Intervju: Markovski - Putnik kroz prostor, vrijeme i sjećanja

Saša Markovski donedavno poznat kao klavijaturist grupe Urban & 4 objavio je svoj prvi album „Diskonekted LP“ za izdavačku kuću Dancing Bear. Za razliku od matičnog benda Markovski na svom solo projektu radi skoro pa sve, osim što mu na albumu gostuje nekoliko glazbenika i prijatelja kao što su Damir Urban, Putokazi, Vava Simcich i Leo Rumora.

Nakon nekoliko odličnih recenzija i prvog vala redom pozitivnih reakcija na njegov elektronički prvijenac popričali smo s Markovskim.

RiRock.com: Album je vani. Što se događa s „Diskonekted LP“ albumom?

Markovski: Na neku foru osjećam se kao trudnica nakon poroda - ha, ha, ha. Rodilo se dijete i sad sam „lakši“. Osjećam veliko olakšanje jer je album ugledao svjetlo dana. Užasno puno rada, vremena, razmišljanja, briga, veselja, živaca je „uloženo“ u taj materijala tako da ga ja osjećam kao da je to moje dijete i kao da je to „dijete“ krenulo u svijet, tako da sam na neku foru i zabrinut što će sa njime biti, kako će ga publika prihvatiti i da li će im se svidjeti. U operativnom smislu sad smo u fazi medijske promocije albuma. Dancing Bear reklamnom kampanjom na radijskim i televizijskim postajama promovira album.

RiRock.com: Nakon singla „Home“ krenuo je i drugi u „eksploataciju“.

Markovski: Da, to je najavni singl za album, pjesma Voyager/Putnik. To je pjesma koja je nastala kao osobna priča o mojim putovanjima u životu. Ja sam u nju htio „ukomponirati“ slike mojih putovanja ali isto tako to može biti i jedno imaginarno putovanje u vrijeme, prostor, druge dimenzije, u druga stanja svijesti. Kad sam komponirao tu pjesmu osjećao sam potrebu (ili kako bi se reklo „stalno sam čuo“) za ženskim vokalima, i tu se rodila ideja za suradnjom s Putokazima. Putokaze i njihov rad izuzetno cijenim tako da mi je bila velika čast kad su prihvatile suradnju. Miranda Đaković je za pjesmu komponirala prekrasnu vokalnu dionicu i napisala jedan isto tako prekrasan tekst a cure su to prelijepo otpjevale. Zajednička suradnja pridonijela je tome da je, meni, pjesma fantastična i ovim putem se Putokazima i Mirandi od srca zahvaljujem.
Ako se mogu malo pohvaliti pjesma Voyager/Putnik je bila na 1. mjestu na Radio Rijeci, Radio Trsatu, Radio Istra dok je na Primorskim radiju na drugom mjestu. Vezano uz tu pjesmu, izuzetno sam ponosan, a ujedno je i jedno veliko priznanje, što je Coca Cola instrumentalnu verziju pjesme Voyager uzela kao glazbenu podlogu za televizijsku reklamu za njihov brend vode „Bistra“. To je velika potvrda rada jer nije baš lako da te jedna tako velika svjetska kompanija izabere da ih prezentiraš kroz svoju glazbu.

RiRock.com: Odličan ti je video spot? Tko ga je radio? Čija je ideja?

Markovski: Hvala. Spot je radio mladi zagrebački redatelj Vjeran Vukašinović zajedno sa svojom ekipom. Njega mi je preporučila diskografska kuća, odnosno „moja“ Boba koja mi je rekla - frajer je umjetnik, otkačen je i super radi. Iako ja za njega nisam nikad prije čuo, vjerovao sam joj na riječ i isplatilo se.
Do ideje smo nekako zajednički došli. Jedna od inspiracija za video spot su bila i moja putovanja u djetinjstvu, putovanja vlakom, svi ti pejzaži koje sam gledao kroz prozor kako je vlak prolazio, kuće, ceste, planine, ljude… Ali isto tako sam htio, u video spotu, da na neki način prikažemo sva ta putovanja kroz Putnika/Voyager - kako putuje kroz prostor, vrijeme, kroz samog sebe.
Sve te idejice je Vjeran zajedno sa svojom ekipom nadopunio, oplemenio, pridodao je svoje ideje i napravio jedan izvrstan spot. Spot se emitira na svim televizijskim postajama a uskoro počinje i emitiranje na MTV Adria.

RiRock.com: Ona fora u spotu sa čitanjem starog rock časopoisa „Heroina“ mi je osobno super sjela.

Markovski: To je Vjeranova ideja. Super fora. I ja sam isto tako bio čitatelj Heroine tako da mi je ta priča genijalna.

RiRock.com: Čuo sam da si skoro pa ukrao tu „Heroinu“ na snimanju spota. Istina?

Markovski: Pa... da. Dok sam čekao red za snimanje, listao sam Heroinu iz 1991. ili ’92., i naišao na neki tekst vezan uz riječku grupu Transmisia. Znao sam da je u tom periodu u bendu svirao Brada (Marko Bradaschia, op.ur.) i htio sam mu dofurat taj broj Heroine. U tom trenutku nisam znao da je sve te brojeve Heroine Vjeran donio na snimanje i da je on kolekcionar tih glazbenih novina. Mislio sam da ih je pronašao na lokaciji snimanja koja je bila u bivšoj kasarni Karl Rojc u Puli, u kojoj su smještene na stotine udruga, i da je Heroinu našao u nekom prostoru Rojca. Ja dolazim Vjeranu kažem kako sam našao super tekst vezano za bubnjara iz mog matičnog benda Urban&4 i to od prije 15 godina te da ću mu taj broj Heroine odnesti u Rijeku. On jadan, onako sramežljivo mi kaže da je to njegovo, da je on kolekcionar i da ima sve brojeve, ali da ako je meni to tako važno da će mi dati taj broj Heroine. Naravno da nisam uzeo novine i još sam se ispričavao Vjeranu zato jer sam mu skoro „ukrao“ jedan kolekcionarski broj Heroine.

RiRock.com: Pošto se dobro poznajemo iz „davnih dana“ dok smo zajedno gubili noći kao DJ-i u opatijskom klubu Hobbiton mogu ti otvoreno reći da me je album ugodno iznenadio. Od nekadašnjih nedorečenih demo snimaka i ideja koje sam čuo prije par godina složio si album za koji kritičari kažu da je u rangu jakih svjetskih elektroničkih glazbenih imena kao što Underworld ili Groove Armada, recimo. Puno rada?

Markovski: Bili su to lijepi dani u Hobbitonu. Hvala na komplimentu. Zaista mi puno znači da me kritičari svrstavaju u rang sa takvim imenima poput Underworlda, Groove Armade ili Mobyja i to mi je na neki način potvrda dugogodišnjeg rada, truda i razmišljanja.
To mi je i potvrda da sam uspio napravit i još nešto što sam htio a to je da pokažem ljudima da se i u Hrvatskoj može napraviti dobar, subjektivno, elektronski album – bez obzira na sve probleme koje takva glazba vuče sa sobom.
Tu prvenstveno mislim na neke probleme koje „muče“ nas elektroničare kao što su produkcijski problemi, odnosno novčani, koji su u ovakvoj vrsti glazbe jako visoki, rezerviranost diskografskih kuća prema takvim projektima što je i razumljivo jer scena u Hrvatskoj za prodaju takve vrste glazbe skoro i ne postoji. Na kraju i same radijske postaje „nevoljko“ emitiraju pjesme tog žanra. Moram priznat da je Dancing Bear odmah prepoznao materijal pa sam u tom smislu imao sreće.
Prije nego što sam ušao u studio miksati ploču ja sam sve pjesme još dodatno „ispolirao“ s nekim novim zvukovima, nekim novim dionicama, novim aranžmanima tako da je zaista velika razlika od demo snimaka koje smo zajedno preslušavali do finalnog materijala.

RiRock.com: Tvoje ambijentalne kljave i zvukovi klavira furaju na Roberta Milesa... Si bio fan „X Files“ serijala?

Markovski: Pjesma Children Roberta Milesa je super i ta pjesma je sigurno ostavila određeni utjecaj mada moram priznati da nisam baš previše pratio njegov rad. Odlična mi je klavirska tema u toj pjesmi koja zajedno s ritmom i basom stvarno super vozi. Nešto slično toj pjesmi sam htio napraviti s pjesmom Gea pa se iskreno nadam da sam uspio.
Što se tiče X Files serije, mislim da nisam propustio niti jednu epizodu. Ja sam veliki ljubitelj SF-a tako da sam gledao i sve epizode Star Trek New Generations, Voyager, Deep Space 9 i druge. A o Ratovima Zvijezda da ne pričamo.

RiRock.com: Ok, ’ajmo još malo natrag na produkciju. Voliš presete tipa „Grad Piano“ u moru reverba?

Markovski: Obožavam. Moj matični instrument je klavir i obožavam zvuk njegovog prirodnog reverba kad mu je otvoren poklopac. Još kao mali dok sam išao u muzičku školu s kućnog Petrof pianina sam skidao prednji poklopac da bih dobio bolji zvuk. Doma naravno nisam imao mjesta za veliki koncerti klavir pa sam onda svoj pianino „frizirao“. I u mom stilu sviranja se osjeti da mi je klavir matični instrument. Taj zvuk najviše volim koristiti što se i čuje na projektima na kojima sam dosada radio, najviše mislim na album „Retro“ Urbana & 4.
Puno klavijaturista je bazirano na rhodesu ili na hammondu, ja sam na klaviru. Što više reverba to bolje.

RiRock.com: Šalu na stranu, koliko si radio oko svega ovoga?

Markovski: Puno, što ne predstavlja nikakav problem jer mi je to apsolutno zadovoljstvo.
U producentskom smislu na zvukovima počinjem raditi od samog početka komponiranja odnosno u izboru nekoliko bazičnih ili glavnih zvukova oko kojih se kasnije gradi cjelokupna konstrukcija pjesme. Izbor zvukova varira od pjesme do pjesme jer ti sama pjesma na neki način „kaže“ koje bi zvukove htjela. Zato se prema pjesmama i odnosim na neki način kao prema živim bićima, jer ti pjesma sama kaže što bi htjela a što ne. Ne, nisam lud (smijeh).
Što se snimanja tiče doma imam napravljen HD recording studio tako da tamo uživam snimajući i radeći na materijalu. Takav pristup radu daje ogromne mogućnosti u smislu snimanja, aranžiranja, produkcije zato jer sam vremenski neograničen. Nemam nikakav pressing da sam u nekom studiju i da sve moram snimati na „štopericu“. Mogu mirno stvarati kod kuće.
Pretprodukciju napravim doma a finalnu produkciju odnosno miks radim u studiju.
To znači da sve zvukove zvukovno definiram u kućnom studiju a u „vanjskom“ studiju vršim doradu zvukova s ton majstorom - u kontekstu tehničkog momenta. Miks volim raditi s ton majstorom iz više razloga: zbog stručno - tehničkih stvari, zbog objektivnosti, i iz jednostavnog razloga jer kvalitetan ton majstor može svojim znanjem i iskustvom, ili što se u žargonu kaže da „ima uho“, pridonijeti generalno boljem zvuku kompletnog materijala.
U mom slučaju ton majstor je Mario Juničić s kojim mi je super. Ima odlično uho, odlično je potkovan znanjem i ima jako dobro opremljen studio. Finalni miks materijala volim provući kroz analogni mikser da bi se dobila određena, analogna, toplina zvuka. Pošto sve snimam digitalno, što može pridonijeti da zvuk bude pomalo „sterilan“, volim da svaki kanal dobije finalnu boju kroz analogne sprave.

RiRock.com: Tko je najviše pomogao da isfuraš album do kraja?

Markovski: Puno puta sam se pitao da li sve to ima smisla, u nekim momentima kad bi me znala uhvatiti nekakva kreativna nesigurnost... ali u tim momentima su mi uvijek nekako kroz glavu prolazile riječi mog starog koji mi često kaže: završi ono što si započeo i stani tek kad si gotov. Najviše me tjeralo to jer sam taj album htio završiti da bih ga mogao što prije mogao pokazat svom tati. Kad je album bio gotov nitko nije bio ponosniji od moje obitelji, a među njima i tata koji me je uveo u svijet glazbe i zbog kojeg se i bavim glazbom. On je usadio tu ljubav prema glazbi, prema stvaranju i prema imaginarnim putovanjima koje glazba pruža.
Druga osoba koja mi je na specifičan način pomogla da isfuram album je i moj sin kojem sam na albumu posvetio pjesmu Gea za svu neizmjernu ljubav i sreću koju mi pruža.
Imao sam i još jedan motiv da isfuram album do kraja. Po meni, jedna od osnovnih zadaća umjetnosti je, osim interpretacije svijeta koji nas okružuje, to da ostaviš nekakav trag u prostoru i vremenu - kako kaže Oliver - trag u beskraju. Jedan od motiva je bio i taj da sam htio da materijal vidi svijetlo dana i da ja na nekakav skromni način ostavim nekakav trag među zrncima pješčanog sata koji nam pokazuje koliko nam još traje ta kemijska reakcija koju mi zovemo život.

RiRock.com: Iscrpno, nema što. Prijatelji iz „četvorke“ i Damir Urban su i gosti na tvom albumu. Sve ostaje u „familiji“ ovako ili onako?

Markovski: Za mene je obitelj najintimniji krug ljudi s kojima dijeliš život a jedna vrsta familije su i članovi benda Urban & 4. Najlakše je raditi s ljudima koje poznaješ i s kojima surađuješ već puno godina. Na albumu je gostovao Damir Urban, ali ne na način na koji svi očekuju, već na jedan sasvim drugi, a da bi doznali na kakav je način on gostovao svi oni koji su zainteresirani morati će preslušati album (smijeh).
Tu je Sandi Bratonja koji je gostovao kao basist, svirao je nešto na akustičnoj gitari i kao vokalist – ma, vrhunski multinstrumentalist (smijeh). Tu je i vrhunski gitarista Luka Toman koji je svojim gitarističkim „momentima“ oplemenio dvije pjesme s albuma. Svakako ne smijem zaboraviti i Milicu koja je zaslužna za fotografije - i zaista je sve u familiji.

RiRock.com: Leo Rumora je odlično otpjevao „Još jedan dan“. Šta misliš, hoće li Ogledala napokon objaviti album?

Markovski: Koliko ja znam oni su pred izdavanjem albuma. Bilo bi zaista šteta da taj materijal ne bude objavljen. Meni je to odličan materijal i u vremenskom periodu u kojem su te pjesme napravljene bile su zaista avangardne što za riječku scenu tako i za ondašnju jugoslavensku scenu.
Leo je jedan od najboljih vokala u Hrvatskoj i njegova interpretacija pjesme Još jedan dan je savršena. Mi smo tu pjesmu zajedno napravili i jednostavno nitko je ne bi mogao bolje otpjevati.

RiRock.com: Kako ti gledaš na RiRock? Svi mrze ovo pitanje ali svejedno uvijek imaju štogod za reći.

Markovski: Ne znam koliko sam mjerodavan da dajem sud o trenutačnoj situaciji na Ri Rock sceni jer moram priznati da u zadnje vrijeme ne pratim rad nekih mladih bendova.
Osobno mi se čini da već dugi niz godina imamo neku stagnaciju i u autorskom i u bendovskom smislu. Svako toliko „netko“ malo ispliva ali nema više one jake riječke scene od prije dvadesetak godina kad je bila jedna od vodećih glazbenih scena u Jugoslaviji. Ta scena je bila jaka i u alternativnom izričaju ali isto tako i u pop rock stilu.
Imam feeling da se u zadnje vrijeme nešto pomiče s bendovima kao što su Quasarr, Mandrili, Morso, Manofon, Sinteza, Marko Tolja - tako da se nadam da bismo u jednoj bliskoj budućnosti mogli povratiti „staru slavu“.

RiRock.com: Čime se baviš kada ne sviraš? Što čitaš, gledaš li filmove, što slušaš? Stigneš li uopće ili si „u poslu“.

Markovski: Kad ne sviram – radim (smijeh). Imam sreće u životu da radim posao koji volim i koji je kreativan - vlasnik sam marketinške agencije tako da i u svom „dnevnom“ poslu mogu biti maksimalno kreativan. Tu i tamo stignem pogledat koji film, kad mi sin to dopusti. Ljubitelj sam dobrih SF-ova, drama, trilera i komedija. Neki od mojih omiljenih filmova su Blade Runner, serijal filmova Kum, Ratovi zvijezda... bolje da stanem s nabrajanjem jer bi to bio predugačak popis.
Volim gledati filmove a najviše zato jer obožavam spoj glazbe i slike. U tom kontekstu sam i veliki ljubitelj „scoreova“ odnosno instrumentalne glazbe za filmove. Recimo da mi je i životni san da jednog dana napišem glazbu za film.
Zadnji film koji sam pogledao je Konačni pad, film koji se bavi sa zadnjih nekoliko dana Hitlera u njegovom bunkeru i zaista radi se o izvanrednom filmu.
Trenutačno čitam neke stručne knjige vezane uz marketing i PR ali od „nestručne“ literature volim čitati širok žanrovski spektar. Volim autore kao što su Herbert, Asimov i Arthur Clark.
Od kad sam završio album nisam imao baš previše volje za slušanjem glazbe. Što je valjda i razumljivo pošto sam osam mjeseci znao biti i po 10 sati u studiju sa slušalicama na ušima pažljivo slušajući svaki instrument. Nakon toga sam opet bio u studiju s Urbanom &4 na snimanju novog albuma – tako da su mi stvarno „pune uši“.
Eto, zadnjih par dana slušam Albinonija, kojeg jako jako volim. On me opušta i odmara.

RiRock.com: Hoćeš li pripremiti promociju albuma sa živom svirkom i DJ setom?

Markovski: Intenzivno razmišljam o tome. Negdje na jesen ću početi s realizacijom te ideje i to baš u tom obliku - DJ set i živa svirka. U ovoj vrsti glazbe je to dosta teško realizirati u našim uvjetima jer iziskuje velika tehnička sredstva što je automatski vezano uz financije. Ali nešto se kuha - bit će svakako nešto.

RiRock.com: Kada možemo očekivati ”Negativ”, novi album Urbana & 4? Jeste li gotovi sa snimanjem?

Markovski: Na jesen. Pri kraju smo. Ostale su za snimiti još neke finese i to je to.

RiRock.com: Tenks Markovski.

Markovski: Hvala i veliki pozdrav svim čitateljima.

Mp3 fonoteka: Markovski - Voyager / Putnik
Baza RiRock izvođača: Markovski

Robert Paulić

Objavljeno 16.07.2008.