Neda, Miljenko i Dario vraćaju nas u rane 70-te

U nastavku vam donosimo tekst o Nedi, Miljenku i Dariu autora Velida Đekića. Ovo je skraćena verzija priloga koji će u integralnom obliku biti objavljen u novom broju Sušačke revije...
Neda, Miljenko i Dario ime je koje pamtimo iz ranih 70-tih, ali su temelji te vokalne suradnje postavljeni u 60-tima. Nevjerne Tome mogu lako razuvjeriti posjetitelji serije priredbi Sijela 18 u proljeće 1969. Kada su npr. izašli na pozornicu Cara Emina u travnju te godine – tada još uvijek duo, jednostavno nazvan Neda i Miljenko - Neda Radetić i Miljenko Karabaić već su iza sebe imali titulu pobjednika iz prethodna dva kola te zabavne priredbe.
Fortuna će se još jednom nasmiješiti mladom paru kada riječki sastav Uragani dobiju poziv na Festival Zagreb ’70, a bend se nađe bez klavijaturista. Izvedba teme ’Plava kosa’ na festivalskoj rock-večeri predviđala je i zvuk klavijatura, pa je Dario na to mjesto pozvao Karabaića. I Neda nije ostala besposlena: dobila je priliku zapjevati prateće vokale. Ni činjenica da se tema zvala kako se zvala dugokosoj plavojki nije odmogla… Nov impuls uzletu dua još jednom je imao Ottavianijev potpis. Dariju, koji je u predahu između dviju aktivnosti sastava osvježenje znao potražiti u njemu sve privlačnijem američkom folk triju Peter, Paul & Mary, raspjevani riječki dvojac ukazao se kao pojava koja idealno naliježe na njegove nove glazbene interese.
Ljeta 1970. Neda i Miljenko uživaju u prednostima dvostrukog statusa. Na MIK-u nastupaju kao duo, istodobno su formalnim dijelom kolektiva Uragana. Tada još smatrani „skraćenom verzijom“ Uragana, Neda, Miljenko i Dario debitirat će kao akustičarski trio na Postirskim frajama kolovoza 1970. Otpjevana harmoničnim višeglasjem, skladba Umorni zvonici dobila je najviše glasova publike, što joj je donijelo nagradu Brončani satir, ujedno nagradu stručnog žirija za najbolje interpretatore. Nakon što je na Braču lansirao ime pod kojim će ostati upamćen, trio ga ujesen učvršćuje intenziviranjem aktivnosti. Pomalo već redovnih izvođačkih, također televizijskih i diskografskih.
Opatijski festival ugostit će trojku listopada 1970. u izvedbi teme Gitare u mom srcu, a snimka bračkog nastupa pojavit će se u kratkom roku u dva navrata na domaćim televizijskim ekranima. Studeni im donosi ulazak u studio Radio Zagreba, gdje snimaju skladbe ’Umorni zvonici’, ’Suton’, te ’Lopoč – cvijet žena’.
Nastavak aktivnosti potvrdio je izdvojenost pojave Nede, Miljenka i Darija na domaćoj glazbenoj sceni, profilom gotovo bez premca - akustičarski folk trio, sklon višeglasnim baladama i trapez odjeći obilno posutoj cvjetnim motivima, i zvučno i vizualno neskriveno je prizivao ozračje hipi-kulture – što će im donijeti na stol izvođačke ponude i pozive na gostovanja sa svih strana.
S kakvim su repertoarom Neda, Miljenko i Dario izlazili pred publiku? Sadržavao je on dvadesetak tema. Pored vlastitih autorskih/koautorskih, na popisu su se našle teme koje su prvotno izvodili Peter, Paul & Mary, Esther & Abi Ofarim, Donovan, Simon & Garfunkel, Middle of the Road, Marry Hopkins, Carpenters, Roberta Flack, Johnny Mitchell, Joan Baez.
Zvučna slika trija dobila je dobila je dodatne tonove pojavljivanjem njegova premijernog diskografskog izdanja, EP-ja s naslovima Balada o hipijima, Lopoč – cvijet žena, Mala priča o svijetu i Trio. EP je 1972. objelodanila diskografska kuća Suzy. Zanimljivo, najveća uspješnica riječke folk-postave, skladba ’Mala iz III. b’, premijerno izvedena na Danima jugoslavenske zabavne muzike u Opatiji 1973, upriličenim kao mjesto izbora predstavnika tadašnje države za Pjesmu Eurovizije, nikad nije doživjela diskografsko rođenje. To pjesmu nije spriječilo u postajanju domaćim hitom, zahvaljujući radijskim urednicima koji su puštali u eter festivalsku snimku.
Preplitanje emotivnih i profesionalnih odnosa pod etiketom NMD potrajalo je do kraja ljeta 1973. To je doba najveće popularnosti trija, dosegnute izvedbom teme ’Mala iz III. b’ na opatijskim Danima jugoslavenske zabavne muzike, što je triju posljednji festivalski nastup. Nakon ljetne serije nastupa u Ičićima, naziv trija nenajavljeno je skraćen za posljednje ime u nizu, pa je formacija još jednom dobila inicijalno obličje. Duo Neda i Miljenko nastavit će glazbeni hod kroz 1974. i 1975, nastupajući uz pridružene glazbenike. Društvo je oba ljeta zapljuskivalo notama Crikvenicu, dok Neda nije 1975. pritisnula tipku na kojoj je pisalo stop, a dečki dalje zaplovili bez nje.
Prije nego što će nepovratno sići sa scene, duo Neda i Miljenko još će jednom ugodno iznenaditi domaće poklonike. Na opatijskoj Jugoviziji 1974. nastupit će vlastitom skladbom ’Ljubavni san’. Pjesma će biti objavljena iste godine kao A strana Jugotonova singla, dok se na B strani našla također vlastita tema ’Moglo je biti bolje’.
Velid Đekić
Objavljeno 24.03.2011.