Sto posto znate tko je ikona pop arta? Naravno, da znate, ali to znanje i nije neko, jer za Andyja Warhola znaju svi, dakle ne računa vam se ovo znanje - nešto, ono, pa mrak. Ali o Warholu, neprešujnoj riznici trača, kiča ili možda umjetnosti i svega ostalog što je obilježilo njegov život, znatiželjnici uvijek nađu ono nešto što još nisu znali. A ako i jesu, rado se podsjete.
Stoga, samo za vas, ma i za nas, predstavljamo knjigu ”Filozofija Andyja Warhola – od A do B i natrag”. Knjiga kupljena u Profil megastoreu u riječkom Tower centru, i to po cijeni od 69 kuna, objavljena je povodom izložbe ”Andy Warhol: život i djelo”, postavljenoj u umjetničkom paviljonu u Zagrebu i otvorenoj od 11. rujna do 23. listopada 2001. godine. A da je izložba bila posjećene, bogme jest.
Knjiga ”Filozofija Andyja Warhola od A do B i natrag”, približava čitatelju autora putem njegovih zapisa, razmišljanja i kao u neka olovna doba u Hrvatskoj – putem transkripata njegovih telefonskih razgovora. Iz svega toga iščitavamo Andyja ne samo kao umjetničku dušu, nego i kao čovjeka kojeg je u životu zanimalo štošta i o svemu je imao, po mnogima, možda i malo uvrnuto mišljenje. Uostalom da nije, ne bi bio to što jest. Progovara on u knjizi o slavi, seksu, novcu, ljubavi, smrti i životu. Kroz te zapise otkrivamo Warhola i kao umjetnika, ali i promućurnog biznismena. Ali nije to sve, prikazuje se kroz te retke Andy i kao brižan sin koji je s majkom živio sve do njezine smrti, a taj se čudan čovjek otkriva i kao preslika Oscara Wildea, točnije kao njuroški Wilde, čiji je život ustvari vječita igra samozatajnosti i ekstremne paradoksalnosti koje su obilježile njegov, e, pa, zbilja buran život.
Sad ćemo ispisati samo neke od misli koje možete i vi pročitati ako si kupite ili od prijatelja posudite knjigu „Filozofija Andyja Warhola – od A do B i natrag“. Tako Andy kaže: 1. Nikad nisam sreo osobu koji ne bih mogao nazvati prekrasnom. 2. Volim biti prava stvar u krivom prostoru i kriva stvar u pravom prostoru. Od toga sam načinio karijeru i to je jedna stvar u koju se zbilja dobro razumijem. 3. Likovni umjetnik je osoba koja proizvodi stvari koje ljudima ne trebaju. 4. Kad je umro Picasso, pročitao sam u časopisu da je u svom životu izradio 4 tisuće remek-djela pa sam pomislio – hej, pa ja to mogu napraviti za jedan dan... i sve će biti remek – djela jer će sve biti jedna te ista slika. Šteta što nikad nije sreo našeg Claudia Franka... 5. Moja bi idealna žena trebala imati mnogo novaca, brinuti za mene i biti vlasnica TV postaje.
Da sam muško, i moja isto. Ustvari i to što sam žensko ne umanjuje važnost ove izreke.
A tko je ustvari bio Andy Warhol? Junak priče ekscentrični je umjetnik rođen kao Andrew Warhol u obitelji slovačkih imigranata 1928. godine u Pittsburghu. Malog Andrewa već sa šest godina počinje zanimati svijet drukčiji od siromašne gradske četvrti u kojoj živi, svijet glamura slavnih i bogatih, a svoju fascinaciju slavom iskazuje skupljanjem fotografija filmskih zvijezda. Po uzoru na njih, mijenja ime u Andy Warhol i s diplomom dizajna seli se u New York, grad koji će mu do kraja života biti dom i pružiti mu svijet umjetnosti i zabave kojemu je oduvijek težio. Došavši u New York počeo je crtati reklame, i tim se crtežima proslavio, ono što se kaže, gotovo preko noći. Samo nekoliko godina trebalo mu je da osvoji titulu najboljeg američkog ilustratora – dizajnera. Ali nije to njemu bilo nešto, nije mu bilo dsta za slavu pa se odlučio krenuti tzv. Ozbiljnoj umjetnosti, a prvi značajni radovi bili su mu slike američkih strip junaka Popaya i Supermena. Ali, eto greške, kako je na sličnu ideju došao još jedan američki umjetnik – Roy Lichtenstein, Andy je rekao – „ma fuck“ i „pao“ u razmišljanje. Spasila ga je prijateljica i galeristica Muriel Latow, savjetovavši mu da slika nešto toliko poznato da to više nitko ni ne zamjećuje, primjerice Cambel juhu u limenci. I sve nakon toga je povijest. Juhom do uspjeha, krilatica je Warholove svemirkske popularnosti.
I kreće Warhol putevima slave, osim slikarstvom bavi se filmom, pomaže mladim rock bandovima kao što je legendarna Velvet Underground, stvara portrete američkih pop ikona i živi punim plućima. Još uvijek misli da nije dovoljno slavan pa posjećuje sva moguća zbivanja u New Yorku, druži se sa svim i svakim i stalno mijenja image. Opsjednut seksom, slavom i novcem, priznaje da je homoseksualac, da obožava slavne žene i da je fasciniran s njima, ali i da o seksu više voli pričati nego li ga prakticirati. Sav kontradiktoran, čas širokogrudan, čas škrt, u svojoj je Tvornici okupljao mnoge ali najčešće mlade i neafirmirane umjetnike priuštivši im bar 15 munuta slave. Uvijek je želio biti okružen mladošću i ljepotom, a svoje je muze naizmjence obožavao i odbacivao. Kad je Edie Sadwick, glumica u njegovim najpoznatijim filmovima u 28. godini mrla od overdoza, nije joj došao na pogreb, a dobrano ga je skršila Valerie Solanis, djevojka koju nije primio u svoju glumačku trupu, odnosno djevojka koja ga je 3. lipnja 1968. godine prostrijelila s tri metka. Nakon tog okršaja Andy više nikad nije bio zdrav, a preminuo je 1987. godine i to pri bezazlenoj operaciji žuči.
Ovu priču završit ćemo njegovom mišlju o smrti koja glasi – Ja u nju ne vjerujem, jer niste u blizini da biste znali da se ona dogodila. Ja o njoj ne mogu reći ništa jer nisam spreman za nju.
”Moram imati vremena za vježbanje, za skladanje, i vremena za sebe. Također moram naći vremena za život... Nije to tako lako, brate. Ali pokušavam pronaći sreću, i biti sretan iznutra, jer je to veoma važno. Tommy Emmanuel
