Vrhunac ovogodišnjeg izdanja Hartera festivala definitivno je bio nastup legendarnih Laufera koji su u svom kratkom, no euforično prihvaćenom nastupu, doslovno ”pomeli” sve ostale izvođače koji su se popeli na pozornicu hale Marganovo. Prostor u kojem se održavao koncertni dio festivala jednostavno je bio pretijesan da bi mogao prihvatiti sve one koji su se željeli ugurati među ta četiri zubom vremena nagrižena zida da bi odgledali i odslušali ”uskrsnuće” svojih ljubimaca. Set lista praćena ovacijama više od 3.500 posjetitelja druge večeri započeta je novom pjesmom ”Jezik otkinutih ruža” da bi se pretočila u polu-akustičnu ”Moju vodu” te oduševljavala daljnjim nizom odabranih favorita ”Hej tata”, ”Ljubav kao heroin”, ”Jedini što zna”, ”Lopov Jack”, ”Mjesečev rog”, ”Funkomatic”, ”Govorim u snu” i, nažalost posljednju, rock himnu ”(Ovo nije) Svijet za nas” nakon koje je Laufer na zahtjev organizatora morao napustiti pozornicu - uz glasno negodovanje Urbana i začuđene publike.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 11.06.2007.
Je li Laufer otjeran s Harterine pozornice, ili je zapravo sve išlo po planu? Razgovarali smo s Urbanom, Vavom i organizatorom Ivanom Šararom.
Ovogodišnja Hartera prošla je uspješno, no neki događaji ostavili su pomalo gorak okus u ustima samo za ovu priliku okupljenog Laufera. Ni direktor festivala, Ivan Šarar, nije oduševljen. Budući da je Lauferov nastup trajao vrlo kratko, a time i dio publike ostao razočaran (Laufer još i više!) Šarar tvrdi kako je Laufer dobio dogovorenu minutažu, te da cijeli slučaj ne zaslužuje toliku medijsku popraćenost.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 10.06.2007.
Ako u Rijeci postavite pitanje – tko je legenda koja hoda, a nije ”Levi’s”, rijetko koji pripadnik urbane scene neće znati odgovor. A odgovor je već dugi niz godina Zoff. Zoff je ustvari Zoran Štajdohar, frontman banda s vjerojatno najdugogodišnjim demo statusom u Hrvata, frontman grupe ”Grč”, osnovane 29. studenoga 1982. godine. Osim zajedničke kasete s ”Mrtvim kanalom” te samostalne ”Sloboda narodu” i još pokojeg ”kompilacijskog nastupa”, grupa ”Grč” ima samo bezbroj živih, itekako upečatljivih svirki. Svirale su njezine postave, a kako doznajemo od Zoffa, trenutačno je u osnutku ona sedma ili osma, ni on nije siguran, po cijeloj ondašnjoj državi, i gdje god se popeli na stage ostajali su pamćeni do kraja života. Tako sugestivne nastupe, pri čemu su glazbi i tekstu krv i brutalnost osnovna nadogradnja, hoćeš - nećeš moraš pamtiti. Upravo kao i Zoffa. Ali pamti i Zoff. Pamti glazbenu Rijeku iz nekih drugih vremena u kojima se sviralo, sviralo i sviralo, u kojima je, kako on voli reći – sve bilo drukčije.
Pročitajte cijeli članakObjavljeno 05.06.2007.
