Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Intervju: Aleksandar Petrović - Srpski R’n’R: gdje je, kakav je i što dalje s njim?

Intervju: Aleksandar Petrović - Srpski R’n’R: gdje je, kakav je i što dalje s njim?Aleksandar Petrović, poznatiji kao Aca Celtic, vođa benda Orthodox Celts njeguje u svom muzičkom izrazu irsku muziku. Mada ga mnogi doživljavaju kao vrsnog ljubitelja heavy metal muzike, što on ne osporava i dalje ističe značaj muzike grupe Jethro Tull.

Radi na državnom radiju kao tonac i kao autor i voditelj dvije emisije. Dok u jednoj predstavlja novitete u drugoj, pod nazivom “Porodični Ram” razgovara isključivo s osnovcima o problemima koje oni sami imaju ne potcenjujući inteligenciju mladih naraštaja. Oženjen je i ima sina. Ali je i dalje roker – i trudi se da gdje god da je, ostavi kulturu rock nasljeđa koje je stekao: rođenjem i izborom.


RiRock.com: Tvoje trenutno viđenje rock-a danas: gdje je i kakav je?

Aca C.: Pretpostavljam da se ovo pitanje odnosi strogo na muzički dio čitave priče. Ono što ja volim uvijek naglasiti: kad kažem rock and roll pod tim ne podrazumijevam samo muziku. Rock and Roll je, ma koliko to zvučalo prozaično, ta floskula i poslije svega koliko god zvučala passé, izlizana. Npr., Rock And Roll je stvarno nešto mnogo više od same muzike. Ono što, bar ja primjećujem, kao nesrazmjerno je da, u suštini ako tako gledamo na stvari, Rock And Roll-a ima mnogo više nego što ima bendova. E sad da se vratimo na onu muzičku priču. Ne znam kako odgovoriti na ovo pitanje iz jednostavnog razloga što više ne mogu definirati srpski Rock and Roll. Ali ne zato što ne znam što bi to moglo biti nego jednostavno što drugi u tu kategoriju, u tu fioku stavljaju sve i svašta. Znači nekad smo imali jako razjašnjene pojmove, odvojene. Znalo se što je pop, znalo se što je rock a znalo se i što je pop rock i znalo se što gdje može proči. U krajnjoj liniji danas imamo razne kovanice tipa folk rock i tako dalje, etno rock, što sve ne,… na kraju krajeva uvijek se sjetim Bijelog Dugmeta i one famozne etikete pastirski rock. Mislim, ok je to ali kada na britanskom ostrvu kažeš folk rock onda se točno podrazumijeva što je to. To je Rock and Roll s elementima folka i doviđenja. Kod nas, bojim se da su pobrkani lončići tako da imamo jednu smjesu svega i svačega. Koliko je u tome svemu onog zaista pravog Rock And Rolla to je apsolutno individualna stvar i evo imamo konkretne primjere da vedeta te neke nove srpske folk scene puni Arenu u apsolutno Rock ambijentu tj. u apsolutno Rock aranžmanu i audio i vizualno. Na kraju krajeva što reći ako je usred pjesme ubačen kompletan od prvog do posljednjeg tona čitav solo iz Yngwievog (Yngwie Malmsteen) ‘Rising Forcea’ odnosno iz pjesme ‘Rising Force’. Opstati će ovdje Rock and Roll ali je pitanje u kojoj formi. Samo, ono što želim naglasiti, Rock and Roll ne smije ovisiti od materijalnog momenta a bojim se da u ovom trenutku previše ovisi o tome i da zbog toga upravo imamo te neke neprirodne crossovere.


RiRock.com: Upravo si dotakao taj problem koji je vidno prisutan u Srbiji. Gdje svirati, za koji novac i kako opstati. Jedan si od rijetkih koji je tokom burnih devedesetih opstao. Spominješ folk muziku. Neki mladi ljudi, rokeri, borci protiv Miloševićevog režima su evoluirali danas u folk ikone tj. muzičare. Da li pobjeći ili ostati svoj?

Aca C.: Gledaj, nisam mjerodavan za to iz više razloga. Prvo: čitavog se života bavim i folkom i Rockom. Ali u formi koju bih zvao folkrock i to je jednostavno tako. Kad kažem folk mislim zaista na pravi folk, ne mislim na kvazi folk. E sad, ovo o čemu si ti poveo riječ to se vjerovatno odnosi na taj kvazi folk. Što je tu problem? Problem je što se klincu koji želi živjeti od muzike mora dogoditi taj trenutak. Opet kažem ja sam jako tvrdoglav. Od onih sam ljudi koji od svojih ciljeva, i u muzici i u bilo čemu drugom neće pobjeći. Radije ću, kao što i radim cijelog svog života raditi neki posao koji će mi obezbjeđivati egzistenciju da bih u muzici radio samo ono što ja volim i što mislim da treba. Ne kažem da je to pravi put. Ne želim kriviti nekog tko želi živjeti samo od muzike ali jednostavno, zato kažem, nisam mjerodavan za tu priču.


RiRock.com: Ako bih ti sada postavio pitanje kako onda pomoći ljudima koji su živjeli od Rock and Rolla a danas nemaju penziju niti mogućnost da zarade od tog svog posla?

Aca C.: To je odlično pitanje. To je apsolutno dobro pitanje. E sada, bojim se da tu veliku ulogu može odigrati taj “program”, pa uvjetno rečeno da kažem da je to program, zaslužnih muzičara u oblasti kulture. Znam za neke podatke da su neki naturščici koji su nekada dosta radili i snimili dosta snimaka, konkretno za Radio Beograd, ali je dobro što su zabilježeni kao izvođači i muzičari, dobili status zaslužnih umjetnika ali ulaze u taj neki “program” za nacionalnu penziju tj. da dobiju neka primanja za stare dane. Mislim da bi to bio putokaz kako riješiti i u našem slučaju te stvari, ako govorimo o rock muzici. Ne znam koliko je to sad izvedivo ali to je neka ideja oko koje bi trebalo raditi. U krajnjoj liniji Rock and Roll je stvar kulture. Rock and Roll nije sub kutura, to je opča kultura. Ako je opča kultura onda, molim lijepo, želim da ministar kulture obrati pažnju na Rock and Roll. Pobogu nije kultura samo u kazalištu. Istina da i rock bend može svirati u kazalištu, zašto ne, evo mi smo živi primjer. Mogu kazati da bi gospodin ministar mogao podići glavu iz svoje kancelarije i pogledati na scenu. Ako treba da podsjetim: Rock and Roll je presudno utjecao na pad Miloševića i dovođenje demokratske vlasti. Ako su oni to zaboravili neki nisu. Ne znam koliko ću zanti ovo da kazati kao treba: neprirodno je da ako te je Rock and Roll usmjerio ka tome gdje si sada, da mu sada okrećeš leđa. Znači što sada: revolucija je pojela svoju djecu, opet.


RiRock.com: Bio sam jedan od sudionika tvoje emisije na državnom radiju gdje radiš svakojake životne teme ali s klincima (ja sam tu bio u ulozi staratelja). Primjetno je i u mom i u tvom radu da klinci, zaista, i kod tebe u emisiji i u mom zanimanju slušaju Rock and Roll (prim. autora – ovdje se misli na djecu u osnovnoj školi). Kako to sada objasniti: došli smo u neke “katakombe” gdje sami obrazujemo mlade naraštaje a Rock and Roll-a nigdje medijski?

Aca C.: Neizbježno je da preuzimamo uloge edukatora i to će se i događati. To je kao u vrijeme engleske okupacije Irske kad su imali one tajne škole, znaš. Jednosatvno, tu se prenosilo znanje koje ne smije biti zaboravljeno a koje se izgleda zabranjuje. Kako drugačije objasniti ukidanje apsolutno svih relevatnih Rock emisija na televiziji. Opstale su na radiju zato što radio nije vodeći medij više pa nitko više i ne obraća pažnju u tom smislu. Ali što raditi s televizijom. Sunovrat Rock and Roll-a i jeste upravo zbog toga što je “video killed the radio star”. Ali s druge strane pružio je neke nove teritorije za osvajanje. E sad su nam uskratili i to. Ok, ja se ne bojim, opstati će Rock and Roll. Znači opstati će kao način razmišljanja, način života, kao stvar izbora. Jer Rock and Roll je u stvari samo stvar izbora. I to je ono što sam na početku rekao: kad ja definiram sebe kao rokera to znači da sam slobodan da izaberem da li ću se ženiti, da li ću imati djecu, da li ću se zaposliti, da li ću ovo da li ću ono… demokracija jednako je Rock and Roll. Ali ona prava demokracija ne ova kvazidemokracija koju nam prodaju kako kome padne na pamet definicija. Znači, Rock and Roll je zaista u punom smislu riječi sloboda. Ali to sad ne znači sloboda u smislu “što god mi padne na pamet to ću i uraditi”. To je više, kao što kaže Platon (grčki filozof i mislilac – prim. autora) “najveća sloboda je u okvirima zakona”. Postavi sebi okvire i kreći se u okviru njih. Apsolutno definitivno najveća sloboda – e to je Rock and Roll. Sad vidiš ispada da je Platon bio roker!
Bojim se da će se to što smo preuzeli ulogu edukatora u muzici što se tiče djece morati se proširiti i na neke druge stvari. Jer nama su loši udžbenici iz povijesti, zemljopisa, ne govorim o egzaktnim naukama, tu ne možemo mijenjati priprodni poredak, ali u društvenim naukama mislim da će tu biti mnogo “povuci-potegni”. Postoje na žalost i krupnije stvari od ovih koje smo mi spomenuli kad smo već kod te edukacije. A to što “moji” klinci slušaju Rock and Roll kod mene u emisijama moguće je da je to što su njihovi roditelji u stvari, mahom generacijski meni bliski. Mi smo odrastali uz taj rock and Roll i to je nešto što su oni prenjeli na svoje klince i govorim i o nekoj gradskoj sredini. Ima toga vjerovatno i na selu ali je pitanje u kojoj mjeri. Nisam mjerodavan da pričam o toj temi jer živimo u takvim vremenima kada je teško organizirati da ti dijete sa sela dođe u emisiju. Ali što se mene tiče veći je Rock and Roll svirati frulu nego svirati električnu gitaru na folk koncertu.


RiRock.com: Pojavljuje se, mada stidljivo, neka nova scena. Promoviran je tokom ljeta kao Novi,Novi Talas. Da li si primijetio neki bend koji “odskače” tj. da li će imati snage da izdrži sve prepreke na svom putu?

Aca C.: Pa vidi ja sam samo primijetio da, što se tiče marketinškog dijela da taj Novi,Novi Talas predstavljaju opet Pankrti, Obojeni Program, ElOrg,… Ok je ako 1 je jednako 3 ili 3 jednako 1, to su već alkemičarske formule. Ne možemo sad sve pretvoriti u zlato… Ali od ovog novog talasa bojim se da,… ne znam kako da ti odgovorim na to pitanje. Niti itko odskače a nema ni prostora da bi negdje odskočio – s jedne strane. S druge strane Novi,Novi Talas predstavlja neku čudnu mješavinu starog, onog prvog novog talasa i nekih minimalističkih trendova koje ja, da budem iskren, ne razumijem. Ako je Punk onda je Punk, ako je Rock onda je Rock, ako je Heavy Metal onda je Heavy Metal. Postoje ti neki prirodni crossoveri ali ovo baš ne kapiram.


RiRock.com: Pitanje koje svakome postavim – crno nam se piše, sivo je ili je u stvari šareno ali mi to ne želimo vidjeti?

Aca C.: Što da ti kažem – za Rock and Roll nikada nije bilo sjajno ali nikada nije bilo ni potpuno dno. Opet kažem to je individualna stvar – stvar osobne percepcije. To ti je kao ono: da li voliš onaj ili ovaj bend. Ja ću voljeti Jethro Tull vjerovatno sve i da snime album na češlju, tosteru i listu. Ali to se neće svidjeti drugima. Tako da: uvijek će se naći neki Rock and Roll, uvijek će biti onih koji će krenuti to osporavati. Tako da sve se svodi na osobnu percepciju ali ono, što kažem “bogatstvo duha je taj neki osobni Rock and Roll”. E to treba njegovati. To je kao kada ti patrijarh uputi poziv na molitvu: kad bi bilo 7 milijuna ljudi koji će se moliti u isto vrijeme nebo bi se otvorilo. Tako da “jedan po jedan”, počnimo od sebe i onda ćemo vremenom dolaziti do sve svjetlije sfere.


RiRock.com: To bilo to. Hvala na razgovoru.

AcaC.: Hvala tebi.

Ivica Stanković

Objavljeno 29.12.2010.

Vremeplov

Moram imati vremena za vježbanje, za skladanje, i vremena za sebe. Također moram naći vremena za život... Nije to tako lako, brate. Ali pokušavam pronaći sreću, i biti sretan iznutra, jer je to veoma važno.
Tommy Emmanuel