ni)su umorni – ili The Rolling Stones pružaju utočište poslednji put Sjaj Tama Izlazak Dodatak, najbolje pesme The Rolling Stonesa The Kinks Veliko srce za male ljude Na strani roditelja Koreni svetonazora Čari Londona Cream, supergrupa šezdesetih Those Were The Days... Led Zeppelin Zvuci Armagedona X Uzbudljivo iz El Eja American Music Club Ujedinjeno kraljevstvo beznađa i očaja Molitve za uplašene Crna pustinja Social Distortion Četvoročlana banda Mamino malo čudovište REM Obnova bajki / Bajke o obnovi Impresionističko mrmljanje Izlet u britanske magle Povratak u Ameriku Put u nepoznato Bak i Stajp Perspektive R.E.M. B. Električna gravitacija Premisa I Premisa II Producenti U potrazi za zaključkom Impresije o muzici sastava Green On Red Plodovi gneva Mazzy Star Nepomična pesma Prvi sneg i uvelo lišće Zvezda koja pada Mazzy Star, Among My Swan The Geraldine Fibbers Matrijarhat se vratio 16 Horsepower Greh i spasenje Giant Sand Pustinjska oluja Sleater-Kinney Sister Lovers Whiskeytown Pesma je kralj Sparklehorse Ruralne impresije Mercury Rev Pripitomljeni pakao Violent Femmes Siroti dečaci Dole na uglu Pank-folk Turneja Zvuk San Franciska Beli bicikl iznad kukavičjeg gnezda Ken Kizi i San Francisko Haight-Ashbury Moby Grape Lorens od euforije Koda Kontekst: ostali najveći bendovi San Francisco Sounda Soul grafiti: Soul muzika u ’70-tim – od Crnih pantera do disko muzike Uvod: pesnice u vazduhu Mladi radikali: Don’t Call Me Nigger Whitey Marvin Gej: Šta se događa? Slaj Stoun: srce tame Kertis Mejnfild i Stivi Vonder: nema ljubavi u srcu grada Keni Gembl i Leon Haf: ljubav je poruka Grinič Vilidž Mlađi nego juče Prvi deo: Dug put do obećane zemlje u ulici Bliker / Vudijev radio Ispod linoleuma Iza lica Grafiti na ”mašinama” Šta je to ’hootenanny’? Drugi deo: Planeta Dilan Novi dečko u gradu Mala digresija: Čudni almanah Dilanov paradoks Apendiks Kantri rok i američka kosmička muzika Novi kanti: desperadosi čekaju voz Pegaz od stiropora Svetlost Laboka Trojka iz Laboka: Ilaj, Henkok, Gilmor Nešvilski horizonti Tragičan kraj Tema za zamišljeni vestern Nostalgija kao poziv za promenu Neobičan rok doživljaj Logorska vatra u crkvi svete trojice Gospodari melanholije Osećaj za vrednosti Valcer divljeg psa Jahači rumene kadulje Noćna mora Toma Vejtsa Anđeo sa lasom Pevačica torch pesama Dva honki-tonk anđela She Never Spoke Spanish To Me Država usamljene zvezde Bluz (ne)srećnih žena Ajris Dement Podzemne vode detinjstva Nova alternativa Snevači Parsonsovih snova Linda Ronštat Duga iznad vode Devojka iz Tusona Stepenište za nebo Zelena trava doma Cosmic American Music: Big Dream Neogaražni bum Louie Louie – hronika neogaražnog buma Jednostavna pesma slobode The Delta 72: 000 Plutonska pita Brendan Benson: Lapalco Novi dečko u gradu Neil Michael Hagerty: Plays That Good Old Rock And Roll Hagertijevo bdenje The Von Bondies: Lack Of Communication Osveta prezrenih The Mooney Suzuki: Electric Sweat Garažno cveće Soledad Brothers: Steal Your Soul And Dare Your Spirit To Move Prognani na glavnu ulicu The Black-Eyed Snakes: It’s The Black-Eyed Snakes /Low: Trust Doktor Džekil i mister Hajd The Greenhornes: Dual Mono Sinsinati Kid The Black Keys: The Big Come Up Kost crne mačke The White Stripes: Elephant Kako bubanj kaže Mr. Airplane Man: Moanin’ Bum Da BUM, bum Da BUM The Immortal Lee County Killers: Love Is A Charm Of Powerful Trouble Probudih se ovog jutra… The Kills: Keep On Your Mean Side Tajne elektrode The Detroit Cobras: Seven Easy Pieces Tragovi ruža na cigareti Holly Golightly: Truly She Is None Other Jedan besvesni minut The Dirtbombs: Dangerous Magical Noise Detroitski masakr električnom gitarom The Little Killers 78 obrtaja The Von Bondies: Pawn Shoppe Heart Benzinska aleja Teksas Teretni voz za Nju Delhi Stiže teksaški umetnik – Teri Alen Groteskna maskarada Džimi Dejl Gilmor Kantri za kraj veka Lajl Lovet Čovek koji voli pingvine Gaj Klark Živeti znači leteti Tiš Inhosa Pod vulkanom Stiv Erl Kauboj džanki Steve Earle & The Del McCoury Band: The Mountain Kauboj ex-džanki Stiven Bruton Relaksirani odmetnik Džo Ilaj Zvuk pustinje Tauns Van Zant Let je završen Poet – A Tribute To Townes Van Zandt Kišne kapi na kongo bubnju Buč Henkok Trubadur sa usamljene zvezde Ted Roddy With The Tearjoint Troubadors: Tear Time Se Habla Honky Tonk The Flatlanders: Now Again Izmišljena osećanja Rodney Crowell: The Houston Kid Teksaška trijada Delbert McClinton: Nothing Personal Delbert voli Ritu Memfis Big Star: mali svet – velika zvezda How I Got To Memphis Memphis Underground Night Train To Memphis – povratak na koncert Memphis Blues Again Down to Memphis Goin’ Down The Road To Memphis – kraj Tav Falko Ponoć u Memfisu Svet kojeg se sećamo Desetogodišnjica Memfis undergound B. Rokabili odmetnik C. Blues dell’ arte Den Pen Divlja soul horda Dan Penn & Spooner Oldham: Live – Moments From This Theatre Još jednom, sa puno osećanja R. L. Bernsajd Blatnjava buka Džim Dikinson Pesak i mulj James Luther Dickinson: Free Beer Tomorrow Skitnice, heroji i ulični klovnovi Doni Frits Poslednji pohod North Mississippi Allstars: Shake Hands With Shorty Boom Boom Lorette Velvette: Rude Angel Loreta i svet insekata Don Nix & Friends: Going Down – The Songs Of Don Nix Stari načini Sid Selvidge: A Little Bit Of Rain Nevidljivi vazduh Porch Ghouls: Bluff City Ruckus Dole na uglu A History Of Memphis Garage Rock – The 90’s Čarlijevi anđeli Recenzije, Danas, 1997–2004. Munja nad vodom Džim Vajt Naivan u divljini Svaka slika kazuje priču Gruba suština Grom u rukama Okean u čaši Do poslednjeg dima Čuvar plamena Individualizam kao utopija Večiti graničar Usamljeni putnik Arheologija zvuka Kontrolor ritma Cink u palati greha Politika doživljaja Staza slonova U vrelini noći Vrsta koja nestaje Džoni budi dobar Karika koja nedostaje Bioskop ”Paradiso” Jeff Beck: Who Else! Prsti na žici Paul Westerberg: Suicaine Gratification Dok godine prolaze Steve Cropper: Play It, Steve! Pukovnikova lekcija Van Morrison: Back On Top Usamljeni alhemičar Geoff Muldaur: The Secret Handshake Maldorova pevanja Dusty Springfield: Dusty In Memphis – Deluxe Edition Devojka zvana Dasti Alejandro Escovedo: Bourbonitis Blues Umalo da odsečem kosu Return Of The Grievous Angel – A Tribute To Gram Parsons Na usijanom limenom krovu Roky Erickson: Never Say Goodbye Silazak s uma Hjui P. Mo Samilost za sladostrasnika East River Pipe: The Gasoline Age Pesme iz čistilišta More Oar – A Tribute To The Skip Spence Album Gumena soba Bonnie ’Prince’ Billy: I See A Darkness Crni psi Pogled u nazad Video sam mrak (deset najboljih u 1999. godini) Those Bastard Souls: Debt & Departure U dečačko moje doba… Joe South: Anthology – A Mirror Of His Mind Južnjačka uteha Morphine: The Night Putovanje nakraj noći Sally Timms: Cowboy Sally’s Twilight Laments… For Lost Buckaroos Snovi na javi Taj Mahal & Toumani Diabate: Kulanja Tajanstveno prisustvo Boss Hog: Whiteout Topli pištolj Alex Chilton: Set Slatka soul muzika MC5: The Big Bang! Best Of The MC5 Uloga MC5 u svetskoj revoluciji The For Carnation Plavi mesec Cat Power: The Covers Record Tri ujutro The Handsome Family: In The Air Sive uspomene Ween: White Pepper Pomaman vetar Smog: Dongs Of Sevotion Smog u tvojim očima Gimme Indie Rock Vol. 1 Visoka vernost Damien Jurado: Ghost Of David Strašni plov Najbolji albumi u 2000. godini Neonska duga Arthur Lee: Live In Liverpool 1992 Crno-belo u koloru Johnny Cash: American III: Solitary Man/Love God Murder Divlja istina At The Drine-In: Relationship Of Command Tvrdo jezgro Full Circle – A Tribute To Gene Clark Fantastična ekspedicija Daniel Dale Johnston: Rejected Unknown Nevinost bez zaštite Laura Cantrell: Not The Tremblin’ Kind Menhetn transfer ABBC: Tete A Tete Francuska veza Sonny Landreth: Levee Town Vatra u zalivu Hamell On Trial: Choochtown Zle ulice Clem Snide: Your Favorite Music Praznina pod nogama Howe Gelb: Confluence Osetljiva praznina Los Super Seven: Canto La Pistola Y El Corazon John Hammond: Wicked Grin Braća Bluz Lift To Experience: The Texas-Jerusalem Crossroads Lift za gubilište Mark Kozelek: What’s Next To The Moon Bugi dobrog dečaka Sparklehorse: It’s A Wonderful Life Pas koji je pojeo rođendansku tortu / Lucinda Williams: Essence Tri kašičice meda i dve burbona Mark Lanegan: Field Songs Drvo koje vrišti Mercury Rev: All Is Dream U rajskom vrtu Al Kooper: Rare & Well Done Kao kamen koji se kotrlja Boz Scaggs: Dig Hotel izgubljenih duša Andre Williams: Bait And Switch Modus diaboli M. Ward: End Of Amnesia Pozovi M radi uspomena i snova Jim White: No Such Place Bol i ništavilo The Bottle Rockets: Songs Of Sahm Ser Daglasu s ljubavlju Saturday Night Fish Fry – New Orleans Funk And Soul Grad koji igra Love As Laughter: Sea To Shining Sea Borba za buku The Strokes: Is This It Daj mi mali znak The Morells Veliki dečaci ne plaču The Yardbirds: Ultimate! Električna zastava Giant Sand: Cover Magazine Žirafa u plamenu James Talley: Touchstones Gorke ode Papa M: Whatever, Mortal Folk implozija Jim O’Rourke: Insignificance Ludi licitar James Blood Ulmer: Memphis Blood – The Sun Sessions Mutna voda i vuk koji urla Paul Westerberg/Grandpaboy: Stereo/Mono U dečačko moje doba Balling The Jack – The Birth Of Nu-Blues Bluz eksplozija Link Wray & The Wraymen: Slinky! – The Epic Session ’58–’61 Kad gitare marširaju Robert Plant: Dreamland Leto ljubavi Jason Ringenberg: All Over Creation Neonski kauboj The Flaming Lips: Yoshimi Battles The Pink Robots Lepota pravougaonika Tift Merritt: Bramble Rose Moćno kao ruža The Pine Valley Cosmonauts: The Executioner’s Last Songs, Vol. 1 Sovuljaga i svetlost Chuck Prophet: No Other Love Bili Kid nije dripac Edgar Winter: The Best Of Belo đubre Bright Eyes: Lifted Or The Story Is In The Soil, Keep Your Ear To The Ground Momak katolik Solomon Burke: Don’t Give Up On Me I legende imaju idole Kelly Willis: Easy Luče sa rodea Mark Eitzel: Music For Courage And Confidence Moritat o ljubavi i nasilju The 13th Floor Elevators: Absolutely The Best Originalni artefakti iz prve psihodelične ere Aimee Mann: Lost In Space Venerina supa Dave Alvin & The Guilty Men: Out In California / The Blasters: Testament – The Complete Slash Recordings Vrtoglavice slobode Neko Case: Blacklisted Zvezda je rođena Deset najboljih u 2002. godini Arlekinove suze The Hangmen: We’ve Got Blood On The Toes Of Our Boots Ruski rulet Rainer: The Farm Poslednji hitac Steve Almaas & Ali Smith Dam-dam, dam-duabi-dubi-du The Kropotkins: Five Points Crawl Na granici haosa The Willy DeVille Acoustic Trio: In Berlin Uvek sa stilom Peter Wolf: Sleepless Slatka Virdžinija Victoria Williams: Sings Some Ol’ Songs / Sviraj to ponovo, Sem South Filthy: You Can Name It Yo’ Mammy If You Wanna… Surf u dolini smrti Go Go Market: Hotel San Jose Hotel slomljenog srca The Heart And Soul Of Bert Berns Udaljene molitve Howe Gelb: The Listener Najveća umetnost na svetu My Morning Jacket: Tennessee Fire; At Dawn Iza poslednje Malte Lucinda Williams: World Without Tears Mama Rolingstoun Terry Reid: River Reka bez povratka Evan Dando: Baby I’m Bored Izgubljeni vikend Richard Thompson: The Old Kit Bag Na kraju duge White Hassle: The Death Of Song Odložena smrt Jack Bruce: Songs For A Tailor Kuća koju je sagradio Grandaddy: Sumday Beg iz pozorišta Gillian Welch: Soul Journey Jedna mrlja krv Warren Zevon: The Wind Hronika najavljene smrti Burrito Deluxe: Georgia Peach Trideset godina samoća Neil Young: On The Beach; American Stars ‘N Bars; Hawks & Doves; Re-ac-tor Let usamljene svrake Steve Wynn & The Miracle 3: Static Transmission Tigar u džungli Robert Wyatt: Cuckooland Najlepše note u čudnom rasporedu SEX – Too Fast To Live, Too Young To Die Hacijenda mora biti sagrađena Drive-By Truckers: Decoration Day Dok ležah na samrti Gene Clark: No Other Bulevar sumraka Najbolji u 2003. godini Hitac u ogledalo Kings Of Leon: Youth & Young Manhood Južnije od juga The Fiery Furnaces: Gallowsbird’s Bark Njujorško psihogeografsko društvo Jeff Beck: Shapes Of Things – 60’s Groups And Sessions Oblici stvari Carla Bozulich: Red Headed Stranger Suze na kiši THE DOORS: Legacy – The Absolute Best / THE CLASH: The Essential Clash Silazak s uma u sjajan dan The Doors: Kroz vrata percepcije The Clash: Ovo je Engleska Koda The Shins: Chutes Too Narrow Maslačak i sneg The Band Of... Blacky Ranchette: Still Lookin’ Good To Me Donesite mi glavu Serena Kjerkegora Tarbox Ramblerse: A Fix Back East Satori u Memfisu The Decemberists: Her Majesty Žuta podmornica Willard Grant Conspiracy: Regard The End Modra reka Steve Miller Band: Young Hearts – Complete Greatest Hits; Moby Grape: Crosstalk – The Best Of Moby Grape Snoviđenja iznad zaliva San francisko A Soldier’s Sad Story – Vietnam Through The Eyes Of Black America 1966–73 Miris napalma ujutro Chris Cacavas: Self Taut DNK bluz Rickie Lee Jones: The Evening Of My Best Day Optužnica za zlog sina Bob Log III: Log Bomb Odmetnička znamenja Loretta Lynn: Van Lear Rose Hej Loreta, volim te više nego što smem da kažem UNCUT – sedmogodišnja misija Dobar, ržav, zao Podaci i informacije, legenda i stvarnost Gospodin Džouns, Volter Miti i Lažov Bili Čamci protiv matice CocoRosie: La Maison De Mon Reve La Nuit Americaine TV On The Radio: Desperate Youth, Blood Thirsty Babes Crno sunce, zeleni oblaci Jeff Beck Group: Beck-Ola Gramofon u srcu