Bob Marley - Svaka pjesma krije neki znak

11. svibnja je navršeno 25. godina od smrti legende reggaea. Bob Marley je bio prvi izvođač sa Jamajke koji je postigao globalnu slavu, predstavljajući kulturi svoje zemlje i naroda u svakom dijelu svijeta. Odrastao je u središtu Rude Boy kulture, a okosnica njegovog života bila je rastafarijanska vjera. Najprepoznatiljivija ikona reggae glazbe i kulture, jedan je od najznačajnijih rock glazbenika uopće, te rijetki primjer istinskih boraca za pravdu i istinu. Po vjerovanju i uvjerenju Rastafarijanac, ljubitelj nogometa i najpoznatiji konzument marihuane iz svijeta poznatih. Glazbenik u čijim su revolucionarnim pjesmama nade i vjere mnogi pronalazili inspiraciju i pravdu, iako mrtav već dva desetljeća, nastavlja živjeti putem impresivne glazbene i kulturne ostavštine.

Ne može reći da je ostavio veliki broj hitova (barem u Americi), mada je u njegovom songbooku ostao impozantan broj odličnih pjesama - rijetki su oni poput Marleyja koji su uspjeli promijeniti muzičku i kulturnu okolinu tako duboko kao on, i ući u povijest muzike. Neosporno je također da je reggae postao dijelom velike rock kulture, u koju je unio socijalne snage i stilističke utjecaje (vidi pod The Clash, Mano Negra, Bedouin Soundclash). Marleyevim riječima: “Regae muzika, soul muzika, rock muzika – svaka pjesma ima znak”.

Bob Marley je simbolizam crpio iz Rastafari vjere – sekte koja je veličala etipijskog cara Haile Selassieja I, kao živog boga koji će vratiti crnce u njhovu matičnu zemlju u Africi. U Marleyjevim pjesmama pomiješani su često religiozni misticizam i pozivi za političko uskrsnuće. Himnu mira “One Love”, Turistička zajednica Jamajke usvojila je kao zaštitnu pjesmu.

Rođen je kao Robert Nesta Marley 6. veljače 1945.g. u mjestu St. Ann, na Jamajci, kao sin srednovječnog marinca – bijelca i 18-godišnje crnkinje. Sredinom ’50-ih, kada je naći posao na Jamajci bilo vrlo teško, Bob i njegova majka napustili svoj dom u St. Ann i uputili se u Trenchtown (Zapadni Kingston) kako bi pronašli bolju bodućnost u velikom gradu. Sa 14 godina Bob se počeo osamostaljivati i živjeti van majčina doma. U Kingstonu je i započeo muzičku karijeru, postavši učenik lokalnog pjevača Joe Higgisa. Njegov prvi singl bila je pjesma “Judge Not”, snimljena 1962.g. Netom kasnije Marley se udružio s Peterom McIntoshom, Bunnyjem Livingstoneom, Juniorom Braithwaiteom, Beverly Kelsom i Cherry Smithom kako bi oformili sastav Teenagers, kojeg su kasnije nazvali Wailing Wailers. Potpisali su ugovor sa producentom Coxsone Doddom i snimili svoj debi, “I’m Still Waiting”. Kada su grupu napustili Braithwaite i Smith, Bob Marley je preuzeo ulogu vodećeg pjevača. Potom su početkom 1964. g. snimili singl “Simmer Down” koji je lako zauzeo vrhove top listi na Jamajci. Uslijedio je niz singlova, uključujući “Let Him Go (Rude Boy Get Gail)”, “Dancing Shoes”, “Jerk in Time”, “Who Feels It Knows It” i “What Am I to Do”. Sve u svemu Wailers su snimili 70 pjesama prije nego što su se razišli 1966.g.

10. veljače te godine Bob Marley se oženio Ritom Anderson. Oni su narednih osam mjeseci proveli u SAD s Marleyjevom majkom i njenim novim mužem, Bobovim poočimom. Početkom ’67. Marley se vratio na Jamajku. S Bunnyjem i McIntoshom formirao je sastav Wailers, a njegova muzika poprimila je novi, sporiji i rockerskiji zvuk. Do tada je Marley pjevao o kulturi svog naroda, međutim sa Wailersima je tu himnu zamijenio novom duhovnim i društvenom porukom. Osnovali su vlastitu izdavačku kuću, Wail’n’Soul, ali pošto nisu imali dovoljno iskustva, izdavačka kuća je ubro prestala sa radom.

Wailersi su se udružili s producentom Lee Perryjem i snimili neke od najranijih značajnih reggae hitova, uključujući “Soul Rebel”, “Duppy Conqueror” i “Small Axe”. 1970. pridružili su im se basista Aston “Family Man” Barret i njegov brat, bubnjar Carlton. Sa dodatkom rock zvuka, Wailers su postali karipske superzvijezde. Sa željom da steknu veću, svjetsku pozornost, Marley je 1971.g. posjetio Chrisa Blackwella, osnivača londonske izdavačke kuće Island Records i dobio ono što je želio. 1972. za Island su izdali album “Catch a Fire”, koji je poznat kao prvi reggae album za neki svjetski label, a bio je i njihov prvi album objavljen van Jamajke.

Nakon kratke američke i britanske turneje, grupa je ušla u studio kako bi snimili album “Burnin’”, koji je objavljen 1973., na njemu se nalazila i pjesma “I Shot the Sheriff”, čijom je obradom Eric Clapton 1974. dospio na Top Ten listu singlova i proslavio autora. Album je bio pun pogodak, a Wailers su počeli nastupati kao predgrupa nekim od najpopularnijih američkih izvođača, kao što su Bruce Springsteen i Sly and Family Stone.

Krajem 1974.g. Bunny i McIntosh su napustili bend i započeli solo karijere, a sastav je dobio novi naziv, Bob Marley & Wailers. Vokalne harmonije su zamijenjene s pratećim vokalima I-Threes, koje su činile Marleyjeva supruga Rita, Marcia Griffiths i Judy Mowatt. 1975. izdali su “Natty Dread”. Pjesma s ovog albuma “No Woman, No Cry” dospjela je na britansku Top 40 listu i postala najveći hit njegove karijere stvarajući velik interes šire javnosti za Boba Marleya. Ljeto iste godine, Bob Marley & Wailers započeli su sa prepunim arenama i rasprodatim koncertima - svijet je bio njihov. Dvije noći zaredom nastupali su u prepunoj Lyceum Ballroom u Londonu, a krajem te godine izdali su “Live” album. 1976. izlazi album “Rastaman Vibration”, koji je doživio veći komercijalni uspjeh, a magazin Rollling Stone, proglasio ih je bendom godine. Album je dospio i na američku Top Ten listu albuma.

Kako bi im se zahvalio omladini Jamajke na podršci, Marley je planirao održati besplatan koncert u nacionalnom Parku heroja u Kingstonu. Samo par dana pred nastup, šest naoružanih muškaraca provalilo je u Marleyjevu kuću i pucalo u njega, njegovu suprugu i prijatelje. Srećom svi su preživjeli, a Marley je, mada ranjen u pucnjavi, dva dana kasnije na koncertu Smile Jamaica pružio jedan od svojih nezaboravnijih nastupa.

Bob Marley & Wailers su 1977. izdali kultni “Exodus”, a 1978. uslijedio je album “Kaya” gdje se tematski bavi ljubavlju i konzumiranjem marihuane (ganje), koja je za rastafarijance bila sveta biljka. Na turneji kojom su promovirali album “Exodus”, Marley je povrijedio nožni prst igrajući nogomet, ali je odbio manju operaciju. Kada mu u svibnju iste godine saopćavaju da ima rak, koji bi se mogao otkloniti jednostavnom amputacijom nožnog prsta, Marley odbija zahtjeve liječnika jer nisu bili u skladu sa Rastafarijanskom vjerom.

Za nastup “One Love Peace Concert” na Jamajki, koji je održao 1978. Marley je od UN dobio Medalju za mir. Bend je nastavio sa radom, objavivši 1978. live album “Babylon by the Bus”, 1979. “Survivor” i 1980. “Uprising”. Također su nastavili i s turnejama, uključujući i nastup na svečanosti povodom nezavisnosti Zimbabvea, te su ostvarili njihov najveći nastup ikada, koncert u Milanu (Italija) pred 100.000 ljudi.

Tijekom američke turneje krajem 1980., za vrijeme nastupa u Madison Square Gardenu, Marley se osjećao vrlo loše. Dok je trčao u newyorškom Central parku, Marley pada u nesvijest, a doktori mu daju još mjesec dan života. Unatoč molbama supruge da više ne nastupa, Marley održava još nekoliko koncerata u SAD-u, ali shvativši da više nema snage prekida turneju. Posljednji put u životu, Bob Marley je nastupio na koncertu Pittsburghu. Nakon otkazivanja turneje Marley odlazi u bolnicu u Miamiju, gdje je 4. studenog u Etiopskoj ortodoksnoj crkvi kršten kao Berhane Selassie. U posljednjem pokušaju da mu se spasi život Marley se podvrgava novoj metodi liječenja, ovog puta u Njemačkoj, gdje će proslaviti svoj 36-ti i posljednji rođendan. Povreda prsta koju je zadobio igrajući nogomet postala je opasno kancerogena, a medicinski testovi su pokazali da se karcinom proširio na mozak, pluća i trbuh. 11. svibnja 1981. Bob Marley je preminuo u bolnici u Miamiju. Sahranjen je na Jamajci, a za svoj humanitarni rad dobio je jedno od najvećih priznanja Jamajke, Orden zahvalnosti. Svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih skladatelja njegove generacije. Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke, socijalne i društvene svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju glazbenike i umjetnike širom svijeta.

Posthumna nastojanja, uključujući “Redemption” iz 1983. i retrospektivu “Legend” objavljenu 1984., održavali su Marleyjevu muziku u životu, a njegova slava nastavila je rasti godinama poslije njegove smrti. Čak desetljećima poslije smrti, Bob Marley je neprikosnoveni sinonim za trajnu popularnost reggae muzike.

Nakon muževe smrti, Rita Marley je izdala solo album, a relativni hit postala je pjesma “One Draw”. Uprkos uzastopnom uspjehu singlova “Many Are Called” i “Play, Play”, ona se sredinom 80-tih povukla iz svijeta muzike i okrenula se odgajanju djece, a svo sedmero Marleyjeve djece zaplovilo je u muzičke vode. 2005. g. je izašla njena autobiografija o životu s Bobom, koja je prevedena i u Hrvatskoj.

19. siječnja 1994. g. Bob Marley je posthumno primljen u R’n’R Hall Of Fame. Njegovo promotor bio je Bono Vox iz U2, a nagradu je primila Marleyjeva supruga Rita Marley. 7. travnja 1999. Kompilacijski album “Legend” dobio je 10-ti platinasti certifikat, potvrđujući prodaju u više od 10 milijuna primjeraka. Ovo izdanje je skoro deset godina bio najprodavaniji album izdavača Island Recordsa, najprodavaniji album nekog izvođača sa Jamajke, te i dalje najprodavanji reggae album u povijesti muzike. Bez obzira na sve silne brojeve i prodaju CD-a, DVD-a i knjiga - legenda o Marleyu živi noseći poruku mira, ljubavi i tolerancije.

Diskografija:

Judge Not (1961) (Single)
Simmer Down (1964) (Single)
Soul Shakedown (1969)
Soul Rebels (1970)
Catch a Fire (1972)
African Herbsman (1973)
Burnin’ (1973)
Natty Dread (1974)
Rasta Revolution (1974)
Rastaman Vibration (1976)
Exodus (1977)
Reflection (1977)
Kaya (1978)
Survival (1979)
Uprising (1980)
Chances Are (1981)
Confrontation (1983)

Live:
Live! (1975)
Babylon By Bus (1978)
Live at the Roxy (2003)

Kompilacije:
Legend (1984)
Rebel Music (1986)
Talkin’ Blues (1991)
Early Collection (15.04.1991)
Songs of Freedom (1992)
Natural Mystic (1995)
Soul Almighty (1995)
Dreams of Freedom (1997)
Chant Down Babylon (1999)
One Love - The very best of (2001)
Legend (DVD) (Tuff Gong) (2003)
Legend (DVD+2CD) (Tuff Gong) (2003)
Gold (2005)
Soul Revolutionaries: The Early Jamaican Albums 1970-1971 (2005)

Internet stranica: www.bobmarley.com

Anton Cvijić / Lejla Vulović

Objavljeno 31.05.2006.