Green Day – ‘¡Uno!, ¡Dos!, ¡Tré!’ (Reprise Records, 2012.)

Punk Rockeri iz East Bay, Califonia, osnovani su još 1987. Billie Joe Armstrong, Mike Dirnt, Tré Cool su i danas članovi benda.

Bend je u početku bio dio 924 Gilman Street scene, ali su kasnije protjerani sa iste uz Offspring i AFI. Razlog je potpisivanje s velikim izdavačima.

Od starta su Green Day svoj zvuk zasnivali na uzoru bendova The Clash i Stiff Little Fingers. Poznavaocima punk muzike je poznato da su The Clash izdali trostruki album ‘Sandinista’, te su tako i Green Day došli na ideju za svoj trostruki pothvat. The Clash je svoja tri albuma prodavao po cijeni jednog što kod Green Day nije slučaj.

Ovo što Billy Joe i ekipa sviraju na ‘¡Uno!, ¡Dos! i ¡Tré!’ teško da se može nazovati punkom, jednostavne pjesme na dva akorda uz isti ritam sa patetičnim tekstovima čija inspiracija je uglavnom ljubav.

Za razliku od ‘American Idio’t albuma gdje je bend ponudio raznovrsnost u pjesmama ili ‘21st Century Breakdown’ koji je više rock album, ova tri albuma su jednostavno ponavljanja istih rifova iz pjesme u pjesmu i tako tri puta po 40 minuta. Muzički, bend je ponovio repertoar koji je ponudio na projektu ‘Foxboro Hot Tubs’, drugi bend članova Green Day gdje su se bavili garažnim i rockabilly zvukom s početka sedamdesetih.

Izdavanje albuma je obilježio incident na festivalu u Americi kada su organizatori skratili set Green Daya zbog r’n’b zvijezde Usher, pa je Billy Joel Armstrong izvrijeđao sve prisutne i Justin Biebera i polomio gitaru. Po riječima Matt Soruma nekadašnjeg bubnjara The Cult i Guns N’Roses: “Billy je po prvi put u životu učinio nešto kao pravi panker, šteta što se izvinjavao nakon toga.”Nakon incidenta pjevač se prijavio na kliniku za odvikavanje ovisnosti od narkotika.

‘¡Uno!’

Prvi od tri albuma otvara ‘Nuclear Family’ i čini vam se da ste pustili remaster nekog albuma Sham 69. Green Day su uvijek voljeli preuzimati ideje od svojih uzora, ponajviše od Stiff Little Fingers, dosta od The Clash. Za pjesmu koja otvara album može se reći da zapravo i nije loša.

‘Stay the Night’ nastavlja u sličnom maniru kao i prva pjesma. Pjesma broj 3 ‘Carpe Diem’ pop punk se probija u prvi plan. Retro pjesma, retro solaža, brejk pred kraj, pjevni refren, sve je tu. Treći singl sa albuma ¡Uno! ‘Let Yourself Go’ i dalje je napravljen na isti način, gitara u prvom planu, glasni bubanj, malo deranja u refrenu, pokušaj solaže, nije lako biti muzičar sigurno misli Billy Joe Armstrong.

‘Kill The DJ’, drugi je objavljeni singl sa albuma koji je debitirao na drugo mjesto Billboardove liste albuma u Americi. Da su Green Day karijeru izgradili na prva dva albuma The Clash, jesu, ali da odu toliko daleko da ukradu ‘Guns Of Brixton’ sa čuvenog ‘London Calling’ albuma, to je previše nisko čak i za korporativni punk bend. Ako vam smetaju psovke u ovoj pjesmi, bend je uredno snimio i čistu verziju bez istih, za potrebe MTV-a i radio stanica u Americi.

‘Fell For You’ nastavlja dalje ovaj retro album po istoj šabloni kao i ostatak pjesama za popunjavanje minutaže između dva singla. Ljutita ‘Loss of Control’ - pa valjda smo punk bend; u sporijem ritmu ‘Troublemaker’,’Angel Blue’ - ovaj album je kao film ‘Groundhogs Day’, sa svakom pjesmom počinjemo ispočetka.

‘Sweet 16’ - jer punk i služi da četrdesetogodišnjaci pjevaju o svojim ljubavima kada su imali 16 godina. ‘Rusty James’ predposljednja na albumu, dokaz da ipak 90 posto albuma možete napraviti na isti kalup i da vas Rolling Stone proglasi za najbolji rock album godine.

Prvi singl s albuma, ‘Oh Love’ rock baladica podsjeća na pjesme sa prethodna dva albuma benda. Generalno ¡Uno! je za 40 minuta muzike kompilacija pjesama koje je bend slušao kada su bili mladi punkeri i nosili razbarušene kose, crvene kravate na crne košulje i pravili face dok sviraju, što ne rade i dvadeset i nešto godina kasnije, zapravo...

’¡Dos!’

‘See You Tonight’ kratki akustični intro ispred ‘Fuck Time’ rokabili utjecaji sa ¡Uno! i ovdje dominiraju. ‘Stop When the Red Lights Flash”’ energičnija rock pjesma. ‘Lazy Bones’ uz mirniji uvod nastavlja u rock zvuk započet prethodnom pjesmom. Kao i ¡Uno! kontinuitet pjesama je jednoličan. ‘Wild One’ ljubavna, sporiji ritam…

‘Makeout Party’ podsjeća na ‘American Idiot’. Prvi i jedini singl s najslabijeg od tri albuma je ‘Stray Heart’. Ako ste čuli ‘Stray Heart’ čuli ste čitav ¡Dos!. Sve pjesme su na isti način smišljene, odsvirane, producirane. ‘Ashley’ ljutita punk stvar, ‘Baby Eyes’, ‘Lady Cobra’, na izvjestan način pjesme sa ¡Dos! podsjećaju na razblaženu verziju Exploited hitova od prije dvadeset i više godina.

Rege punk u kombinaciji sa rapom i elektro zvukovima na ‘Nightlife’ - ipak The Clash su to radili mnogo bolje. ‘Wow! That’s Loud’ rock punk ili punk rock, izaberite sami. Posljednja od trinaest pjesama je posvećena Amy Winehouse i zove se naravno ‘Amy’.

¡Dos! je energičniji od ¡Uno! sa više pjesama za popunavanje praznine i opravdavanje trostrukog izdanja. Skoro svi kritičari su ga ocijenili kao najlošiji.

’¡Tré!’

Balada ‘Brutal Love’ uz puhačku sekciju zvuči kao pop hit s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća. Druga ‘Missing You’ u šabloni koja je i osnova sva tri albuma Green Day - retro stil s početka sedamdesetih u ranim danima punka.

‘8th Avenue Serenade’ je: ‘nastavljamo dalje ne mijenjamo ništa’. Akustična gitara, ljubavna ‘Drama Queen’. Drugi singl s albuma pjesma ‘X-Kid’ ima originalan video spot… ali nema iznenađenja na ovom albumu. ‘Sex, Drugs & Violence’ je otpjevao Mike Dirnt basista. ‘A Little Boy Named Train’, ‘Amanda’ - trominutne pjesme, kako više opisati kreativnu jednoličnost ovog benda?...

‘Walk Away’ podsjeća na ‘21st Century Breakdown’. Najduža pjesma na sva tri albuma ‘Dirty Rotten Bastards’ u preko 6 minuta ne uspjeva podići izuzetno niske standarde ovog albuma. Djeluje kao da je pjesma spojena iz više kraćih. ‘99 Revolutions’ pred sam kraj albuma i prvi singl ‘The Forgotten’ za koju je kreativno upotrebljen čak i klavir i balada koja zatvara ¡Tré! poslije nešto više od 45 minuta muzike ostavlja ‘gorki ukus u ušima’.

Mikica Stanković

Objavljeno 30.11.-0001.