Hladno pivo - ”Knjiga žalbe”
Menart / Gajba records 2007.
Ništa nije sveto
Sve je bruto i neto
Sve je zabava
Bitno da nešto svira za žedna uha
Da nikog ne dira dok pere il’ kuha
Da narodu skrati onih osam sati
I da lijepo stane između dvije reklame…Bez ikakvog okolišanja oko statusa Hladnog piva kao senzibilno-pametnog rock pogona d.o.o. s mudima, njihovog odrastanja i sazrijevanja iz albuma u album (baj-baj punk), nakon preslušavanja (i pregledavanja) posljednjeg svježeg uratka ”Knjiga žalbe” treba utvrditi samo jedno - žalbi nema! Dapače, traži se reizdanje upakirano pod nazivom ”Knjiga dojmova”.
Posebno limited izdanje ”Knjige” sa knjižicom od 46 stranica donosi redom odlične pjesme iz kojih dično strše heroji ove priče - prvi, Mile Kekin koji je na najbolji mogući način dokazao da rima u pjesmi ne znači automatski ništa površno, glupo niti nespretno, da ne kažem bolno iritirajuće, nego je ponajprije vrhunski alat za oh-taj-tako-nesretni ”pjesnički iskaz” na melodiji nesklonom hrvatskom jeziku. Naravno, pod uvjetom da imate što reći. Kekin je srećom iznimno nadaren, kako autorski, tako i u izvedbi što se iz ”Knjige žalbe” bjelodano vidi - pa, možda i jasnije negoli na ultrauspješnom kapitalcu ”Šamar”. Primjera je mnogo; da li slušali ”Sreću”, ”Carstvo pasea” i ”Kaži stari što nam fali” ukrašenu genijalnim hard-rock citatom Runjićeve zabavnjačke žalopojke ”Što učinila si ti” ili pak predivna intimna obraćanja suprotnom spolu (”Pitala si me”, ”Ranjeni i ludi”) - rezultat je isti: čista petica. O vječnom oporbenjaštvu po pitanju općeg stanja nacije ne treba trošiti tipkovnicu - poslušajte ”Džepni bog” posljednju pjesmu na albumu, kontra je to koju ne može izvesti niti Niko Kranjčar s ubačenim implatantima Roberta Prosinečkog iz najboljih dana - taman da ga genetski magovi američke vojske višegodišnjim eksperimentima uz neograničen budžet i blagoslov Georgea W. Busha doveli do potpunog DNA savršenstva.
Drugi heroji ove priče su ”mužikaši”. Zok, Suba, Šoki, Stipe i pridruženi Deda. Da, isti oni koje su ”pravovjerni” napali za copy/paste narodnjaka u izvrsnoj ”Sreći” ne shvaćajući glazbenu genijalnost The Braće & Co. koju su ubacivanjem ruskih narodnih motiva i ”bećarca” podebljanih harmonikom pripremili teren za potpuno razotkrivanje vEUlike hrvatske laži. Naravno, priča tu ne staje, singl ”Sreća” sjajan je ogledni primjer za čitav album gdje u ”Konobaru” praše, ni ma nje ni više nego country. I do dobar. So what? Zar su HP negdje potpisali da će cijeli život prangijati po klasičnim punkerskim rifovima?
Što se tiče moje malenkosti, najveći domaći kandidat za album godine je tu - upisati ću velikim slovima u ”Knjiga dojmova”. Fućka mi se da li ga objavljuje medo raspoložen za čaganje ili ljudska umjetnost i da li ga sponzorski podržava neka Ož pivovara, automobilska kuća čije ime počinje s T, neki muzički centar iz ”metropole”, određeni dnevni list, marketinška tvrtka koja se bavi izradom i postavljanjem plakata ili netko treći. Trik je u tome da ga podržava raja (pučanstvo; op.prev.) žedna vrhunskog piva za dušu, tijelo i um.
Preslušajte trackove na HladnoPivo.hr ako vam je eventualno palo na pamet da se me platili da ovo napišem. Kupite album. Vrijedi para. Jebo popuste i akcije.
Tracklisting:
1. Couvert (intro instrumental)
2. Carstvo pasea
3. Nije sve tako sivo
4. Superman
5. Planeta
6. Ranjeni i ludi
7. Biološki sat
8. Kaže stari
9. Konobar
10. Sreća
11. Pitala si me…
12. Džepni bog.
Robert Paulić
Objavljeno 08.03.2007.
