Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Pips, Chips & VideoClips @ Palach - Riječki koncert godine

Pips, Chips & VideoClips @ Palach - Riječki koncert godine(...ustvari sasvim subjektivan doživljaj...)

Prošli vikend poslužio je kao odličan uvod u svu silu glazbenih događanja koja nas nakon tradicionalne 29. Ri Rock festivalske smotre očekuju tijekom blagdansko-potošačkog vremena u Rijeci. Rijeku su proteklog vikenda posjetili St!lilness, Svadbas sa svojom kinopremijerom koncertnog filma ”A/V”, Marčelo i Narrow koji je uz riječki MMC pokrenuo zanimljivu akciju podizanja spomenika kultnoj riječkoj punk grupi Paraf. U sve hladniji grad na meteorološki nepredvidljivom Sjevernom Jadranu toplinu će zasigurno donijeti i Rambo Amadeus, Hladno pivo, Jinx, Gibonni, KUD Idijoti, Vještice, Franci Blašković & Gori Ussi Winettou te domaći Laufer, Buddy Moose, 7 Nedvojbenih, One Piece Puzzle i Quasarr. No ipak, jedan je klupski koncert gotovo neočekivano postao glavni pretendent na mjesto najboljeg riječkog koncertu u godini što, kakva god vam bila, neumitno izmiče za koji dan.

Oboružani nevjerojatnom količinom pozitivne energije Pips, Chips & VideoClips su energičnom, emotivnom i tehnički perfektnom svirkom ovog petka 14. prosinca u riječkom klubu Palach zatvorili aktualnu ”T-mobile Fafenštajn” mini-turneju čime su nakon dugo vremena posrnulom (ali i napokon ugodnije preuređenom) riječkom okupljalištu vratili ”onaj stari sjaj”. Na samo za jednu večer ili ne, posve je druga tema.

Vrhunski koncert Dubravka Ivaniša i njegovih astronauta koji je otvoren singlom ”Teroristi plaču” bio je ”onaj” neočekivani blagdanski poklon za publiku koja je, kao da je osjetila što je očekuje te večeri, posve popunila klub Palach. Tijekom nešto manje od dva sata rijetko viđene i nadahnute svirke koji niti izdaleka nije ”mirisala” na sve prisutnije gažiranje (tejkmaniendran) već je - upravo suprotno - predstavila Pipse u najboljem izdanju dok iznimnom lakoćom probiru uspješnice iz svoje petnaestogodišnje karijere.

Gosti iz mitskog(?) Fafenštajna u svoju su koncertnu set-listu uvrstili aktualne pjesme ”Zdenka i vanzemaljci”, ”Domaći rock” i ”Idealna pop pjesma za astronaute” s posljednjeg albuma ”Pjesme za gladijatore” kao i starije poput ”Dan, mrak”, ”Nogomet, ”Poštar lakog sna”, ”Bog”, ”Gume na kotačima”, ”Supermama”, ”Plači”, ”Mrgud, gorostas i tat”... za svakog ponešto - ukucao bi u svoj MS Word tekstualni procesor površni izvjestitelj s koncerta pribrojivši tako koju kunu svojoj ubogoj novinarskoj nadnici.

Sudeći prema reakcijama oduševljene publike, kako starije, tako i one čiji se birthdate piše s 198_ ili više, Dubravko Ivaniš ne bi trebao imati većih dvojbi na prigodno postavljen upit ”Kud plovi ovaj brod”. Upravo je potonja, obrada stare pjesme Esada Arnautalića i Arsena Dedića koju je 1970. prvi put izvela naša sugrađanka Radojka Šverko, bila i posljednja skladba koju su Pipsi na drugom bisu poklonili zadovoljnoj publici. Sve upućuje da se radi o novom, za sada samo koncertnom, hitu Pipsa koja bi, ako se ozbiljnije uhvate studijskog oživotvorenja ”Broda”, mogla i premašiti popularnost znanog ”kulerskog” originala.

Otkad je ”ubio” Rippera (tips’n’tricks: poslušati ”Foxtrot” s albuma ”Pjesme za gladijatore”) Dubravko Ivaniš je ”htio-ne-htio” postao daleko karizmatičnija pojava ”domaćeg rocka” i iznimno uvjerljiv interpretator svojih sve kompleksnijih pjesama, dok je aktualna postava Pipsa glazbeno superiorna ne samo svojim prethodnicima (Kraljić, Šparka...) već i mnogim konkurentima na regionalnoj (dakle ne nužno Hrvatskoj) glazbenoj sceni. Urušavanje diskografskih i glazbenih standarda na domaćem terenu koje je, ruku na srce nemoguće ignorirati, nema previše veze s osamljeničkom pozicijom Pipsa i još pokoje rijetke družine. Uostalom, kao da su brojke o prodaji albuma, karata i ostalih điđa ikada imale veze s onim najbitnijim - samo prava mjuza pogađa baš tamo gdje gotovo nitko ili ništa ne može. Tko tvrdi suprotno, laže ili nema pojma.

Potpisnih ovih redaka dojmove o dobrim i odličnim koncertima uglavnom je sticao gledajući nastupe stranih glazbenih imena pa si shodno tome dopušta ”mjerenje” nečije kvalitete po nešto ”strožijim” standardima od uvriježenih na našem pling-pling terenu gdje uvijek postoji neka izlika za neuspjele ili poluuspješne interakcije s publikom.

Upravo u tome, jer ipak - svaka je kritika na koncu samo subjektivna, leži odgovor na neskriveno oduševljenje drugim ovogodišnjim riječkim koncertom grupe Pips, Chips & VideoClips. Stavite ih na bilo gdje i na bilo koji stage sa minimalnim tehničkim uvjetima i bit će sjajni. Naprosto zato jer to mogu i žele, ponajprije zahvaljujući rijetko viđenoj usviranosti te nabujaloj stvaralačkoj snazi koja se krije iza mrgudnog izraza lica jednog gorostasa što je te večeri stajao za klimavim mikrofonom pretijesne bine riječkog Palacha. Priznat ćete, to mogu samo rijetki.

I da, lastbatnotlist... Kapa dolje za scan nevjerojatnog puta i ”živo” rolanje priče o autorskom (i ljudskom) odrastanju od nemuštog muljanja male fufice, pjesama brojalica, tat-iranja, nogometa, preko istjerivanja vlastitih demona, razračunavanja s Bogom & svijetom, pa sve do sutrašnjeg broja Komsomolskaye pravde. Našlo se tu i sasvim dovoljno mjesta za osobna preispitivanja, guštanja i mikrokozmička prepuštanja mjuzi.

P.(ip)S.
Nema tog Worda, Photoshopa i YouTubea koji vam mogu barem malo približiti kakav koncert su Pipsi ”odradili” kao što ne postoji replika sheme što bi nam poslužila za rekonstrukciju nastalih kemijskih procesa prilikom spajanja neuronskih mreža u mozgovima dijela putnika-namjernika navedene večeri na navedenom mjestu. Znate onu staru ”nemam riječi” (niti više vremena da bi ovaj tekst sličio na išta suvislo sročeno). Možda koju bolju nađe gospodin E.K. Ak’ se pak kojim slučajem bute i dalje pitali odgovor si znate, kaj ne? Gravitacija me drži, jebeš popevke!

Earbug: ”A-a-a... divovski kompjuteri... pred nama su nemoćni...”

Robert Paulić

PCVC - ”Kud plovi ovaj brod” (Live @ Palach, 14.12.2007.)

Objavljeno 15.12.2007.

Vremeplov

Odlaskom u Pariz sam prekinuo dosta automatskih nizova stvari, doveo u pitanje dosta toga što mi se činilo samo po sebi razumljivim i našao se u situacijama koje me, da sam ostao, ne bi zadesile.
Darko Rundek, intervju za RiRock.com