RiRock albumi: Transmisia - ”Mincing Machine” (Wide records, 1991.)

Prvi album Transmisije izašao je 1991. godine u vinilnom izdanju, da bi ga godinu dana kasnije Wide records objavio na CD-u, koji je by the way tada bio apsolutna novost u svjetskoj diskografiji i industriji nosača zvuka. Slijedom logike (čitaj: isplativosti) rijetki su imali sreću da im album bude objavljen na digitalnom mediju. U ondašnjem riječkom glazbenom miljeu kao compact disc izdanje objavljen je samo ”El Desperado” Leta 3 - i dva mjeseca kasnije debut Transmisije.

”Mincing machine” donosi 12 pjesama od kojih su sve otpjevane na besprijekornom engleskom i dvije na hrvatskom jeziku pod nazivom ”Snaga straha” i ”U sebi do kraja”. Ova posljednja možda ponajbolje opisuje grupu, njihov rad i cjelokupnu karijeru - od nabrijanih, gotovo brutalnih demo početaka, preko eksperimentiranja s elektronikom i ritam mašinama, do moćnog distorziranog stroja koji nosi sve pred sobom snažnim adrenalinskim nabojima ritmova i riffova. Ruku na srce, ondašnja riječka scena nije nikada imala progresivnije izvođače, osim Transmisije i prijateljskog im benda Zona Industriale. Bolje, lošije, drugačije, recentnije - stvar je ukusa, no kada je riječ o progresivnosti ova trojka na tom polju ostala neprikosnovena (i usamljena) dugi niz godina.

Materijali za album snimani su većinom u studiju ”Alchemia” Predraga Trpkova dok su dvije pjesme (na hrvatskom) napravljene u Studiju ”Belveder” Roberta Funčića. Zanimljivo je da prvijenac benda trebao biti EP u izdanju neovisnog Blind Dog recordsa iz Zagreba, međutim EP nije nikada realiziran - mada je čak odštampan omot ploče (što je danas uistinu raritet za rijetke kolekcionare vinila).

Nakon objavljene ploče a netom kasnije i CD-a Transmisia održava koncerte diljem Italije (ne zaboravimo da je to država sa cca. 60 milijunaa stanovnika), Francuske, te Hrvatske i Slovenije. Band se pojavljuje u mnogim svjetski relevantnim medijima, spomenimo ovlaš intervjue, recenzije i članke o grupi u časopisima New Musical Express, Blast, La republica i drugdje. Osim samostalnih nastupa sviraju kao gosti mnogim značajnim imenima strane alter indie rock scene od koje možemo izdvojiti gostovanje legendarnima NoMeansNo u Milanu pred 3.000 ljudi. Neobično za debitante, zar ne?

Transmisia ne staje na, uvjetno rečeno, iznenadnom uspjehu već paralelno s promoviranjem prve ploče ponovno odlaze u ”Alchemia” studio i snimaju ”Dumbshow” koji im uz novog izdavača (Invisible Martina Atkinsa, bubnjara Killing Joke, koji na svom jakom labelu objavljuje između ostalih popularne alternativce Swans, Sugarmack, Pigface i Murder Inc.) otvara vrata Europe i Amerike.

Slijedom životnih okolnosti te međusobnih glazbenih neslaganja i oni će se par godina kasnije upokojiti. Ipak, u zalog budućnosti ostavljaju besprijekoran diskografski opus koji će biti jednim od kamena temeljaca na kojima počiva ”Ri rock” legenda.

Dodajmo i to da je album ”Mincing machine”, osim što se radi o vrsnom audio materijalu, bio i ”sasvim dobar početak” za bend kojem su tadašnji riječki ”glazbeni znalci” olako prognozirali vijek trajanja od samo par tjedana i krajnji domet od jednog nevažnog nastupa Ri rock festivalu.

Transmisia:
Siniša Simper - vokal i bas
Robert Paus - gitare
Robert Mežnarić Žnome - bubanj i ritam mašine.

Pjesme:

01. Frank
02. Unkind love
03. Skiny goose
04. U sebi do kraja
05. Sonic depression
06. Noise
07. Homosexual party
08. In-joy my ass
09. Face of motherfucker
10. Perfect creation
11. Opsession
12. Snaga straha

Robert Paulić

Objavljeno 04.07.2006.