“Prijatelji Azre” - dobar povod da se vidi staro društvo
U organizaciji Long Play-a Beograd je 15. 10. 2009. imao prilike doživjeti reinkarnaciju Azre preko originalnih članova tj. dve trećine Azre. Mišo Hrnjak na basu i Boris Leiner na bubnjevima s prijateljima i gostima svojstveno su se potrudili kako bi pred beogradskom publikom oživjeli duh Azre i vremena koje mnogi kritičari ističu i priznaju kao ”pravu Azru”.
Našla se tu i pokoja pjesma iz perioda rada Azre s Juricom i Skipom, pa čak i npr. ”Usne vrele višnje”. U zagušljivoj atmosferi prepunoj znoja, duhanskog dima i čestih polijevanja pivom publika se dobro zabavila.
Leiner je odlično otpevao Jonnyjeve dionice. Pojedine pjesme poput ”A šta da radim”, ”Kurvini sinovi” , ”Iggy Pop” , pjevane su višeglasno. Orilo se na sav glas ”Jonny” poslije pojedinih pjesama,što je dobro došlo bendu da malo predahne i otpije koji gutljaj. Neke pjesme su zvučale snažno poput ”3N”, neke nostalgično kao ”Gracija”, neke sentimentalno kao ”Plavi golub” ali ...
Iako je čitavo vrijeme dominirala ritam sekcija (za one koji nisu doživjeli Azru, Miša je na basu uistinu dočarao originaln zvuk nekadašnje Azre) nešto je falilo. To nešto bi bila Jonnyijeva gitara – dve gitare na bini Doma Omladine su bile OK rješenje ali nedostajao je Jonny.
Rečeno običnim jezikom, sve je bilo dobro i ništa nije bilo dobro. Npr. emocije, masa pjeva s Leinerom ”Provedimo vikend zajedno” i na trenutak, ako ste malo stariji preskočite vremensku barijeru i nađete se u Skc-u 80-ih ili u npr. u Zagrebu očekujući da vidite Dunju i Mazala Vrageca na koncertu Azre dok teku ”Smogovci”. Ali sa svakom novom pjesmom koju je interpretirao Jonny postoji izvjestan pad.
Čovek je ostavio pjesme, stihove i poslije koncerta ”Prijatelji Azre” nameće se pitanje zašto bi se čovijek kao Jonnyn trebao vratiti. Imali smo primijer prije 2-3 godine s povratkom Bijelog Dugmeta – i bi koncert i ...
Imamo primijer i u svijetu – The Doors bez Jima s prijateljima. Da li su ostavili trag, da li itko pamti prateće glazbenike (iz tog razloga i ne spominjem imena gitarista – nikako iz neke zle pobude).
S druge strane Jonny je ostavio poruke, ostavio tekstove za analizu koje su neki čak i pogrešno interpretirali analizirajući ih. Te legendarne pjesme (a ima ih jako dosta) nisu pjesmice kakve pjevušite kada se sjetite grupe Film ili Bajaginih hitova – to su umotvorine za koje nije ni vrijeme ni mjesto.
Pokušaj oživljavanja Azre preko koncerta ”Prijatelji Azre” je još jedan dobar povod da u publici vidite svoje prijatelje s malo više kilograma a malo manje kose i da se sjetite koga više nema a zajedno ste bili na koncertu Azre 80-ih ...
Nikako ne vidim svrhu okupljanja originalne postave Azre (osim ako ne želite dopuniti saldo menadžera, izdavačke kuće i ljudi oko benda). Stoga, koncert ”Prijatelji Azre” u Domu Omladine u Beogradu bio je dobar povod da se vidi staro društvo – ipak bilo je i nešto malo klinaca – ali ništa više od toga. Čak su na momente svirka i povici iz publike djelovali kao da se kliče ”Kralj Je Mrtav, Živio Kralj” samo što je Jonny živ i nikako nije zaslužio da mu se pozivi na takav način upućuju. Tko je bio shvatiti će, tko nije shvatio neka razmisli, tko nije bio nije ništa izgubio.
Ivica Stanković
Objavljeno 22.10.2009.
