Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Post Scriptum - Marilyn Manson

Post Scriptum - Marilyn MansonTri trna bodu oči američke javnosti. Raperi koji bez imalo srama zagovaraju ubijanje murjaka. Jezičavi Eminem koji propagira svu silu sranja - od samoubojstva, preko silovanja, do ubojstva. No treći, i najbolniji trn onaj je Briana Hugha Warnera, možda i najvećeg blasfemičara kojeg je svijet ikada upoznao...

Pitate li bilo kojeg desno orijentiranog američkog kršćanina (by the way, to su vam oni koji čine glavninu Bushevog glasačkog tijela) tko je najveća prijetnja njihovoj domovini ili «zemlji slobodnih» kakvom je danas poznajemo, odgovor bi vas mogao iznenaditi! Neće to biti nitko kome u rodnom listu u rubrici prezime stoji Hussein ili Laden. Ne, nije riječ ni o nekom manje razvikanom islamskom fundamentalistu već o 36-godišnjem momku čijeg se djelovanja, ako je vjerovati medijima, ne bi posramio ni Sotona osobno. Da, da! Onom žgoljavom, ružnjikavom pjevaču lošega tena sklonom transvestiji i najučestalijem češanju po jajima poslije Michaela Jacksona pripala je titula američkog neprijatelja broj 1. A čime je taj nesretnik zavrijedio status najomraženijeg vlasnika američke putovnice u novijoj povijesti?

Pa recimo, paljenjem Svetog pisma, ili pak pljuvanjem po Isusovom liku i kršćanstvu uopće...no to su samo neke od pripisanih mu zasluga. Nije tajna da je samoprozvani Antikrist, među ostalim, uistinu palio Biblije na svojim živopisnim i dobro posjećenim koncertima ili pak brisao svoju mršavu guzicu njenim stranicama. No koliko god brojne bile psine koje ovaj kralj opscenosti može smisliti (a vjerujte mi na riječ, može ih smisliti mnooogo), glasine koje prate Mansonov lik i (ne)djelo još su i brojnije. Neke su već toliko uvriježene u narodu da su od polulucidnih urbanih legendi prerasle u «istinite» priče kojima bogobojazni vjernici plaše svoju djecu kako ova ne bi skrenula s dobro im utabanog kršćanskog puta.

Među meni dražima je ona kako si je Manson dao kirurški odstraniti donja 2 rebra ne bi li posve sam mogao uživati u čarima oralnog seksa. Kad smo već kod plastičnih operacija, spomenimo priču prema kojoj si je Mr. MM za naslovnicu albuma «Mechanical Animals» ugradio silikone, a potom ih i odstranio. A kad smo se već dotakli oralnog sexa, prisjetimo se i onog navodnog felacia kojim je Manson na stage-u počastio Trenta Reznora, karizmatičnog pjevača grupe Nine Inch Nails koji je, usput budi rečeno, jedan od najzaslužnijih za Mansonovo uskrsnuće u sam vrh američke rock scene. Osim s Reznorom, «God of Fuck» tjelesne je tekućine mijenjao i s vlastitim (sada već bivšim) basistom i možda najpoznatijim sporednim likom svoje putujuće karavane -Twiggy Ramirezom. Potonji je dvojac, kruže priče, jedne dosadne večeri kada im je ponestalo pive pušio smrvljene ljudske kosti, točnije dijelove rebra koje su prethodno ukrali s nekog groblja. No nije samo Twiggy bio ponuđen Mansonovim seksotvorinama, jer ništa manje poznata glasina kaže kako je Manson sodomizirao članove svoga benda pred tisućama fanova, ali i kako je na stage-u silovao djevojčicu. Vjeruje se zapravo kako su dobrovoljni seks s obožavateljima na stage-u ili pak silovanja, za Mansona gotovo svakodnevna koncertna rutina. Osim što slobodno urinira po svojoj publici, njegove kolege iz benda, tvrde neki, sa zadovoljstvom ispijaju njegovu mokraću.

Šuška se i o tome kako je psića starog tek 6 tjedana bacio u publiku uz poziv fanovima da ga rastrgaju i po sebi razmažu njegovu krv. Vjeruje se kako su fanovi spremno udovoljili tom Mansonovom zahtjevu. A u publiku je, osim životinja, navodno bacao i vreće pune droge!

Recimo i to kako je prosječni Amerikanac uvjeren da Manson, glasno pozivajući svoje fanove da odbace Isusa Krista, zapravo regrutira klince u Sotoninu Crkvu (čiji je osnivač kontroverzni ćelavac Anton LaVey, ujedno autor Sotonističke Biblije), u kojoj sam uživa status propovjednika.

No Manson se u svojoj, skandalima prebogatoj karijeri, suočio i s nekim puno ozbiljnijim optužbama. Veliki broj Amerikanaca izravno ga proziva krivcem za masakr u Columbineu (do detalja opisanog u nagrađivanom dokumentarnom filmu Michaela Moora «Bowling for Columbine») u kojem su dva naoružana srednjoškolca uletila u svoju školu, pobila prvo nekolicinu svojih kolega, a potom i sami sebe.
No, to nisu jedina ubojstva s kojim je Manson direktno doveden u vezu. Naime, nakon pucnjave koja se dogodila u jednoj srednjoj školi u Minnesoti, mnogi su razloge divljanja maloljetnog ubojice pronašli upravo u pjesmama ovog shock rokera. Ne čudi stoga što je postao laka meta i za tugujućeg oca mladog samoubojice iz North Dakote koji tvrdi da je njegov sin prerano okončao svoj život inspiriran upravo Mansonovim albumom «Antichrist Superstar».

Zbog svega ovoga Manson je dao novo značenje onoj famoznoj naljepnici s natpisom «parental advisory-explicite content» koja je na sva potencijalno opasna i uvredljiva glazbena izdanja uvela ćudoredna gospođa Tipper Gore, supruga poznatog američkog senatora i bivšeg predsjedničkog kandidata Al Gorea. No puka mjera kao što je ljepljenje naljepnica na Mansonove i ine albume svakako nije zadovoljila zgrožene i nadasve zabrinute kršćanske mase koje su nastavile sa svojim srčanim anti - mansonovskim djelovanjem. Kako? Pa prije svega šireći «istinu» o njemu, a potom i mnogobrojnim peticijama te protestima koji su nerijetko rezultirali zabranama njegovih koncerata, novčanim kaznama, uhićenjima, sudskim tužbama.

Istini za volju, za neke je noći u buksi, odnosno izvođenje pred lice pravde kriv sam Manson. Primjerice, za ono kada je glavu jednog nedužnog redarstvenika iz Detroita koji je osiguravao stage na Mansonovu koncertu dobrano istrljao o svoje prepone. Spomenemo li to kako su lice dotičnog gospodina i Mansonovu muškost dijelile samo već dobro uznojene tange i par samostojećih ženskih čarapa ne čudi onda što se momak našao uvrijeđenim i od ionako dobro potkoženog glazbenika zatražio novčanu odštetu za duševne boli, koju je i dobio nagodivši se s njim izvan suda.

I što onda reći no pomolimo se i mi za spas njegove duše.
Ali i naših opčinjenih njime!

Tina Cray

Objavljeno 06.09.2005.

Vremeplov

Mi sviramo puno alternativniju muziku gledajući i na scenu vani, a kamoli ovdje gdje su mediji spremni zadnji mainstream proglasiti alternativom...
Hrvoje Karabajić (Hesus Attor), intervju za RiRock.com