RiRock albumi: Laufer - ”Pustinje” (TRIP / Croatia records, 1994.)
Bučan urlik nepopravljivih individualaca» koji ih je vrlo brzo nakon eksplozije na hrvatskom glazbenom nebu i gotovo u jednom dahu (od dva i pol objavljena albuma) odveo u povijest prije nego li je itko postao svjestan što se uopće dogodilo s višegodišnjim demo nadama riječkih Gitarijada, uistinu je sušta esencija Ri rock «zvukovnice».
Enigma prerastanja od zanemarenog nedonoščeta do glasne organske mašine za mljevenje emocija nije se odigrala baš tako iznenadno i bez neizbježnog prangijanja po najzabačenijim seoskim krčmama («…svakoj krčmi prešao prag…»), čime ćemo se ipak detaljnije pozabaviti prilikom recenziranja «The Best Off» albuma, koji u sebi nosi sve glavne sastojke priče o uspjehu, te «loše sjeme» što je u konačnici rezultiralo naglim raspadom na samom vrhuncu teško stečene slave. Svako zlo za neko dobro, pa smo nešto kasnije dobili Urbanove solo radove, koji su nas odveli gdje nitko te davne 1994. nije mogao niti naslutiti. No, što je to bilo prije lansiranja «Astronauta» putem imaginarne Mlječne staze?
Točno prije deset godina, grunge i alter su bili najbitnija stvar na svijetu za svakog mladića/djevojku u kariranoj košulji i podrapanim trapericama. Nirvana je pomela sve pred sobom, revival nošenja crnih majica s likom & djelom Alice in Chains i Pearl Jam se postupno suprotstavio dominantoj vojničkoj ikonografiji na ulicama Zagreba, Pule, Osijeka, Karlovca, Rijeke i mnogih drugih hrvatskih gradova. Pogled u BB («bolju budućnost» rekao je davno Darko Rundek) imao je karakterističnu ikonografiju u još uvijek mlađahnoj Republici Hrvatskoj, svoj opći rakurs, identifikaciju sa svjetskim idolima - nedostajao je samo autohtoni nacionalni bend koji bi «bio veći od života» i koji bi govorio o svemu što je činilo život u toj turobnoj atmosferi rata koji je prestao biti jedino što je zaokupljalo manje-više prosječnog stanovnika omanje trazicijske zemlje negdje pri kraju pameti gospođe usidjelice Europe. Vrijeme je bilo idealno za Laufer, ultimativni rock bend koji je već zagazio na put onog što će ubrzo u potpunosti oživotvoriti - mnoge uši su nepopravljivo bile oštećene slatkim decibelima buke proročanski ispovjedne «(Ovo nije) Svijet za nas».
U bendu se napokon ustalio dobitni «poker aseva» (Urban, Vava, Ljubo i Alen), (ne)svjesno zakačeni na grunge zvukove, u zabiti otoka Krka dobili su priliku da zajedno od početnih do zadnjih taktova albuma u nepromjenjenom sastavu odigraju tu partiju «veću od života». Kako i sami akteri priče kazuju, snimanje albuma odigralo se prilično brzo, gotovo sve što čujemo na «Pustinjama»odsvirano je «iz prve» uz rijetke producentske zahvate i nadosnimavanja u ljetnom predahu između dvije turneje. Jedna od «mini-legendi» koja se širila po Hrvatskoj tih dana govori o tome da je «Mjesečev rog» snimljen tijekom tople ljetne noći na otvorenom, ispred tonskog studija u malom neimenovanom seocetu pitoresknog otoka Krka.
Krajnje jednostavna formulacija u ovom slučaju dobiva svoj potpuni smisao, bez obzira na prokurvanost iste – u pravom trenutku na pravom mjestu. Konfuzija odrastanja («…hej tata, oprosti mi što izgledam kao pas…»), nesanica, neuroze, bijes, destruktivni PTSP u glavama dojučerašnjih frendova iz ulice, potraga za duhovnošću u duhovnim i materijalnim pustinjama sivih gradova («… poljubi mi oči su nam kao pustinje, gdje bez ijedne riječi sve razumijem…»), umor na licima iscrpljenih prolaznika od loših vijesti, besparice i beznađa, te pogrešne ljubavne veze («…nikad neće saznati o čemu pričam..») rezultirale su prepoznatljivim bombastičnim, organskim zvukom. Pored svega navedenog treba istaknuti da nad pjesmama cijelo vrijeme lebdi sveprisutna zraka optimizma, gotovo neprimjetna kao aura na freskama starih srednovjekovnih majstora, jer album «Pustinje» je ustvari jedna pjesma podijeljena u više različitih cjelina. Bolno sretna pjesma.
Pokušajmo zatvoriti Pandorinu kutiju. Ondašnji klinci u kariranim košuljama dobili su svoje tuzemne «glasnogovornike», grupa je u dvije godine odsvirala bezbroj koncerata, dobili su (poslovično mainstream i uštirkanu) diskografsku nagradu «Porin» 1995.godine za «Najbolji alternativni/rock album», poharali su sve moguće top-liste i eter radio stanica od «Prevlake do Dunava» pa i šire, te krenuli put karme koja se tankoćutno osjećala «između redaka». Naime, na bazičnom instiktu zasnovan pristup glazbi, kao i mnogo puta do tada u povijesti pop glazbe, donio je sa sobom i ono po čemu je rock oduvijek bio «vražja beseda i delo» - nepremostive međusobne razlike u pogledu na zajedničku budućnost razbio im se o glavu kao i mnogima prije njih, još od vremena «prodaje duše» blues velikana Roberta Johnsona. Srećom, nitko nije smrtno stradao, mada su bili blizu. Za skeptike:
Primjer 1: «Slučaj autobus» - kada se kod Senja, podno Velebita, pod naletom bure prevrnuo, pa zatim i survao u provaliju, autobus u kojem su se nalazili svi «puleni» tadašnje hrvatske rock scene (Laufer, Let 3, Hladno Pivo, Psihomodo Pop, Vještice, Hard Time, Zadruga, Anesthesia i drugi) - 24. prosinac 1993.
Primjer 2: «Slučaj boca» - Urban na nastupu u zagrebačkoj «Jabuci» razbija bocu o glavu i pada rasječene okrvavljene glave na pozornicu, te ga hitno odvoze na Prvu pomoć - ljeto 1995.
Dalo bi se još podosta toga reći o «Pustinjama» i Lauferu, no, kao i uvijek u slučaju pisanja o esencijalnim albumima, najbolje je preporučiti mlađahnim ljubiteljima rocka koji ga nisu čuli hitno pronalaženje ovog alternativnog r’n’r highschool standarda. One starije koji ovu recenziju čitaju unatoč tome što su utvrdili gradivo pred čitavo desetljeće nije naodmet podsjetiti na pedesetak minuta koje su im nekada dale nadu u spomenutu BB - bez obzira na već viđđđeno.
Pjesme:1. Falš
2. Hej tata
3. Vampir
4. Govorim u snu
5. Viđđđeno
6. Matematička
7. Mišolovka
8. Umorni kompas
9. Balerina
10. Mjesečev rog
11. Pustinje
Robert Paulić
Objavljeno 12.11.2005.