DAMIR URBAN - Interview
DAMIR URBAN – jedan čovjek – dvije priče – tri albuma - u četvrtom desetljeću - pet… kao on je u školi, a profa je darežljiv – šest za njegovu ČETVORKU – sedam jer je vrijedan – osam jer i nakon odgovora ostaje «pogodi tko sam» – devet puta su ga odbijali prije nego je zatvorio EGO krug – deset…izašao bijeli mjesec.
Kao što priliči novom dobu u kojem elektronička pošta sve manje košta, koje više i nije osobito novo, razgovor, točnije, prepiska je vođena u periodu od rastezljive sredine studenog 01 do sredine svibnja 02. 2004., paralelno dok je naš marljivi sugov…ups, supisatelj čuvao svog bebača, miksao i polirao zvuk albuma «MERKUR» da što dotjeraniji osvane na policama CD dućana. Slinjenje kritike i publike zagarantirano.
Sve to se naše dogovaranje rasteglo na, zovite Guinessa Guinessa, nevjerojatnih 9 mjeseci, koliko nam je trebalo da se tri puta profulamo uživo i da naš omiljeni ćelavac nađe vremena da razvali tastaturu. Pa glupavi tvrde da se upornost ne isplati.
PITANJA (ovo je director’s cut verzija, apsolutno nepročišćeno, preneseno direktno iz Outlook Expressa)
URBAN: Evo par riječi za uvod....kao prvo sorry za čekanje, ali iz razloga koje si i sam naveo+ još i svirke po Bosni i Sloveniji (a nekako ih se nakotilo previše, tako da sam svaki vikend na putu), a i album me jebe, ali dobro to ću pod odgovore, a? ........druga stvar....ja kad pišem ne gledam što pišem, t. j. kako je to ispalo.....pa ako ti ovo ne popraviš naknadno.....onda će to biti jedan stvarno krasan intervju...jebo nas mail.....o k. ajmo
*Znajući za tvoju opčinjenost crtanjem i stripom tijekom srednjoškolskih dana, koliko je ulazak u glazbu kao područje izražavanja bio smišljen čin jednog buntovnog riječkog oportunista, što si, prema svojim riječima bio početkom 80.-ih, a koliko je Urban + Glazba plod slučajnosti?
1. ...čuj..sad kad gledam unatrag.....vjerojatno sam mogao postati bilo što gdje se mogu dovoljno isprazniti ,a ujedno i izdvojiti iz okoline.....bio sam mlad....nadrkan...o stripu sam znao više nego o glazbi u to vrijeme pa sam se bavio time....dugo me to držalo.....čak i na faksu......
*Nekoliko riječi o razvojnom putu od bubnjara i priručnog basiste do prepoznatljivog i osebujnog vokala(govorim o razmjerima na domaćoj sceni).
2. ...ma to je to što sam ti rekao.....ako netko ima što za izbacit iz sebe, onda je sasvim svejedno s kojim sredstvom će to učiniti....pogotovo na svom razvojnom početku......slikanje me je (ako ništa drugo!? ) naučilo promatrati glazbu i tekst kroz slike, a ne kroz note.....bubanj mi je još uvijek velika ljubav....zato danas i gnjavim najviše bubnjara.....to je (kao i bas!) instrument pozadine....stvar kojom možeš puno dati, a da to ne primijete baš svi.......a vokal sam postao sasvim slučajno....cura koja mi je pjevala u bendu je otišla u Espaniju, a mi smo trebali nastupiti na gitarijadi....kasnije me je čuo i bubnjar koji je taman sa gitaristom tražio vokala za budući band.....koji se kasnije nazvao Laufer.....ma, bez veze........bas i bubanj su najvažnija stvar u bandu..ako imaš to dvoje kako treba, onda ostali mogu srat’ što god hoće i to će zazvučati dobro........
*Jesi li ikad namjeravao posezati za manirizmima EKV Mladenovića i Massima Savića iz Dorian Gray razdoblja čijim vokalima i tvoj po koloritu nalikuje, kada onako prepoznatljivo razvlače samoglasnike u refrenima, ili je sve to nesvjesni(podsvjesni) rezultat?
3. Nisam namjeravao kopirati......ako i jesam onda to nije svjesno......u to vrijeme oni jesu bili IN........tako da .......tko zna što se događalo u mojoj podsvijesti....a još nam i boje glasa liče.....krasno....
*Laufer kao demo band i sudionik raznih gitarijada na području bivše Yuge? Jeste li to smatrali vrhuncem ili ste imali veće ambicije? Neke demo kasete koje sam imao prilike preslušati imale su, tada vrlo popularan darkerski prizvuk…Mission, Sisters of Mercy…
4. Sve što ti se taj čas događa smatraš vrhuncem....mi smo nažalost svjesni prošlosti....eventualno sadašnjosti....ali stvarno vrlo rijetko budućnosti.....a što se tiče uzora tada?....pa imao sam ih tisuće....skoro svaki dan drugi........zato ih valjda tako teško i nalazim!? He he he ...
*Koliko je širi medijski proboj Laufera nakon «The best off..» bio smišljena reakcija na zvuk seattleških gitarističkih bandova i prilagođavanje te forme našim područjima, a koliko tek prirodni razvoj zvuka banda od onog kojeg ste njegovali na prvim demo snimkama?
5. Iskreno.....tko zna?.....u bandu se situacija prilagođava.....tako da ako imaš funky gitaristu vrlo je vjerojatno da ćeš uskoro početi svirati i ti funky......tako smo mi uzeli Vavu na gitari koji se nije promijenio stoljećima.......jednostavno ga je grunge vlak pokupio, a onda i sve nas vjerojatno s njim.....
*Jeste li računali na onoliki odjek «Budi moja voda» i koje vam je dobre, a koje loše nuspojave donijela ta pjesma?
6. Nismo računali....dokaz tome je to što se ta stvar vrtjela godinama na lokalnim radio stanicama bez da probije lokalne okvire, a dokaz je i to što smo je stavili na «b»stranu (tada vinilnog!!) singla »Ljubav kao heroin»......tek tako......da imamo neku žrtvovanu stvar za to mjesto.......zapravo lažem.....za singl «Lopov Jack»!!!!!! ,ali priča je ista......pa donijela mi je to da od onda pazim što snimam jer bi to možda moglo proći, a onda ću to morati svirati godinama......znači, donijela mi je ime.......i oprez......he, he ..
*Smeta li te što te šira javnost najviše doživljavala i prepoznavala prema najpopičnijim i najkomercijalnijim pjesmama koje su ti naknadno postale breme unatoč činjenice da je i tvoj autorski potpis stajao ispod naslova poput navedenog, ili pak suradnje s Sandrom i En Faceom u «S dlana boga pala si»?
7. Čuj, gledajući iz sadašnje perspektive......tih par pjesmica mi je donijelo mogućnost da radim danas s kim hoću, gdje god hoću i s kim god hoću......danas sam slobodan, djelom zahvaljujući baš takvim stvarima......ili?.....u svakom slučaju...tada sam bio mlađi....i kad su te stvari nastale nisam baš imao puno bolje ideje.....he he he ......kad je nastala «moja voda» imao sam 18.godina......taman.......
*Laufer= 2 kompletna albuma + 1 e. p. , Porin, koncertno i medijski najisfuraniji band (uz Pipse i Majke jedini nosioci kakvog takvog rocka u nas), vrhunac s obzirom na uski teritorij djelovanja, grupa prijatelja i muzičara. Više od desetljeća zajedno. Zašto razlaz u naponu snage i medijske podrške? Zasićenje, kreativna razmimoilaženja ili što treće…
8. ....ma ja sam u to vrijeme bio malo više od ostatka banda pokošen tim načinom života....mislim, svim onim što je taj uspjeh donio.....ima tu svakavih stvari...i dobrih i loših.....uglavnom, prestali smo se družiti međusobno....ja sam si našao društvo van banda.....i sve mi je to skupa dopizdilo polako.....ja loše funkcioniram kad je sve kako treba, pa sam morao stvari malo razjebati da vidim mogu li.....trebam li...kako......zašto.....i ostala pubertetska pitanja.....da sve to nisam napravio.....pitanje dal bi danas bio s mozgom u redu.....ili živ.......
*Da li se teško bilo prekopčati na drugu valnu dužinu prilikom odluke za nastavkom karijere kao najistureniji član Laufera ili si to već neko vrijeme bio planirao?
9. Nisam planirao...mislim jesam...zadnjih dva tri dana.....he, he ......,ali ionako se glazbeno nismo slagali zadnje vrijeme....pa je to ispalo kako je ispalo.......
*Smatraš li se instinktivcem ili racionalistom prilikom smišljanja melodija pjesama? Jesi li ikad skladao proračunato, s namjerom postizanja zvuka koji će biti pristupačan «srednjem t.j. prosječnom» slušateljskom uhu?
10. Nažalost...jesam par puta...........to mi baš ne služi na čast, ali možda je dobro da si čovjek s vremena na vrijeme dokaže kako može ako hoće i to.......onda je sve ovo ipak samo moj izbor, a manje slučajnost..........mislim na slobodu prilikom stvaranja........zadnje godine radim stvarno free.....nisam siguran da više mogu (i da hoću) uhvatiti uho srednje struje......he he he ....
Anđelo Jurkas, 2004.
BONUS - Razgovor sa Urbanom25.05.2004.Kada će konačno izaći novi album i u kojoj si trenutno fazi?
Evo, baš sam u fazi snimanja s bendom. Dio smo već snimili, još nam je dosta toga ostalo, ali svečano obećavam da će album izaći najesen. U rujnu svakako, a sad hoće li to biti početak ili kraj ne mogu točno reći, još se milijun stvari može zakomplicirati.
Nakon toliko godina, tek sada snimate nove pjesme?
Snimio bih ih prije, no u posljednje vrijeme sam bio zauzet radeći na glazbi za predstavu Torsia, koja će uskoro biti premijerno izvedena u zagrebačkom HNK. U toj sam predstavi ostvario jednu od svojih ideja, onu o nedovršenoj glazbi, u kojoj nisu napisani baš svi instrumenti. Kao kad pisac ostavi otvoren kraj knjige.
No ne možeš reći da se album čeka više od pet godina zbog te predstave?
Ma, ne... Imao sam gotov materijal za album, pod radnim nazivom Merkur, čak smo ga i najavili singlom Moja, no dogodilo se da sam nakon par mjeseci taj materijal preslušao i toliko sam bio nezadovoljan da sam odlučio krenuti potpuno ispočetka. Malo sam zacjepidlačio, htio sam da sve bude savršeno.
Što nije valjalo?
Glazbeno i svirački je taj materijal bio jako dobar, no nije mi se svidjela produkcija, koju sam prvi put ja radio. Čini mi se da sam i ja nakon uspjeha albuma Žena, dijete osjećao pritisak, neku svoju ’fiks-ideju’ da onaj poslije mora biti besprijekoran pa sam napravio i takvu produkciju - savršenu. Kad sam ga ponovno preslušao, shvatio sam da sam u pjesmama tim savršenstvom ubio njihovu osobnost, maknuo iz njih ono što sam ja kao autor.
Čini se ipak da ti javnost i publika to ne vjeruje. Prilično se javno priča kako album kasni zbog tvojih osobnih problema, čak i problema s drogom...
Osobnih problema sam imao, priznajem, ali problema s drogom nisam! Meni je jako teško odijeliti profesionalno od privatnog. Neko vrijeme nisam uopće mogao odvojiti vrijeme za stvaranje i za sviranje jer sam bio zaokupljen sinom. Malik mi je poremetio računicu, njemu posvećujem užasno puno pažnje. Zbog njega sam bio spreman prestati se baviti glazbom! Svjestan sam da bi glazbu trebao doživljavati kao posao, no ja ne odustajem od toga da je sve što radim ipak u skladu s onim što mislim i kako se osjećam te da zadovoljava moje umjetničke potrebe.
Je li izdavačka kuća imala razumijevanja za tvoje osobne krize? Priča se, naime, da si navukao bijes Croatia Recordsa jer si potrošio novac koji su ti odobrili za album, a nikakav im materijal nisi isporučio?
Imali smo razne faze u komunikaciji, jedno smo se vrijeme čak i izbjegavali (smijeh). Novac sam potrošio, to je istina, no u Croatia Recordsu su itekako imali razumijevanja za moje psihološke probleme. Znaju da ih neću prevariti, a dogovorili smo da ćemo konačni račun svoditi kad sve snimim. Kad sam već probio sve rokove, više me ne tlače za mjesec ili dva više.
Osjećaš li pritisak da taj novi album mora biti nešto posebno jer ga se toliko dugo očekuje?
Prije sam osjećao pritisak, sad više ne. Čvrsto sam odlučio napraviti ga onako kako ja mislim da je najbolje, bez obzira na to što drugi očekuju. Odlučio sam se vratiti što više na zemlju, stvari u studiju snimamo točno onako kakve one jesu, točno kako smo ih mi odsvirali. Nećemo ništa nasnimavati, želim da sve bude bez sintetike. To je moja vizija rock’n’rolla. Moja je vizija i da takav ogoljeli album, kad ga snimimo, dam raznim ’elektroničarima’ na remiksiranje, da oni onda dodaju sve ono što sam ja odlučio izbaciti i dodaju nešto svoje. Bilo bi super kad bi to sve moglo izaći istovremeno, htio bih, zapravo, da postoje dva originala albuma, jedan analogni i jedan digitalni.
Antonija BilićObjavljeno 25.12.2004.
