V.I.S.Scena (vokalno-instrumentalni sastav ”Scena”) osnovan je 02.01.1983-e godine u Majdanpeku. Prvu postavu sačinjavali su: Goran Badžić (bubnjevi), Dragan Mijajlović (bas gitara), Zoran Jasenski (solo gitara), Bojan Petrović (ritam gitara) i Boris Radojević (vokal).
Nakon brojnih promjena članstva unutar skupine gdje su kroz bend prodefilirali Milan Đurđević na električnom klaviru, Danijela Vagner na klavijaturama, Dragan Mijajlović na bas gitari, Dušan Vagner na solo gitari, Robert Raičić na bubnjevima, Vlado Georgiev, Jovan Đapić – Joco na bas gitari, Dejan Živković na bubnjevima te Bojan Jovanović student konzervatorija u Moskvi , harmonikaš i dirigent, posljednji nastup dogodio se na beogradskom proljeću 1996-e godine. Pjevač je te večeri bio Miloš Barbulović, klavijature je svirao Cvetko Polinjano, a uz Jovana i Bojana nastupile su Dunja Antonov i Vesna Prvulović kao prateći vokali.
U tom periodu nastaju demo snimci za 7 pjesama koje će se naći na drugom albumu. Te godine nastradala je Danijela Nikolić, Bojanova vječna ljubav. V.I.S.Scena tada praktično prestaje postojati. Deset godina kasnije (2006-e) okuplja se nova, studijska postava.
Danas V.I.S. Scenu čine: Vesna Petković – vokal, Bojan Petrović - ritam gitara (1, 2, 3, 6, 7, 8, 9) i vokal za (2, 9), Jovan Đapić - bas gitara, Dragan Mijajlović – saksofon. Tu je i V.I.S.Scena Studio Band u sastavu Damir Čorković - bubnjevi i udaraljke, Danijel Puhek - bas gitara, Igor Kokić – klavijature, Dušan Vagner - solo gitara (2, 4, 7), Goran Jovanović - solo i wah gitara.
Iako su tijekom godina rada sakupili stotine pjesama, snimili su tek dva albuma ’’Gdje je nestao mesec?’’ i ”Deniue” na kojima su mjesto našle i od kritike i publike prihvaćene numere poput ’’Gde je nestao mesec?’’, ’’K’o na jastuku”, ’’Christine’’, ’’Zauvek?’, ’’Kao kroz san’’... Na drugom su albumu uz stalnu postavu sudjelovali i gosti: Ana Milenković - prateći vokali Branko Trijić - gitara, Milan Milanović – trombon, Kristijan Mlačak - tenor saksofon, Lehel Nađ - alt saksofon, Jožef Nađ - aranžmani za puhače.
”Kad kažem ”Ri-rock”, ne mislim samo na glazbeni izričaj riječke scene osamdesetih (Termiti, Paraf, Let 2-3, Laufer, Grad, Grč, Fit... ), nego i na sve ono što je tomu prethodilo, išlo uz to i slijedilo. Mislim na hrpu jednokratnih bandova koji su vježbali u garažama i šupama od Kraljevice do Mošćenićke Drage i opijali se jeftinim vinom na nekom od lokalnih ”jogova”, mislim također na večernja okupljanja na Kontu i život oko Palacha. Mislim na iskrene i naivne mladenačke snove o demo-snimkama, albumima, samostalnim koncertima, svjetskim turnejama. Bekim Sejranović, književnik
