Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Clapton & Winwood – Koncert ugode i zadovoljstva

Clapton & Winwood – Koncert ugode i zadovoljstva 09.06. 2010. beogradska Arena je bila prepuna. Ljudi su sjedili na stepenicama između redova. Da se tražila karta više potvrdilo se već na samom početku koncerta.

”Had To Cry Today” (iz perioda rada u grupi Blind Faith kada su Claton i Winwood zajedno svirali) je predstavio dvojicu umjetnika koji su bez pompe izašli na osvijetljenu binu i započeli koncert. Mnogi fanovi su još uvijek ulazili ne shvačajući da koncerti mogu započeti na vrijeme (ne prihvačajući savjete organizatora).

Već od prve numere bilo je jasno da su Clapton i Winwood ozbiljno uštiman par koji zna pružiti pravo uživanje svojim fanovima. Najvažnije numere na repertoaru bile su zajedničke pjesme iz perioda kada su bili pod nazivom Blind Faith, te se tako moglo čuti i ”Presence Of The Lord”, ”Can’t Find My Way Home”…

Winwood je kod pjesme ”After Midnigh” i mnogih drugih pjesama pored gitarskog, pokazao i umijeće sviranja klavira i hammond B3 orgulja za kojima je proveo najviše vremena.

Za komunikaciju s publikom bio je zadužen Eric. ”Dobra večer” na početku i ljubazno ”hvala” poslije pjesama nagrađenih aplauzom i povicima bili su sasvim dovoljni da pauze između pjesama ne budu duge.

A onda je, nakon nekih 70-ak minuta muzike uslijedio unplugged dio u kojem je Clapton izveo svoju pjesmu ”Layla”. Dosta se može pisati o atmosferi dok je ta numera tekla: od začaranih pogleda ka bini, preko zajedničkog zborskog pjevanja, do neke, možda, romantične atmosfere u zraku. Cijeli akustični set uzeo je nekih 30 minuta.

Nastavivši u rokerskom stilu odsvirali su ”Voodoo Chile” u svojoj bluesrock verziji, na koju se nadovezala ”Cocaine”.

Odlazak s bine i ne odustajanje publike skandiranjem iznjedrili su bis gdje je koncert premašio 120 minuta uživanja. Publika je naravno zahtijevala još ali su vremešni rokeri dali dovoljno za pamćenje i lijepo sjećanje.

Pamtit će se ”Georgia On My Mind” otpjevana u vrlo ”mladalačkoj” maniri od strane Winwooda,… dok je iz peroda Spencer Davis Group maestralno izvedena ”Gimme Some Lovin”.

Možda je netko uskraćen za ”Tears In Heaven”, ”Bad Love” ili ”Wonderful Tonight” ali svakako treba istaknuti da ne treba provjeravati dali je itko iz Arene otišao nezadovoljan.

Umesto P.S.-a: Clapton je u akustičnom dijelu koncerta istaknuo de ne vjeruje da je prošlo oko 30 godina otkako je posjetio Beograd. Rekao je da voli grad (Beograd) i da voli Srbiju. Sve bi to bilo dio šoua da sutradan nisu osvanule slike i natpisi u časopisima kako je Clapton uputio e-mail u kojim je izrazio želju da se upozna s Goranom Bregovićem kao štovatelj njegove muzike. Slike njih trojice krasile su mnoge dnevne novine koje su donijele prikaz s koncerta. S vremenom će se pokazati da li će doći do neke suradnje.


Ivica Stanković

Objavljeno 14.06.2010.

Vremeplov

Rock je idiosinkrazijski fenomen. On ne postoji u realnom svijetu. Nastaje u mojoj uobrazilji, kada se prava muzika susretne sa mojom uspomenama, frustracijama, nadama i željama. Njegova autentičnost se verificira u tom trenutku.
Žikica Simić (rock publicist)