Tracy Chapman - Pravo glasa je stvar ljudskih prava
Tracy Chapman američka kantautorica iz čijeg su pera nastale skladbe „Fast Car“, „Talkin’ ’Bout a Revolution“, „Baby Can I Hold You“ i „Give Me One Reason“ rođena je 30. svibnja 1964. godine u Clevelandu, Ohio.
Odrasla je u obitelji u kojoj su svi voljeli pjevati, slušali su Charlie Pridea, Dolly Parton, Buck Owensa i Glen Campbella. Za posljednju dvojicu kaže da su vjerojatno oni bili ti koji su je zainteresirali za akustičnu gitaru.
Prvi instrument koji je svirala bile su ukulele, zatim orgulje, a već sa osam godina zamolila je majku da joj kupi akustičnu gitaru. Počela je skladati i pisati pjesme i do danas nije prestala.
Budući da je često stavljaju u ladicu američkih folk izvođača, Tracy se osjetila pozvanom iznijeti mišljenje o tome. U interviewu za The St.Petersburg Times objašnjava da je odrasla u 70-ima u radničkoj, afričko-američkoj sredini u kojoj nitko nije slušao folk glazbu bijelih izvođača, Joan Baez ili Bob Dylana, tako da joj oni nisu mogli biti utjecaji u stvaranju vlastitih pjesama. Smatra da i nju samu svrstavaju među folk glazbenike upravo zbog akustične gitare koja je ušla u povijest kao stup američkog folka, te objašnjava da folk uključuje različite tipove glazbe kao što su blues, gospel i conuntry.
Nakon što je 1982. godine diplomirala odlazi na Tufts University gdje upisuje antropologiju i afrički studij. Želja joj je bila studirati veterinu i upisati postdiplomski iz biologije, ali su se stari tako postavile da je završila s doktoratom iz antropologije. Na fakultetu upoznaje članove afričke bubnjarske skupine i pridružuje im se. Paralelno s time razvija svoj stil i počinje nastupati sama izvodeći vlastite pjesme na akustičnoj gitari.
Počeci nisu bili obećavajući, nekoliko producenata ju je odbilo, no ona ne posustaje i 1987. godine snima debi album za Elektra Records, a producent je David Kershenbaum. Godinu dana kasnije album ”Tracy Chapman” je bio na tržištu. Tracy je počela učestalo svirati i odlaziti na turneje, što je rezultiralo njenim pojavljivanjem 1988. godine na koncertu posvećenom Nelsonu Mandeli, koji se održao na Wembleyu u Engleskoj. Sama je Tracy priznala koliko je bila počašćena što su je pozvali da pjeva za oslobođenje Nelsona Mandele, ali da je istovremeno bila i prestravljena jer joj je to bio prvi tako veliki koncert. Nakon što ju je čulo i vidjelo 72,000 ljudi na stadionu i preko 600 milijuna gledatelja malih ekrana, popularnost joj je strahovito porasla i samo dva dana nakon koncerta prodala je 12,000 primjeraka albuma. Njene su pjesme ”Talkin’Bout A Revolution”, ”Fast Car”, ”Baby Can I Hold You” i druge zauzele visoke pozicije na engleskim ljestvicama hitova, a iste se godine pridružila svjetski poznatim glazbenicima kao što su Peter Gabriel, Bruce Springsteen, Sting i Youssou N’Dour na svjetskoj turneji ”Human Rights Now!” za Amnesty International.
1989. godine dobila je priznanje za svoj rad osvojivši nagradu ”American Music Award” za najboljeg novog izvođača u pop/rock kategoriji, te je proglašena najboljim internacionalnim debitantom na osmoj dodjeli ”Brit Awards”. Osvojila je nagrade za ”Best Pop Vokal Performance”, ”Best Female” za album ”Fast Car”, ”Best Contenporary Folk Recording”, ”Best New Artist” na 31 dodjeli Grammy nagrada.
Za 1990. godinu moglo bi se reći da su je obilježili koncerti posvećeni Mandeli, na Wembleyu i onaj u New Yorku na Yankee Stadiumu na kojem je pred 53,000 posjetitelja otpjevala ”Born To Fight” i ”Freedom Now”. Godinu dana kasnije nastupala je na koncertu posvećenom Martin Luther Kingu u Minneapolisu, a 1992. godine odala je počast jednom od najvećih živućih kantautora Bob Dylanu otpjevavši ”The Times Are A Changin’” na koncertu povodom 30. obljetnice održanom njemu u čast u New Yorku.
Nakon niza godina uspješnog predstavljanja kao kantautorice, 1996. godine je Tracy odlučila regrutirati članove za band. Na audiciji su izabrani Andy Stoller (bass), Rock Deadrick (Bubanj) i Glenys Rodgers (perkusije). ubrzo nakon toga odlazi na turneju po Americi kako bi publici predstavila nove pjesme s albuma ”New Beginning”.
Iste je godine album ”New Beginning” prodan u više od tri milijuna primjeraka što ga je svrstalo u kategoriju multi- platinastih albuma, te je na Billboardovoj ljestvici na visokom četvrtom mjestu proveo 95 tjedana, dok je singl ”Give Me One Reason” dospio na treće mjesto ”The Billboard Hot 100”. Na istoj je ostao 39 tjedana. 1966. godina je za Tracy bila vrlo uspješna pa je tako i njen debi album prodan u dovoljno primjeraka da bi postao 4 puta platinast.
1997. godine Tracy je uručen njen četvrti Grammy a ovaj put za album godine za ”Give Me One Reason”.
Tracy Chapman se za slobodu i jednakost zalagala ne samo u svojim pjesmama nego i svirkama na raznim koncertima koji su promicali zaštitu ljudskih prava i toleranciju. Kako sama kaže ”Zdravstvena zaštita je stvar ljudskih prava, kvaliteta obrazovanja je stvar ljudskih prava, biti siguran i imati pravo na samoopredjeljenje je isto stvar ljudskih prava. Imati pravo glasa je stvar ljudskih prava. To su stvari koje me zaokupljaju i zato o njima govorim kroz svoju glazbu i surađujem s organizacijama koje rade na rješavanju ovih pitanja.”
1998. godine nastupila je na privatnom koncertu 30. obljetnice specijalnih olimpijskih igara, 1999. godine pojavljuje se i na ”Tibetan Freedom Concert” i ”One Love Bob Marley All Star Tribute” u Oracabessai na Jamajki gdje je otpjevala ”Three Little Birds” i ”Trenchtown Rock” u duetu s Ziggyijem i Stephenom Marleyem.
Tijekom karijere ostvarila je zapažene duete s drugim glazbenicima. Neki od njih su „The Thrill Is Gone“ s BB Kingom, „Give Me One Reason“ s Eric Claptonom i „Baby Can I Hold You“ s Pavarotijem.
Iako je puno vremena provodila na turnejama, gostujući u televizijskim emisijama i odazivala se na razne humanitarne koncerte, Chapman je još uvijek imala dovoljno vremena da svojoj publici podari novi album. Koliko su se nove skladbe svidjele i kritici njenim poklonicima diljem svijeta najbolje govori činjenica da je 2000. godine album ”Telling Stories” dosegao zlatnu nakladu.
2002. godine izlazi njen šesti studijski album ”Let It Rain” i s njime predivne ”Another Son”, ”In The Dark, ”Almost”, ”Happy” i ostale pjesme. Na albumu je gostovalo mnoštvo glazbenika koji su svojim doprinosom dali poseban ugođaj pjesmama. Tu su Matthew Brubeck na violončelu, Jeremy Cohen i Carla Kihlstedt na violinama, Linda Ghidossi de Luca na violi, Patrick Warren na orguljama i drugi. Uz spomenute instrumente na albumu se čuju akustična gitara, električni banjo, klarinet i električna gitara u Tracyinoj izvedbi, te ukulele, mando-gitara, tamburine i sva sila drugih instrumenata koji su svojim zvukom i bojom oplemenili ove pjesme.
Do sljedećeg je albuma trebalo čekati čak tri godine, a onda je izašao ”Where You Live” album na kojem je vrlo teško izdvojiti neku pjesmu i proglasiti je najboljom, budući da je cijeli album iznimno djelo koje nam je ponovno dokazalo veličinu ove kantautorice čiji je stil ostao prepoznatljiv sve ove godine, a ona nam sama iz albuma u album poručuje da ima još puno toga za dati.
Po izlasku albuma Tracy odlazi na turneju koja se protegnula u 2006. godinu. Od 2006. godine nastupa s bandom čiji su članovi Joe Gore(gitara, klavijature), Quinn (bubanj, perkusije), i Kiki Ebsen (bas). Na europskom dijelu turneje posjetila je i Njemačku, Italiju, Francusku, Švedsku, Finsku, Norvešku, Englesku i Rusiju.
Dok čekamo na objavljivanje njenog novog albuma ne preostaje nam ništa drugo nego prisjetiti se dobrih starih ”Behind The Wall”, ”Broken”, ”Dreaming On A World”, ”Give Me One Reason”. Pronađite jedan od njenih albuma, ubacite ga u CD player i uljepšajte dan sebi i drugima oko vas uz stihove i glazbe Tracy Chapman.
[Diskografija:
1988. Tracy Chapman 1989. Crossroads 1992. Matters Of The Hart 1995. New Bewginning 2000. Telling Stories 2001. Collection 2002. Let It Rain 2005. Where You Live
“All That You Have Is Your Soul”
My mama told me ’Cause she say she learned the hard way Say she want to spare the children She say don’t give or sell your soul away ’Cause all that you have is your soul
Don’t be tempted by the shiny apple Don’t you eat of a bitter fruit Hunger only for a taste of justice Hunger only for a world of truth ’Cause all that you have is your soul
I was a pretty young girl once I had dreams I had hight hopes I married a man he stole my heart away He gave his love but what a high price I paid And all that you have is your soul
Why was I such a young fool Thought I’d make history Making babies was the best I could do Thought I’d made something that could be mine forever Found out the hard way one can’t possess another And all that you have is your soul
I thought thought that I could find a way To beat the system To make a deal and have no depts to pay I’d take it all take it all I’d run away Me for myself first class and first rate But all that you have is your soul
Here I am waiting for a better day A second chance A little luck come my way A hope to dream a hope that I can sleep again And wake in the world with a clear conscience and clean hands ’Cause all that you have is your soul
All that you have All that you have All that you have Is your soul
„Be or Be Not Afraid“ Be or Be Not Afraid
I believe in mistakes and accidents That the nature of life is chaos and confusion That man’s rules of law and order may not stand I should be and be not afraid to reach for heaven
I may think that I know the true hearts needs My pride may bring me low, unable to see No closer than yesterday, but tomorrow I may stand Be and be not afraid to reach for heaven
I’ll see the black eyed cavalcade, lights on in the morn I’ll run fast and far away, I’ll run without stopping Till heart and feet fail or until I can stand Be and be not afraid Be and be not afraid Be and be not afraid to reach for heaven
”Dođeš, sviraš, i nadaš se da su neki bitni igrači u publici, koji mogu i žele ti pomoći u budućnosti. Odnosno žele pomoći sebi na način da usput možda pomognu i tebi. Mario Grdošić, glazbeni promotor
