Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Andy Warhol - Ikona pop art umjetnosti

Andy Warhol - Ikona pop art umjetnostiSto posto znate tko je ikona pop arta?
Naravno, da znate, ali to znanje i nije neko, jer za Andyja Warhola znaju svi, dakle ne računa vam se ovo znanje - nešto, ono, pa mrak.
Ali o Warholu, neprešujnoj riznici trača, kiča ili možda umjetnosti i svega ostalog što je obilježilo njegov život, znatiželjnici uvijek nađu ono nešto što još nisu znali. A ako i jesu, rado se podsjete.

Stoga, samo za vas, ma i za nas, predstavljamo knjigu ”Filozofija Andyja Warhola – od A do B i natrag”. Knjiga kupljena u Profil megastoreu u riječkom Tower centru, i to po cijeni od 69 kuna, objavljena je povodom izložbe ”Andy Warhol: život i djelo”, postavljenoj u umjetničkom paviljonu u Zagrebu i otvorenoj od 11. rujna do 23. listopada 2001. godine. A da je izložba bila posjećene, bogme jest.

Knjiga ”Filozofija Andyja Warhola od A do B i natrag”, približava čitatelju autora putem njegovih zapisa, razmišljanja i kao u neka olovna doba u Hrvatskoj – putem transkripata njegovih telefonskih razgovora. Iz svega toga iščitavamo Andyja ne samo kao umjetničku dušu, nego i kao čovjeka kojeg je u životu zanimalo štošta i o svemu je imao, po mnogima, možda i malo uvrnuto mišljenje. Uostalom da nije, ne bi bio to što jest. Progovara on u knjizi o slavi, seksu, novcu, ljubavi, smrti i životu. Kroz te zapise otkrivamo Warhola i kao umjetnika, ali i promućurnog biznismena. Ali nije to sve, prikazuje se kroz te retke Andy i kao brižan sin koji je s majkom živio sve do njezine smrti, a taj se čudan čovjek otkriva i kao preslika Oscara Wildea, točnije kao njuroški Wilde, čiji je život ustvari vječita igra samozatajnosti i ekstremne paradoksalnosti koje su obilježile njegov, e, pa, zbilja buran život.

Sad ćemo ispisati samo neke od misli koje možete i vi pročitati ako si kupite ili od prijatelja posudite knjigu „Filozofija Andyja Warhola – od A do B i natrag“. Tako Andy kaže:
1. Nikad nisam sreo osobu koji ne bih mogao nazvati prekrasnom.
2. Volim biti prava stvar u krivom prostoru i kriva stvar u pravom prostoru. Od toga sam načinio karijeru i to je jedna stvar u koju se zbilja dobro razumijem.
3. Likovni umjetnik je osoba koja proizvodi stvari koje ljudima ne trebaju.
4. Kad je umro Picasso, pročitao sam u časopisu da je u svom životu izradio 4 tisuće remek-djela pa sam pomislio – hej, pa ja to mogu napraviti za jedan dan... i sve će biti remek – djela jer će sve biti jedna te ista slika. Šteta što nikad nije sreo našeg Claudia Franka...
5. Moja bi idealna žena trebala imati mnogo novaca, brinuti za mene i biti vlasnica TV postaje.

Da sam muško, i moja isto. Ustvari i to što sam žensko ne umanjuje važnost ove izreke.

A tko je ustvari bio Andy Warhol? Junak priče ekscentrični je umjetnik rođen kao Andrew Warhol u obitelji slovačkih imigranata 1928. godine u Pittsburghu. Malog Andrewa već sa šest godina počinje zanimati svijet drukčiji od siromašne gradske četvrti u kojoj živi, svijet glamura slavnih i bogatih, a svoju fascinaciju slavom iskazuje skupljanjem fotografija filmskih zvijezda. Po uzoru na njih, mijenja ime u Andy Warhol i s diplomom dizajna seli se u New York, grad koji će mu do kraja života biti dom i pružiti mu svijet umjetnosti i zabave kojemu je oduvijek težio. Došavši u New York počeo je crtati reklame, i tim se crtežima proslavio, ono što se kaže, gotovo preko noći. Samo nekoliko godina trebalo mu je da osvoji titulu najboljeg američkog ilustratora – dizajnera. Ali nije to njemu bilo nešto, nije mu bilo dsta za slavu pa se odlučio krenuti tzv. Ozbiljnoj umjetnosti, a prvi značajni radovi bili su mu slike američkih strip junaka Popaya i Supermena. Ali, eto greške, kako je na sličnu ideju došao još jedan američki umjetnik – Roy Lichtenstein, Andy je rekao – „ma fuck“ i „pao“ u razmišljanje. Spasila ga je prijateljica i galeristica Muriel Latow, savjetovavši mu da slika nešto toliko poznato da to više nitko ni ne zamjećuje, primjerice Cambel juhu u limenci. I sve nakon toga je povijest. Juhom do uspjeha, krilatica je Warholove svemirkske popularnosti.

I kreće Warhol putevima slave, osim slikarstvom bavi se filmom, pomaže mladim rock bandovima kao što je legendarna Velvet Underground, stvara portrete američkih pop ikona i živi punim plućima. Još uvijek misli da nije dovoljno slavan pa posjećuje sva moguća zbivanja u New Yorku, druži se sa svim i svakim i stalno mijenja image. Opsjednut seksom, slavom i novcem, priznaje da je homoseksualac, da obožava slavne žene i da je fasciniran s njima, ali i da o seksu više voli pričati nego li ga prakticirati.
Sav kontradiktoran, čas širokogrudan, čas škrt, u svojoj je Tvornici okupljao mnoge ali najčešće mlade i neafirmirane umjetnike priuštivši im bar 15 munuta slave. Uvijek je želio biti okružen mladošću i ljepotom, a svoje je muze naizmjence obožavao i odbacivao. Kad je Edie Sadwick, glumica u njegovim najpoznatijim filmovima u 28. godini mrla od overdoza, nije joj došao na pogreb, a dobrano ga je skršila Valerie Solanis, djevojka koju nije primio u svoju glumačku trupu, odnosno djevojka koja ga je 3. lipnja 1968. godine prostrijelila s tri metka. Nakon tog okršaja Andy više nikad nije bio zdrav, a preminuo je 1987. godine i to pri bezazlenoj operaciji žuči.

Ovu priču završit ćemo njegovom mišlju o smrti koja glasi – Ja u nju ne vjerujem, jer niste u blizini da biste znali da se ona dogodila. Ja o njoj ne mogu reći ništa jer nisam spreman za nju.

Andy Warhol



Klo

Objavljeno 11.03.2008.

Vremeplov

Grci uopšte ne priznaju da postojimo, Bugari kažu da smo Bugari, Srbi ne priznaju crkvu... Čuvanje tradicionalne glazbe je čuvanje našeg makedonskog identiteta. Na primer, najpopularniji Makedonac zadnjih 50 godina je Toše Proeski, opet muzičar.
Gorazd Čapovski (Mizar)