Iako grupa formalno ne postoji još od 1990. godine, zanimanje za Azru i Branimira Štulića ne prestaje što svakako dokazuje veličinu pa i kvalitetu benda. Azra je bio hrvatski bend novog vala koji je bio vrlo popularan osamdesetih godina dvadesetog stoljeća na području bivše Jugoslavije. Frontmen Azre bio je Branimir ”Johnny” Štulić, basist Mišo Hrnjak, a bubnjar Boris Leiner.
Prva grupa koju je Johnny osnovao zvala se Balkan Sevdah Bend, a svirala je sve, od Štulićevih pjesama, preko sevdalinki, narodnjaka pa do Beatlesa. No, njihov konačni glazbeni izričaj ipak postaje rock. Kad su postali slavniji i poznatiji, rock’n’roll sastav, u siječnju 1977. godine mijenjaju ime u Azra (djevica), po istoimenoj poemi Heinricha Heinea. Te godine grupa nastupa u postavi Štulić - Stublić - Pelajić - Novoselić – Juričić. Uskoro u grupi dolazi do „raspada sustava“, ekipa se odvaja od Štulića i formira novi bend - Film, a Štulić postaje članom Parnog valjka, no ta suradnja nije dugo potrajala.
Štulić se vraća svojoj ideji Azre te za bubnjara uzima Borisa Leinera koji je u to vrijeme bio član Haustora. Budući da nisu uspjeli pronaći adekvatnog basistu, njih dvojica sami snimaju prvi singl s pjesmama ”Balkan” i ”A šta da radim”.
Štulić je „Balkan“ napisao po povratku iz vojske, 1974. godine. Originalni tekst pjesme vukao je na sevdah, ali ga je Johnnny pod utjecajem punka i novog vala promijenio. Azri se uskoro pridružio basist Mišo Hrnjak. Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran.
U proljeće 1980. godine snimaju debi album, a za producenta je odabran Drago Mlinarec. Ta se ploča smatra jednim od najjačih debija u YU rocku. Kroz 12 pjesama Štulić prezentira praštave gitare, utjecaj white regge zvuka (kao The Police u to vrijeme), uzvikujuće, gotovo bolno pjvanje i tekstove s temama koje dotadašnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Johnny je izbegao snimiti pjesme s jačim političkim temama, ostavljajući ih za slijedeći album. Na ovom se albumu našlo dosta ljubavnih pjesama i zapravo je sav posvećen djevojci Graciji, kojoj je napisao i upečatljivu, gotovo nervoznu baladu ”Gracija”. Kada je album stigao u prodavaonice, publika je već uveliko znala sve pjesme, tako da je na koncertima grupa odlično prolazila. Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Štulić je krenuo s dopunjavanjem pjesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove.
Već 1981. grupa objavljuje svoj novi dupli album “Sunčana strana ulice”. Na ovome se albumu pojavljuju pjesme različite tematike, a Štulić ubacuje političke komentare što posebno dolazi do izražaja u pjesmama “Užas je moja furka“ i „Kurvini sinovi“. U ljubavnim pjesmama „Između nas“, „Ne reci mi dvaput“, „Gospodar samoće“, „Sunčana strana ulice“ uvodi i puhačke instrumente u izvedbi Sedak-Benčića, Vlahovića, Santre i Juričića. Na albumu se nalaze i pjesme u kojima Johnny obrađuje svoju urbanu paranoju, a to su „Odlazak u noć“, „Kad Miki kaže da se boji“, te one u kojima obrađuje problem individualne zapostavljenosti “Pametni i knjiški ljudi“, „Pit - i to je Amerika“. Producent albuma je sam Branimir Štulić što će i kasnije redovito činiti.
U zagrebačkom klubu Kulušić 21.listopada 1981. godine Azra je održala sedam koncerata koji su snimani za trostruki živi album ”Ravno do dna”. Štulić se na tim višesatnim nastupima gotovo nije obraćao publici. Povremeno je u žaru svirke šutirao pojačala i tvrdoglavo je odbijao izaći na bis. Snimka s tog koncerta objavljena je na živom albumu u ožujku slijedeće godine. Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja : „Ravno do dna“, „Nedeljni komentar“, „Ostavi me nasamo“, „Sjaj u kosi“, „Plavo – smeđe“. Ovaj album po neposrednosti i energiji glazbe pruža pravu sliku Azre.
„Filigranski pločnici“ naziv je drugog duplog albuma izdanog 1982. god. Album sadrži političke pjesme „Tko to tamo pjeva“- upućena drugu Titu, „68.“- propalim revolucionarima, „Pave“- romantičnim revolucionarima, „Gorki okus“- političkim prognanicima; ljubavne: „Kao ti i ja“, „Volim te kad pričaš“ te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme: „Put za Katmandu“, „E pa što“, „Sloboda“. Nakon ove faze zamah grupe polako opada.
U siječnju 1983. Hrnjak napušta grupu i odlazi u Jehovine svjedoke pa Štulić i Leiner sami snimaju albume u Njemačkoj. To su „Kad fazani lete“ i „Krivo srastanje“ (1984.) u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda („Kao i jučer“, „Duboko u tebi“, „Flash“), buni se protiv prevladavajućeg načina mišljenja („3N“, „Mon ami“, „No comment“, „Kad fazani lete“), ili donosi zvuk teških, punih rock-gitara („Anđeli“, „Štićenik“, „Nemir i strast“). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme: „Klinček stoji pod oblokom“ . Nakon ove ploče, Leiner rjeđe radi s Johnniyem te uskoro s basistom Srđanom Žljebačićem Saherom (ex Haustor) i gitaristom Mladenom Juričićem (ex Film) osniva grupu Vještice.
Nakon ploče ”Krivo srastanje”, Štulić se preselio u Nizozemsku gdje je snimio trostruki album ”It Ain’t Like In The Movies At All” (1986.) na kome se nalaze nove, ali i puno starih pjesama prepjevanih na engleski.
Četverostruki mega-album „Zadovoljština“ s luksuznom opremom snimljen je 1988. god., a sadrži mnogo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora. Uz booklet s tekstovima svih pedeset pjesama, dodana je i knjižica ”Anonymous eprigrams” sa Štulićevim poetskim radovima.
Godine 1990. grupa Azra nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati. Štulić je nastavio svoj umjetnički rad te je snimio solističke albume: „Balkanska rapsodija“ ,“Balegari ne vjeruju sreći“ (prepoznatljive pjesme s tog albuma:“Voljela me nije nijedna“, „Men se dušo od tebe ne rastaje“, „Usne vrele višnje“ - obrada „Lilly Of The West“ iz repertoara Boba Dylana u kojima miješa makedonski folklor, engleski jezik i domaću pop-povijest). Devedesetih godina Štulić izdaje dva albuma „Sevdah za Paulu Horvat“ i „Anali“, koji su kvalitetom daleko ispod njegovog ranijeg opusa te album Blase kojime se, prema kritici, vraća standardima ranijeg rada. Osim glazbenom umjetnošću, Štulić se bavio prevođenjem Homerove „Ilijade“ kojeg je objavio 1995. godine pod nazivom „Božanska Ilijada“. Štulićeve pjesme su objavljene u knjigama „Filigranski pločnici“ i „Big bang“, a koncerti na videima „Zadovoljština“ i „Klinček stoji pod oblokom.“
Diskografija: Azra: Azra (album) Sunčana strana ulice - (Double - Jugoton, 1981) Ravno do dna - (Double Live - Jugoton, 1982) Filigranski pločnici - (Double - Jugoton, 1982) Kad fazani lete - (Jugoton, 1983) Krivo srastanje - (Jugoton, 1984) It Ain’t Like in the Movies At All - (Triple - Diskoton, 1986) Između krajnosti - (Jugoton, 1987) Zadovoljština - (Quadruple Live, 1988)
Branimir Štulić: Balkanska Rapsodija - (Double, 1989) Balegari ne vjeruju sreći - (1990) Sevdah za Paulu Horvat - (Recorded in Sarajevo 1991 & Published 1995) Anali (Double, 1995) Blase (1997)
Kad Miki kaže da se boji kad miki kaže da se boji on misli ozbiljno ima fobiju od potresa živi visoko
kad miki kaže da se boji u očima mu strah toksira se vinjakom i ne pomišlja na laž
kad miki kaže da se boji noge mu klecaju kupio je skupa kola a sad ga zezaju
kad miki kae da se boji dan postaje siv naručujem mu novu rundu i odlazim
a na ulici sa svake strane filijale uredi iz njih plaze birokrate jao ljudi pa ja se bojim tek sada znam što je strah i ja se bojim
kad miki kaže da se boji strahuje za kćer što će njoj pilule ima trinaest let
kad miki kaže da se boji izlazim na zrak muka mi je i znojim se povraćam
”Rijetki su ljudi koji izdrže pa žive od alterantive, guraju svoju priču i zato takvi zaslužuju veliko poštovanje. Milorad Milinković Debeli, intervju za RiRock.com
