Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

DVD ”Ritam rock plemena - Od Uragana do Urbana”

DVD ”Ritam rock plemena - Od Uragana do Urbana”Iako su se u gradu Rijeci nebrojeno puta snimali filmovi, „Ritam rock plemena“ prvi je cjelovečernji uradak koji nosi pečat ovog grada. U cijelosti je posvećen gibanjima u gradu na Riječini, u cijelosti je snimljen na autohtonom ”mjestu zločina”, a za nastanak je okupio ljude koji su posljednjih desetljeća bili aktivni akteri riječke rock scene.

Redatelj Bernardin Modrić, svoje je prve filmske uratke slagao oslanjajući se baš na riječki rock, a bio je aktivan i kao član redakcije kultnog časopisa ”Val” koji je u kruto doba komunizma promicao riječki zvuk. Koraljko Pasarić, scenarist filma koji se ujedno pojavjuje i u ulozi naratora koji nas vodi kroz četiri desetljeća dugu priču kojoj se ne nazire kraj, jedan je od supokretača tradiocionalne manifestacije ”Ri-Rock”, koja danas slovi za jedan od fenomena domaćeg rocka. Sami akteri filma su pak, ljudi koji su svojim radom obilježili razdoblja djelovanja na riječkoj rock sceni, fotografi, dizajneri, novinari i glazbenici koji su kroz svoj rad artikulirali vrijeme u kojem su djelovali, te tako postali vodiči koji su kanalizirali pravce kojima se kasnija riječka rock scena širila.

Film je kronološka slikovnica najintrigantnije rock scene s područja balkanske regije, za čije se početke dokumentarno drži prvi koncert grupe ”Uragani” 1960. godine. Kroz razgovor sa vinovnicima scene, od članova ”Uragana”, te bendova koji su potaknuti njihovim radom krenuli u rock kreativnost, Modrić i Pasarić su napravili najbolju moguću uvertiru u ono što je usljedilo, pojavnost punka, ili onoga što kroničari scene vole nazivati Prvim riječkim valom. Tu nas dočekuje klapa simpatičnih zgubidana koja se potucala ispred hotela Kontinental, kultnog okupljališta mladih, a koja je punk prihvatila ne samo kao glazbenu identifikaciju, već i kao način života. Istomišljenici su se sve češće stavljaju pod istu zastavu, sa željom da dignu glas i budu kreativni. Rađanje nukleusa budućeg riječkog rock derivata možda najbolje oslikava jedan od aktera te scene Zoran Štajdohar Zoff (”Grč”) koji o tim počecima kaže: ”Mi smo tada mogli u bend uzeti bilo kojeg akademskog glazbenika i to bi bilo savršeno odsvirano, no to ne bi imalo srce”. Baš to srce, uspjelo je mladiće od kojih mnogi jedva da su znali svirati, (jer nisu niti imali na čemu naučiti - citat Zoff: ”ja sam umjesto bubnja koristio kutije od praška, a činele su bili poklopci od lonaca...”) pretvoriti u predvodnike scene koja će kulminirati 80-tih godina kad se dešava nova ekspanzija, takozvani Drugi i Treći riječki val.

Kroz brojne video isječke nastupa, ispresjecane fotografijama i intervjuima, nastavlja se priča o Ri-Rocku. U slikovnoj rock pjesmarici izmjenjuje se priča o Beta Centauri, Vrijeme i zemlja, Parafu, Termitima, Grču, Fitu, Ogledalima, Letu 3, Gradu, Cacadoo Look, Dr.Steelu, Xenii, Denis&Denis, Lauferu, En Faceu, Stuffu, i mnogim drugim šarenim imenima koji su skrenuli pažnju na Rijeku. Punk je već napustio grad, i s djelom riječkog zvuka koji nije stasao iz mladanačkog bijesa, stvara se nova plima kreativaca koji afirmiraju daljnje djelovanje, pokrivši se od rocka i metala, preko altera do popa. Dolazi do nabujavanja koje se ulaskom u 90-te razljeva u plodnu deltu na kojoj niče vrijeme potpune afirmacije onih koji su se do tada imali snage održati i oduprijeti medijskoj izolaciji tadašnjih medijskih centara moći, glavnih gradova postojećih republika.

Do konca filma nesmiljenim smo tempom izloženi fenomenima riječkog rocka, počevši od ”Transmisije” koja je više koncerata odradila u inozemstvu nego li u rodnom gradu, ”Gradu” koji je na vrhuncu kreativnosti po riječima lidera benda Deana Škaljca, ”u duhu benda” otišao sa scene, Vavinog rezimea rada ”Laufera” koji je u samo godinu dana uspio od benda kojeg zbog ”blesavih tekstova i čudne glazbe” nitko nije želio objaviti, doseći kultni status hrvatskog rocka, lucidnoga Leta3, te konačno Urbana kao središnje figure današnje glazbe, koja po samom Urbanu i nije rock, mada počiva na rocku kao načinu života kojeg Urban i njegov bend žive.

Priča se završava mladim snagama, grupom ”Father”, koja će već sad se čini, uspjeti naplatiti svih čedrdeset godina pritajene vatre riječkog rocka. Bend je to koji mada mlad po stažu i godinama, ima sve predispozicije postati internacionalna glazbena metal atrakcija. S njima se ova priča završava na najbolji mogući način, ostavljajući gledatelja da svjedoči vremenskoj vrpci od nekoliko dekada, koja se nastavlja razmotavati prema budućnosti riječkog zvuka i osobne afirmacije glazbenika s Kvarnera. Nemoguće je na koncu filma ne zapitati se, gdje bi danas na glazbenoj karti svijeta bili svi riječki glazbenici, i sama riječka rock scena, da je sloboda govora i medijska frivolnost, išla na ruku kreativaca, onako kako to ide danas mladim snagama predvođenim ”Fatherom”, ili onako kako je onda išla na ruku suvremenicima u demokratskom svijetu. Vjerovatno rame uz rame s onim scenama u kojima se nije lupalo po kutijama od praška za rublje umjesto po bubnju, možda newyorškom ili liverpoolskom?

Temelj ovog filma dakle, drže uvodničari, grupa „Uragani“, te odjavljivači grupa „Father“, a sam vrh priče pripao je trojstvu Goran Lisica Fox, možda najzaslužnijem čovjeku za srastanje ondašnje i današnje rock scene Rijeke, te bračnom paru Čabrijan, nekadašljem mozgu i srcu grupe Paraf. S obzirom na očevidne indikacije koje govore tko je bio najveći transmiter razvoja rock scene u Rijeci, osobno me čudi na uštrb priče o grupi Xenia, scenarijem tek okrznuti Paraf. Bez da se odvaguje značaj jednih i drugih, mišljenja sam da se Pasarić kao negdašnji menadžer Xenie, a kao scenarist filma, trebao s malo većom distancom dotaknuti rada te grupe. Nije riječ o tome kome je poklonjena veća minutaža, jer o Parafima se govori sasvim dovoljno. Riječ je o povijesnom faktu koji jasno implicira kotne točke koje tvore mrežu riječkog rocka posljednjih čerdeset godina, a tempo filma na tom polju u jednom momentu oscilira. Stoga su se neki prilozi trebali ravnomjernije posložiti, jer ovaj film se nije trudio prikazati autorsku emotivnu lepezu svega i svačega što je ikad u Rijeci stvaralo rock, već poentirati genezu riječkog rocka.

No bez da iznosim mišljenja o minutaži koja je pojedinim ljudima u filmu (ne)posvećena, moram zaključiti kako su Pasarić i Modrić odradili lavovski posao. Jedina konkretnija zamjerka filmu, pojavljivanje je rock kritičara Darka Glavana koji je svojim osobnim premišljanjima u filmu s jedne strane dobro došao kao pauza između brze izmjene gole faktografije kojom je gledatelj izložen. Mudra odluka tvoraca filma, da nam u filmu pruže odmorišne točke na kojima bi ipak, umjesto Glavana, ugodnije i uvjerljivije bilo gledati i slušati nekoga od kroničara riječke rock scene, nekoga tko je s tom scenom rastao. Osobni favorit – Velid Đekić, no zadržat ću dozu profesionalnosti, pa osobnu impresiju neću nametati kao vitalnu pogrešku filma. Ipak, svakome tko se životom barem na čas okrznuo o Ri-Rock, vidljiva je Glavanova upitna kompetencija koja se da iščitati i iz površnosti njegovih osvrta na povijest riječkog rocka, gdje spominje kako je Rijeka, uz Ljubljanu i Zagreb, činila trokut punka bivše države. Glavan tako naglašava kako je Rijeka više gravitirala Ljubljani nego li Zagrebu, no ne objašnjavajući čemu je to tako. Bilo bi fer da se od Glavana moglo čuti kako Rijeka (i Ljubljana), za razliku od Zagreba, svoju punk scenu stilski nije gradila na već viđenome, na osovini pomodarstva, i po ključu ”svira se punk, ajmo i mi biti fora”, čemu je dokaz i neodrživost ZG punka na duže staze, te ustoličenje Rijeke i Ljubljane kao punk Meka ovoga dijela Europe. Ne spominje se niti ondašnja spremnost Ljubljane kao jednog od ondašnjih centara medijske moći, da za razliku od Zagreba pruži ruku potpore Rijeci koja je tada bila medijsko nedonošče i ničiji sin. Ne spominje se bojazan od Riječkog bijesa koji se ne da ukrotiti, za razliku od Zagrebačkog, gdje se punk kontrolirao komercijalnim ugovorima kojima se bendove iz faze bunta pretvaralo u neoromantičarske „korak od sna“ projekte. No možda bi bio najveći fer, da je Glavan dobivši ponudu za ovaj film, jednostavno zahvalio producentima te odbio svoj angažman. Ipak je to čovjek koji je čitav svoj život marginalizirao Rijeku kao glazbeni fenomen, gurajući u prvi plan neke druge, njemu bitnije i simpatičnije stvari i događanja. No kako je Glavan već sličnim zahvatima odavno doživio status kontroverznoga kritičara, što je zapravo parfurmirani izraz za čovjeka koji je jednako „u pravu“ i kad nešto hvali, i kad s nekom vremenskom distancom isto to pljuje, šira publika ovo vjerujem, neće uzeti za zlo. No i producente je za razumjeti. S obzirom na dugogodišnje iskustvo sindroma sljepog crijeva glazbene Rijeke, ljudi koji su radili film bili su svjesni kako ovom projektu treba neko zvučnije ime, ime poput Glavanovog, kako bi ga izdigao iznad lokalnog spomenara.

Nedajte se zavarati, i pomisliti kako je „Ritam rock plemena“ žalopojka nad bendovima koji su u nekim drugim okolnostima mogli biti nešto više od lokalnih heroja. Ovo je dokumentarni multimedijalni arhiv koji je bio potreban, kako publici, tako i samim akterima stvaranja scene. U prilog tome govori isječak s premijere filma u riječkom kinu ”Teatro Fenice”, gdje jedan za drugim, Saša Sablić, negdašnji pjevač ”Uragana”, te mladići iz grupe ”Father”, poentiraju široko djelovanje koje je pokrio riječki rock. Oni naime, do same premijere filma, za dobar dio pjesama koje se protežu kroz film, nisu niti znali da su autohtoni riječki plod.

Što god tko mislio, uključujući i mene osobno, ostaje neosporna činjenica koja kaže da u rukama imamo produkt koji je na jednom mjestu objedinio sve što se objediniti imalo, i da je na taj način stvar spašena za sva vremena. 555 fotografija, 40 pjesama, 26 videospotova te mnoge ekskluzivne filmske snimke za koje bi mnogi fanovi dali nemali novac, digitalizirano je i sabijeno u jedan DVD, te ponuđeno tržištu za tek 30 kn. Autorima sve čestitke na obavljenom poslu.

Zoran Žmirić

Objavljeno 16.10.2006.

Vremeplov

Dobre stvari nikada ne prestaju.
Mick Jagger