Boginja ili žena, umjetnica ili prorok ljubavi
Publika u Beogradu je dokaz da granice ne postoje te da je koncert Josipe Lisac kulturološko hodočašće na koje morate poći, bez obzira gdje živite. I prije i poslije koncerta, koji je trajao nešto preko 150 minuta, mogli ste čuti, kao dio publike, narječja i lokalizme ne samo sa prostora Srbije nego i iz ostalih zemalja u regiji. Prizor popunjenih mjesta je bio nešto što se ne susreće ni kada gostuju inozemne zvijezde… Ali tu nije kraj priče, jer treba spomenuti i dio publike koja je popunila prostor partera dvorane i ispratila koncert na svojim nogama.
Sam Beograd je imao tu sreću u ovoj godini da na Valentinovo, na dan njezinog rođenja bude s Boginjom (kako joj je netko doviknuo iz publike) ... A Josipa, Kraljica Divljine, Šeta Sama Kroz Grad priča priču O Jednoj Ljubavi, kroz Maglu ulazi u najdublje skrivene predjele duše nekih koji su mislili (ako je takvih i bilo) ostati hladni.
Može se navesti 1000 Razloga zbog čega ovaj tekst veliča ovu ženu i njezin održani koncert ali je možda i prepun Centar Sava, gdje su ljudi svih generacija, zaljubljeni, usamljeni, osamljeni, dokaz, dokaz da su doživjeli jedan koncert za pamćenje ali su ponijeli sa sobom onu pozitivnu energiju koja je isijavala iz svakog odsviranog tona, ispjevana iz duše vječite zaljubljene djevojke, žene, umjetnice ... A ona nije štedjela sebe ni pjevački ni u obraćanju svojim fanovima: ”Sretna sam što dolaze nove generacije koje obnavljaju priču i sve ovo skupa traje zbog njih. Predivno mi je doći u Beograd, a znam da i ovdje ima ljudi sa svih strana. To je čar glazbe - tamo postoji netko tko vas voli možda i više nego ljudi pokraj vas. Vjerujem da kroz glazbu svi postajemo bolji ”.
Prikazani su i kratki filmovi o životu Karla Mektikoša i o njegovim pionirskim koracima u rockenroll glazbu, kao i o zajedničkom snimanju albuma ”Dnevnik jedne ljubavi”. Žena koja ne stari je svoj mladenački duh prenijela u svoje pjesme - obogaćene jazz manirom, bez obzira na godine, njene kompozicije nemaju prizvuk vremena kada su nastale - novi aranžmani su donijeli i da se dlanovi nisu štedjeli dok iste traju ali se i pjevalo u dvorani, a tko je mogao plesao je u prostoru gdje se zadesio pa makar to bilo i između stolica.
O Josipinom izgledu može se reći da to nije bio Hir Hir Hir jer Josipa, kako kaže: Živim Po Svome, predstavlja umjetnicu koja će vas odvesti Gdje Dunav Ljubi Nebo ili kako je rekla u jednom dijelu koncerta: ”Predivno je kada bivaš razumljiv, ... danas je to luksuz! ”
Ja Bolujem, Danas Sam Luda - ma kako to djelovalo čudnovato žive neki svoj novi život njene pjesme, a možda je objašnjenje i u rečenici koju je umjetnica ostavila pred auditorijem: ”Glazba je svemir kojem svi pripadamo i vi ste moja snaga, Sretan vam dan ljubavi i volite se!”
I nemojte misliti da je tu negdje kraj ove priče. Karlo Metikoš je predstavljen putem video materijala, njegova slika i njegova izjava ”Bio sam oduševljen njenim pjevanjem i načinom na koji se ponašala. Onda sam se do ušiju zaljubio i tak ’” su bile prisutne i s platna i u zraku, kroz pjesme, a onda je i Josipa poručila ”Malo sam emotivna. Moram se sabrati. Nisam vam ni zahvalila što ste došli” i dodala je ”Prijateljstva kroz glazbu su vječna”.
Ovdje je, kako je to možda nezahvalno reći u današnje nekulturom i mržnjom kužno vrijeme, doživljena uživo jedna mitska ljubav, ali ju je svatko osjetio na svoj način: netko kao mladost provedenu uz vinil ”Dnevnik Jedne Ljubavi” ili kao nesvakidašnje očaravajući koncert Josipe na Dan Zaljubljenih 2013. ili ponovno se zaljubljujući u svoju izabranicu / izabranika - magija Karla i Josipe je učinila svoje ... I nakon 40 godina ona traje i prenosi se na nova pokoljenja...
Kako reče Josipa s bine: ”Divno je kada znaš da te netko voli!”
Ivica Stanković
Objavljeno 24.02.2013.
