Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Nick Cave - Glazba je jednostavna i magična

Nick Cave - Glazba je jednostavna i magičnaZagrebački koncert Nicka Cavea održan u utorak 3. lipnja na Jarunu u sklopu Vip InMusic festivala potvrdio je staru tezu da se Cave i njegovi hrvatski fanovi međusobno respektiraju i da Cave unatoč tome što je u ovim krajevima relativno čest gost ima svoju vjernu publiku. Vremenska nepogoda ”biblijskih razmjera” koja se sručila na Zagreb tijekom prvog dana festivala i nakratko poremetila održavanje programa, za vrijeme trajanja Caveovog nastupa vjernim je obožavateljima, kojih je na potopljenom Jarunu bilo oko deset tisuća, na svojevrsni način bila izvrsna kulisa za njegovo uvjerljivo mesijansko režanje u mikrofon uz nebesku pratnju ”munja i gromova”. Prava je to prigoda da se podsjetimo njegovih umjetničkih početaka i glazbene biografije.

Nicholas Edward Cave, australski glazbenik s trenutnim prebivalištem u Londonu, poznat je po svojoj zanimljivoj izjavi koju je dao nakon što mu je 1996. godine na MTV Music Awards dodijeljena nagrada za najboljeg muškog izvođača. ”Ljudima s MTV-a još jednom želim reći da cijenim revnost i energiju uloženu nakon izlaska mog zadnjeg albuma i kažem vam hvala i ponovno vam kažem hvala ali ne hvala”. Jedan od razloga zašto je odbio ovu prestižnu nagradu je i taj što je po njegovim riječima, u pismu upućenom ljudima iz MTV-a, uvijek smatrao da je njegova glazba jedinstvena, te da se on ne natječe s drugim izvođačima. Rekao je ”moja muza nije konj, a ja nisam u utrci konja.”

Cave je rođen u Warracknabealu u državi Victoria u Australiji. 22. rujna 1957. godine. Majka Dawn bila je knjižničarka, a otac Collin profesor engleskog jezika. Nakon gimnazije koju je završio u Caulfieldu, odlazi u Melbourne i upisuje umjetničku školu koju je pohađao samo dvije godine.

Njegovi najraniji kontakti s glazbom sežu još u srednjoškolske dane kada je s Mick Harveyem osnovao band The Boys Next Door. Uz njih dvojicu u bandu su se nalazili i Tracy Pew, Phillip Calvert i Rowland S. Howard. Prva snimka koju je Cave objavio bio je singl ”These Boots Are Made For Walking” 1978. godine. Uskoro nakon njega, već sljedeće godine, izašao je i album ”Door Door”.

Negdje u isto vrijeme s osnivanjem banda Nick se počinje viđati s Anitom Lane, australskom pjevačicom koja je utjecala na razvoj europske post-punk scene ranih osamdesetih. Anita je imala jak utjecaj na Nicka i njegov rad. Iako su bili par i on ju je često nazivao ’svojom muzom’, zajedno su snimili tek nekoliko pjesama. Jedna od njih je obrada Dylanove ”Death Is Not The End” s albuma ”Murder Ballads” iz 1996. godine i obrada pjesme Serge Gainsbourga i Jane Birkin ”Je t’aime/ I love you nor do I”. Zajedno su napisali tekst za naslovnu pjesmu s LP-a ”From Her to Eternity” iz 1984. godine i za pjesmu ”Stranger Than Kindness” s albuma ”Your Funeral, My Trial”.

1980. godine band mjenja ime u The Birthday Party, te izlazi album istog imena, mada je na nekim kopijama pisalo ”The Birthday Party by The Boys Next Door” a na drugima samo ”The Birthday Party”. S promjenom imena došlo je i do preseljenja, pa se tako band doselio u London. U to su vrijeme imali jak utjecaj na britansku rock scenu posebno zbog izražavanja sirovih, no ipak dubokih i višeslojnih emocija. U sljedeće dvije godine izdali su dva albuma ”Prayers on Fire” i ”Junkyard”, kako bi se 1983. godine preselili u zapadni Berlin izdali EP ”Mutiny” i potom raspali.

Cave je uskoro oko sebe okupio vrhunske glazbenike i počelo je novo razdoblje, razdoblje The Bad Seedsa. Band je uzeo ime po filmu ”Bad Seed” Mervina LeRoya iz 1956. godine. Na gitari je bio Blixa Bargeld, na bubnjevima njegov stari kolega Mick Harvey, Hugo Race bio je na drugoj gitari, Barry Adamson svirao je gitaru i klavir, a tijekom australske turneje na bas gitari im se pridružio Tracy Pew. I u ovom je periodu Anita Lane ostala Caveova bliska suradnica. Članovi benda su se često znali izmjenjivati na rasporedu instrumenata.

1984. godine izlazi album ”From Her To Eternity” na kojem se našla skladba ”Tupelo” nastala na temelju John Lee Hookerove pjesme istoga naslova, a koja je u sebi istovremeno sadržavala Nickovu ”opsjednutost” Biblijom i miješanje biblijske teme rođenja Kralja s onima iz mitologije.

Preselivši se u Berlin Cave započinje rad na svojoj prvoj noveli ”And The Ass Saw The Angel”, a teme o kojima je tu progovarao našle su se na albumu ”The First Born Is Dead” iz 1985. godine. Sljedeće godine izlazi album obrada ”Kicking Against The Pricks” na kojem su se našle ”Hey Joe” (Tim Rose), ”All Tomorrow’s Parties” (Velvet Underground) i ”Something’s Gotten Hold Of My Heart” (Gene Pitney).

U vrijeme izlaska posljednjeg albuma band napušta Adamson, a zamjenjuje ga Kid Congo Powers, bivši član bandova Cramps i Gun Club Man. Istovremeno se bandu pridružio Roland Wolf na klavijaturama.

1988. godine izlazi album ”Tender Prey” na kojem se našla vrhunska skladba ”The Mercy Seat”. Iste je godine objavljena i Caveova knjiga pjesama i predstava ”King Ink”, te se band pojavio u filmu Wim Wendersa ”Wings Of Desire” izvodeći pjesme ”The Carny” i ”From Her To Eternity”.

Kao što je vidljivo da je za Cavea band još od srednjoškolskih dana bio kao živo tijelo koje se neprestano mijenja i evolvira, tako je i očita njegova potreba da s vremena na vrijeme promijeni mjesto prebivališta i time perspektivu doživljavanja stvarnosti. Jedan od jačih utjecaja na njegov rad dogodio se nakon što se preselio u Brazil, u Sao Paolo, a može se osjetiti an albumu ”The Good Son”objavljenom 1990. godine. Glazba na albumu melodična je, mekša i nježnija nego na ijednom ranije objavljenom albumu.

Na sljedeći album je trebalo čekati dvije godine kada je izašao ”Henry’s Dream” koji su promovirali svjetskom turnejom. Na turneji su snimili CD ”Live Seeds” koji je svjetlost dana ugledao 1993. godine. Njime su proslavili deset godina postojanja banda, te se uz CD našla i knjiga fotografija iz perioda 1992/3. autora Petera Milnea.

Za producenta sljedećeg albuma ”Let Love In” iz 1994. godine, Cave je izabrao Tony Cohena s kojima je surađivao u vrijeme banda The Birthday Party. A zatim 1996. godine, nakon što se ponovno stacionirao u Londonu, izlazi proslavljeni album ”Murder Ballads”. Na albumu je njegova fascinacija ”jezikom nasilja” dosegla vrhunac. Pjesme ”Where The Wild Roses Grow” s Kylie Minogue i ”Henry Lee” s PJ Harvey, s kojom je u to vrijeme bio u vezi, donjele su im najveću medijsku eksponiranost do tada. Na albumu se povećao broj Seedsa, Warren Ellis na violini i na perkusijama Jim Sclavunos. Iste godine Cave je počeo raditi na novom filmu s John Hillcoatom i izlazi mu druga antologija pjesama i predstava ”King Ink II”.

Prekid veze s PJ Harvey inspirirao je Cavea za stvaranje sljedećeg albuma ”The Boatman’s Call” koji izlazi 1997. godine. Album je bio vrlo osobne naravi, a glazba je jednostavna i magična dok Cave pjeva o ljubavi, vjeri i gubitku.

Godinu kasnije izašli album ”The Best of Nick Cave and the Bad Seeds” i video kompilacija odabranih pjesama.

Tijekom 1999. godine Nick Cave počeo je sa samostalnim nastupima. Pratnja su mu bili Warren Ellis na violini i harmonici i ponekad band Dirty Three.

U 2001. godini izlazi ”No More Shall We Part”, album na kojem su se našle ljubavne balade, na njemu je Cave zaobišao teme kao što su ironija, zločin i sarkazam. Dvije godine kasnije izlazi album ”Nocturama” sličnog ugođaja kao njegov prethodnik, a Blixa napušta Bad Seedse. Sljedeće godine objavljen je album ”Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus”, spoj dva albuma kojima je zajednička ”caveovska” atmosfera.

Vrlo dojmljivo izdanje ”B-Sides & Rarities”, koje se sastoji od tri diska na kojima je snimljeno 56 pjesama s B-strana albuma i skladbe koje se pojavljuju u filmovima, izlazi 2005. godine. Na albumu su se mogle poslušati pjesme iz filmova ”Wings of Desire” i ”Until the End of the World”, pjesma ”There is a Light” iz filma ”Batman Forever” , pjesma ”People Ain’t No Good” sa soundtracka filma ”Shrek 2” te rariteti kao što je Shane MacGowanova verzija pjesme ”Lucy”.

Cave je poznat po svojoj suradnji s drugim glazbenicima, te obradama pjesama glazbenika koje cijeni, ali i vlastitom pojavljivanju na tuđim albumima. 2000. godine Johnny Cash snimio je obradu Caveove ”The Mercy Seat”, kao odgovor na Nickovu verziju vlastite pjesme ”The Singer”. Osim nje Cave je obradio i Cashovu ”Wanted Man”, nakon što je umro Cave mu je posvetio pjesmu ”Let the Bells Ring”. Osim ovih suradnji s MacGowanom je snimio obradu Dylanove pjesme ”Death is Not the End” i Armstrongove ”What a Wonderful World”, koju je uživo izvodio i s bandom The Flaming Lips.

Ove godine izašao je Caveov novi album ”Dig, Lazarus, Dig!!!”, nakon čijeg su objavljivanja dečki krenuli na turneju. 3. svibnja ove godine, tijekom turneje ”Dig, Lazarus, Dig!!!” Caveu i The Bad Seedsima se na stageu u Dublinu pridružio stari prijatelj Shane MacGowan te su zajedno izveli ”Lucy”.

Studijski albumi:
1984. From Her to Eternity
1985. The Firstborn Is Dead
1986. Kicking Against the Pricks
1986. Your Funeral... My Trial
1988 Tender Prey
1990 The Good Son
1992 Henry’s Dream
1994 Let Love In
1996 Murder Ballads
1997 The Boatman’s Call
2001 No More Shall We Part
2003 Nocturama
2004 Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus
2008 Dig, Lazarus, Dig!!!

Live albumi:
1993 Live Seeds
2007 The Abattoir Blues Tour

Kompilacije:
1998 The Best of Nick Cave and the Bad Seeds
2005 B-Sides & Rarities

Soundtrack:
Ghosts... of the Civil Dead (soundtrack) - Cave, Harvey, Bargeld
To Have and to Hold (soundtrack) - Cave, Harvey, Bargeld
The Proposition (soundtrack) (2005) - Cave,Ellis
The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford (soundtrack) (2007) - Cave, Ellis
And the Ass Saw the Angel, (soundtrack and readings of the novel)- Cave,Harvey
The Road (2008) - Cave, Ellis.

Link: www.nick-cave.com

Nick Cave - ”Stagger Lee”



Anamarija Simčić

Objavljeno 31.05.2008.

Vremeplov

Mislim da sam prvo glazbeno buđenje doživio slušajući ono što su radili Dizzy Gillespie i Charlie Parker. Kroz njihovu sam glazbu počeo učiti o strukturi i teoretskim aspektima glazbe.
John Coltrane