U 45 godina diskografske karijere, Rolling Stonesi su objavili osam službenih live albuma i veliki broj video izdanja koncertnih nastupa. Jednostavno rečeno, na tržištu postoji čitav niz uvida u Rolling Stonese na djelu i pitanje je po čemu se soundtrack filma Martina Scorcesea „Shine a Light“, odnosno audio snimka dva uzastopna koncertna nastupa održana tijekom jeseni 2006. u Beacon Theatreu u New Yorku, koji su pružili osnovicu za film, izdvaja?
U velikoj mjeri, „Shine a Light“ potvrđuje činjenicu o Rolling Stonesima kao o najvećoj rock’n’roll sili i uvid u produbljenu kemiju među članovima benda. Besmisleno je uspoređivati „Shine A Light“ sa primjerice „Get Yer Ya-Ya’s Out!“ iz 1969. Prema riječima Keitha Richardsa, Stonesi su band koji se razvio u rock & roll ekvivalent orkestara Dukea Ellingtona ili Count Basiea.
„Shine a Light“ iznosi ovu usporedbu, osjeća se kemija među članovima benda, i njihov zvuk ne zvuči ustaljeno lijeno čak ni pri izvedbi klasika. Teško je zamisliti išta što bend može učiniti kako bi „Brown Sugar“, „Start Me Up“ ili „(I Can’t Get No) Satisfaction“ učinili novima za slušanje, ali uspjevaju ih izvesti izuzetno poletno i čvrsto pa pjesme ne zvuče kao da su po ne znam koji put odsvirali prezreli 60-godišnjaci.
Pravi biseri koji čine „Shine a Light“ novim izdanjem benda su „All Down The Line“ izvanredne ritmike benda, „Tumbling Dice“ u daleko opuštenijoj varijanti od dobro poznatog originala i dosadašnjih interpretacija i blagi funk u „Just My Imagination“.
Daljnji doprinos daju gosti koncerata: Jack White III se opušta uz fantaziju Grama Parsonsa „Loving Cup“, svira se čvrst, autentičan chicago blues sa Buddyjem Guyem u „Champagne & Reefer“, a potakli su iznenađujuće divlji nastup Christine Aquilere, koja kroz intenzivne stihove „Live with Me“ prolazi s lakoćom. Mnoštvo trenutaka koji izazivaju zadovoljstvo još jednog live albuma u diskografiju Rolling Stonesa.
Najava kaže ”doživite koncert Rolling Stonesa kao da ste na njemu”, a u Rijeci ćemo gledati ovaj koncertni film u dvoranama Blitz Cinestara.
”Nekad se govorilo da u našoj kinematografiji imamo slabe scenariste i osrednje redatelje, ali tvrdim da je to velika zabluda - imamo sve veći broj slabih glumaca, koji su raspršeni, koji moraju sinhronizirati banane u reklamama ili pak skaču iz sapunice u sapunicu. Aldo Paquola, riječki filmski kritičar i publicist