Intervju: Vlado Simčić Vava - Krenuo sam u eksperiment za koji nisam slutio kako će završit
Iza nas je godina bogata glazbenim izdanjima, a mi smo novu 2010. odlučili započeti razgovorom s čovjekom kojega bi mogli opisati kao živu glazbenu energiju, Vladom Simčićem Vavom. U nastavku pročitajte sve o njegovom novom albumu ”Poljubac je izdaja” ali i o njegovim željama, uspjesima i razmišljanjima.
RiRock.com: Kao glazbeni internet magazin često razgovaramo s glazbenicima o glazbi, pišemo o glazbi, reci mi što je za tebe glazba?
Vava: Komunikacija, uspostava ravnoteže ali i razračunavanje sa samim sobom, avantura s nikad dovršenim nalaženjem odredišta.
RiRock.com: Koji ti je najdraži dio bavljenja glazbom i zašto?
Vava: Teško je biti, barem meni, u tom odgovoru kreativan, ali je svakako uzbudljivo nastupati, snimati nove materijale. Posebno mi mjesto, u posljednjih nekoliko godina, predstavlja nesvjesni, intuitivni prilaz i nastanak muzike. Vrlo mi se često, naime, zna dogoditi da improviziram i da nemam blagog pojma ča bi moglo od svega na kraju ispast, pa mi uslijed svega toga zna dosta toga i ispasti iz konačne verzije albuma. I to na koncu bez grižnje savjesti odmah brišem. Nepovratno. Da slučajno ne poželim spašavat,hehe..
RiRock.com: Znamo da inspiracija ne pita ni za vrijeme ni za mjesto no imaš li možda omiljeno mjesto na kojem najviše voliš stvarati?
Vava: S muzama je stvarno tako, jednostavno dođu i ne daju mi mira. Ili ih nema. Najneopterećeniji sam u gluho doba noći, kad mogu ukopčat svoj Fostex i počet snimuckat, bez obaveze da to i ostane na traci. Prostor sam si vremenom stvorio u dnevnoj sobi, metar sa metar, otprilike. Ogradio sam se policom punom knjiga koje me na dovoljno dobar način fizički odjeljuje od ostatka sobe, a ako samo malo provirim glavom unatrag imam već pogled na more. A volim piljit kroz balkon. Smiruje me pa ponekad mogu čak i, gle iznenađenja, mislit.
RiRock.com: Kao glazbenik koji je iza sebe ima raznovrsna glazbena ostvarenja možeš li mi reći što osobno smatraš svojim najvećim uspjehom?
Vava: Volim prvu samostalnu ploču, ”Del mono”, za koju sam se naradio i koju sam dugo snimao. Na njoj sam ostvario što sam oduvijek htio – brdo suradnji s izvrsnim pjevačicama/pjevačima. I, naravno, osobito sam sretan ”Soundtrackom” koji je naišao na izvrsnu recepciju. I ovaj aktualni ”Poljubac je izdaja” je nešto čime sam jako zadovoljan jer sam krenuo u eksperiment za koji nisam slutio kako će završit. Jako volim pjesmu ”Možda” od Laufera koju nikada nismo svirali uživo, možda zato...
RiRock.com: S obzirom na nedavno reizdanje albuma ”Best of”, možda... Nego reci mi kako biraš ljude s kojima surađuješ na albumima i koje su ti najdraže suradnje?
Vava: Dok smo nas četvorica živi uvijek će postojati prijetnja okupljanja, haha... Da ti odgovorim na pitanje...Ponekad je izbor ljudi stvarno puka slučajnost, ali najčešće je drugi oblik druženja, gotovo ljubav, kao i želja za otkrivanjem novih muzičkih momenata. Obožavam raditi s ENI, jer svaka od cura ima svoju jako izraženu osobnost pa mi je bio i izazov pokušati pogoditi feeling svake od njih. Od glazbenika s kojima volim raditi na vlastitim pločama tu je svakako Urban i fenomenalni, samozatajni bubnjar i programer, Nenad Tubin.
RiRock.com: Budući da danas puno toga prolazi pod umjetnost i da se glazba od glazbe razlikuje, što to, po tebi, daje pjesmi kvalitetu i dugovječnost?
Vava: Nisam siguran da sam kompetentan odgovoriti na ovako ozbiljno pitanje... Evergreen pjesma je obično dobra, ili savršena, kombinacija melodije, aranžmana i, nezaobilazno, teksta ili barem onog djela koji bi trebao biti refren. Uporaba instrumenata je isto tako ključna. Mislim da su pjesme ponekad prenafilane svim i svačim pa to ponekad odvlači pažnju od onog što je stvarno dobro u stvari...
RiRock.com: Kako bi nam najbolje opisao svoj novi album ”Poljubac je izdaja”?
Vava: U svakom slučaju eksperiment s formom minijatura. Glazbeno sam se dotaknuo svih žanrova koje sam oduvijek volio slušati – od psihodelije, bluesa, ambijentale i elektronike, no sve povezane ne bi li činile tako uvjerljiviju cjelinu. Tema albuma je život, smrt i zagroblje Jude Iskariotskog. Izdaja kao česti motiv ljudskog postojanja. Ponekad je čovjek prinuđen izdati zbog dobrobiti onoga koga voli.
RiRock.com: Koliko je dugo nastajao i jesi li od početka točno znao kako će se priča razvijati ili si je razvijao po putu?
Vava: Nisam imao pojma kamo će me odvesti ovo putovanje. Dugo već prekapam po religioznim materijalima i htio sam jednom se dotaknuti, iako agnostik, biblijske teme, ali nisam imao jasnu viziju... materijal sam počeo sporadično snimati, a nakon 6 ili 7 tema skužio sam bi to moglo odgovarati ideji o Judi o kojem sam već imao poemu ”Dozvolite mi da se predstavim”. Prevođenje teksta na nekoliko jezika (iranski, hebrejski, talijanski, njemački, engleski) sam odmah znao da želim jer tek tada album postaje razumljiv internacionalno. Cijeli proces, od snimanja do izrade omota trajao je pola godine što je jako brzo obzirom na prijašnja izdanja koja imam iza sebe.
RiRock.com: Dali se držiš nekih svojih načela, pravila dok stvaraš i koliko si spreman odstupiti od njih?
Vava: Nastojim biti iskren prema sebi, ali to ne isključuje nefleksibilnost na sugestije koje eventualno dobivam sa strane. Trudim se držati unaprijed određene koncepcije, ukoliko je imam, naravno. U radu s drugima sam otvoren i spreman na kompromise.
RiRock.com: Zašto baš Juda? Znamo da je Biblija puna prenesenog značenja, a često je ljudi tumače kako im odgovara, nerijetko i svako na svoj način, pa što te je privuklo priči o Judi?
Vava: Tumačenje Jude je većinom jednosmjerno. On je izdajnik u ljudskoj svijesti. Vrlo je teško odstupiti od te ideje stare više od 2 tisućljeća, pa ipak bilo je u povijesti drugačijih mišljenja. A i u književnosti, primjerice u Borghesa. No posebno me privukla teza arapskog kozmologa iz 14.stoljeća,ad-Dimashqija, o Judi kao spasitelju Spasitelja, onog koji svjesno na sebe preuzima identitet prijatelja ne bi li ga spasio od razapinjanja. Tu su teoriju, obzirom je heretička, mnogi s oprezom prepričavali, no ipak se očuvala. Jedan dio neispričanog Judinog života leži i u nikad objavljenom kontroverznom evanđelju koje datira, navnodno, iz 2.stoljeća. Toga bih se volio stvarno dočepati,hehe...
RiRock.com: Nakon što se album snimi i objavi prođe neko vrijeme i onda se autor sjeti, ”E pa mogao sam...” jeli se to i tebi dogodilo?
Vava: Obavezno! Uvijek se dosjetim nečega kad je brod već, ohoho, potonuo, haha... ali povratka nema. Mogao sam naprimjer biti bez dosta snimljenih i objavljenih uradaka. Da je bilo pameti.
RiRock.com: Kakav je sad plan, promocija, snimanje spota...?
Vava: Promocije sam svjesno pomaknuo za kraj siječnja, kada bih trebao svirati i u Rijeci. Spot stvarno jesam snimio i čekam da mi ga Peđa Ličina izmontira.
RiRock.com: Kada smo već kod Rijeke, moramo spomenuti da je u prošloj godini objavljeno podosta novih albuma, što debi, što reizdanja, što sjajnih ”nastavaka”. Koje je tvoje mišljenje o stanju na riječkoj rock sceni?
Vava: Scena je oduvijek nevjerojatno živahna i ne postoji opasnost da nestane ili se zbog nečega izgubi. Prošla je godina donijela dva izvrsna debija: One Piece Puzzle i Diskurz, odlična reizdanja prva dva albuma Let3. Veseli me debi Valtera Kocijančića, nadam se skorom izlasku Disco’N’Actiona, novim materijalima Mandrila i Morsa... kužiš? To je nezaustavljiv proces!
RiRock.com: I za kraj par brzo poteznih... Gdje još nisi, a volio bi održat koncert?
Vava: Volio bih odsvirat u Londonu, Berlinu, pa i u Beogradu, gdje ama baš nikad nisam imao prilike nastupati... New York mi je također želja, San Francisco, LA... nikada kraja mojim ambicijama...
RiRock.com: Kako se osjećaš pred sam nastup?
Vava: Prestravljeno. Najčešće. Izbjegavati me pod obavezno. Inače prenosim virus treme i neuroze.
RiRock.com: Imaš li neke male rituale i li slično prije nego izađeš na stage?
Vava: Samo živčanim u backstageu. Ništa posebno. Naporan sam.
RiRock.com: Koja ti je najdraža knjiga?
Vava: Znaš da mi je na to teško odgovorit koncizno jer imam nekoliko favorita, ali bez dvije ne želim zamišljat civilizaciju: Robert Musil ”Čovjek bez svojstava”, i Salman Rushdie ”Djeca ponoći”.
RiRock.com: Koju glazbu slušaš kada se opuštaš?
Vava: Od perioda do perioda. Uglavnom hard rock, Black Sabbath, Van Halen, Captain Beyond, ili njuvejv XTC, Television, Blondie... a uz jedan album Philipa Glassa i Shankara pokušavam nešto-nalik-meditiranju. Neuspješno.
RiRock.com: Koji album uvijek imaš u autu?
Vava: Ramones ”It’s Alive”, Peter Gabriel ”Plays Live” i Steve Hillage ”L”. To obožavam gnjavit suputnike vlastitim (ne)ukusom,haha...
