Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Edguy – bilo jednom u Stockholmu...

Edguy – bilo jednom u Stockholmu...Švedska je zemlja u kojoj je obavezno ostaviti jaknu u garderobi i prelaziti cestu na znak crvenog svijetla. Možete tako ugurati drugu jaknu u ruksak i proći jeftinije ili zauvijek ostati stajati na krivoj strani ceste. I dok su mi još riječke ulice uske do razine fobije od sporih bakica i naguranih retrovizora osjećam potrebu osvrnuti se post-praznički na ono što sam odgledala u malko zabačenoj koncertnoj zoni jednog Stockholma.

Tobias je rekao da je to zbog feng shuia i podzemnih voda, ali njemački power metal bend Edguy premješten je iz velike Arene u mali Klubben u zgradi do, gdje je stalo nešto manje od tisuću duša. Brojčana statistika ne odaje neki veliki događaj, ali pomalo je i veći kad pomislite kako bi izgledalo da si pozovete glazbenike takvog profila u poveći dnevni boravak nakon što izbacite sav namještaj i pažljivo uštimate zvučnike.

Bilo je pomalo čudno oduševljavati se na ’Hello, Stockholm!’ ali dovikivati da smo iz Rijeke bilo bi uzaludno i pomalo neukusno te treba tomu pribrojiti i činjenicu da švedske pive sadrže maksimalno 3,5 % alkohola. S alkoholom ili ne, ni oni u zadnjim redovima s prekriženim šakama nisu ostali neprozvani i nije postojao sudionik Tobijeva performansa koji nije bar jednom podigao ručku najviše što može i ispustio hey, oy ili wow.

Edguy su veseli koliko je i ime Toby šareno, ali Edguy su metal bend. Oni pjevaju ozbiljne metalne poput ’Vain Glory Opera’, ali i neozbiljne metalne poput ’Lavatory Love Machine’, a opusu ne nedostaje ni metalni ’’pussy ballad’’, kako ju je Toby najavio, kao pjesmu koju svaki metal bend mora napisati za žene, kao što je to ’Save Me’. Bend, štoviše, ima dva Tobyja. Jedan je lijepo lice, glas zadivljujućeg raspona, neiscrpni komunikativni kanal, spontano zabacivanje nogu i kose te neusiljeni humor, a drugi je sreća ogromna koji neprestano vadi nove izraze lica iz rukava te izvodi i petminutni solo nenametljive nježne melodije na – bas gitari.

Tobias Exxel nije bio jedini koji je izveo instrumentalni solo, bio je to i izvanredni bubnjar Felix Bohnke s očitim sklonostima elektronskoj glazbi koji nas nije ostavio ravnodušnima čak ni na pratnju teme Pirata s Kariba. Takvo istupanje pojedinih glazbenika koje nije bilo dosadno i samodopadno popunjavanje rupa u nastupu, već i svojevrsni ’highlight’, ocrtalo je jače dojam da se radi o jednoj briljantnoj skupini glazbenika, bez pretjerivanja u ocijeni.

Čepovi u ušima redovita su praksa Šveda, iako to djeluje pomalo koncertično geekovski. S druge strane nisu suzdržani toliko da ne bacaju majice u zrak i pokazuju tjelesa. Lyricsi su se znali napamet i bez greške, svaka pjesma je bila srdačno pozdravljena, točno odgovorena i onda odzdravljena. I Edguy je njih volio. Dugo već nisam vidjela da se bend tako dobro zabavlja, što je ostavilo gotovo nikakvu vjerojatnost da mi kao publika skinemo osmijeh s lica.

Ne smijem zaboraviti navesti razlog cijele turneje, koji je, kao što to obično biva – novi album, izdan krajem 2008., ’’Tinnitus Sanctus’’ što bi u prijevodu značilo ’sveti zvuk’, za kojeg su, tražeći dvostruki aplauz izjavili da su ’prolili svoje suze i krv’. Ovdje su se više najavili kao heavy metal i teži su koji gram te moje simpatije kao ’novopečenog’ fana leže uz one starije stvari.

Uvijek završe sa ’King of Fools’, ali nastupaju kao kraljevi stejdža. Tako je Toby s neobičnom gripom s kojom nas je zaprijetio svih zaraziti, koja ga je natjerala da neke tonove naprosto odglumi jer ih nije mogao povući, zvučao glasovno nenadglasiv i suosjećanju neodoljiv. Atmosfera koja je carevala tu večer odvukla bi me na isti ’event’ ponovno i platila bih opet skuplju verziju subway karte jer ih 7/11 više nije imao, i ubacila bih opet krune u aparat koji mi još uvijek duguje Snickers i preskakala bih opet zaleđeni puteljak koji vodi na prečicu do Arene. Ako se još nekome čini da sam presladunjavo opisala jedan metal bend, ponovit ću Tobijeve riječi sa koncerta, ’’Jag har köpt ett kilo smör som jag ska köra upp i ditt anus’’, hoće reći, da je kupio kilo maslaca koje si možete staviti – znate već gdje. m/

Edguy - All the Clowns


Cheshire Kath


Objavljeno 26.02.2009.

Vremeplov

Opsjednut sam knjigama.
David Sylvian