Objavljen DVD ”Johnny Cash in Ireland”

Nevjerojatno je kako tada šezdesetjednogodišnji Cash i njegov bend zvuče nabrijano i cool (dojam je vizualno pospješen crnim odjelima, pa imate osjećaj kao da su ispali iz kakvog Tarantinovog filma), kako svaki stih iz ”Folsom Prison Blues”, ”I Still Miss Someone”, ”A Boy Named Sue” i country horrora ”Ghost Riders In The Sky” zvuči mladenački opako. Vidno uzbuđen Kris Kristofferson pridružio se svom idolu na pozornici u ”Long Black Veil” i ”Big River” i jedan je od rijetkih izvođača koji dokazuje kako možda nije uopće potrebno imati dobar glas za uvjerljivo isporučiti, čak i napisati pjesme s kojima se svi možemo poistovjetiti (njegove pjesme proslavili su drugi, Janis Joplin primjerice...).

”Forty Shades Of Green”, kontroverzna Cashova pjesma za koju se ni dan danas ne zna tko ju je doista napisao, izazvala je jedinu neugodnost na koncertu. Cash ju je najavio riječima: ”Prepiru se tko ju je napisao. Ja sam ju napisao ’59...”, da bi netko iz publike prilično glasno dobacio: ”Ne, nisi...”, ”Da, jesam...” uzvratio je Cash i skupa s Kristoffersonom, Carterovkama i Sandy Kelly (Irkinja poznata po obradama pjesama Patsy Cline) otprašio ju do kraja završivši koncert s nezaobilaznom ”I Walk The Line”. Johnny Cash, njegov bend, prijatelji i voljena supruga jednostavno su na pozornici radili isto ono što bi radili i da ispred njih nema publike. Pa čak i da ih nitko nije došao slušati, oni bi uživali izvodeći njima drage pjesme.

Objavljeno 29.03.2007.