Marilyn Manson - ”The High End of Low” niti loš niti genijalan album

Marilyn Manson ima novi album naziva ”The High End of Low”. Kako mu se vratio stari drug Twiggy Ramirez očekivanja su bila velika. Osim toga iz samog Marilynovog kampa najavljivali su novi ”Antichrist Superstar”. Jedan album koji je obilježio moju mladost i kojeg svrstavam u svojih najboljih deset albuma.

No ”The High End of Low” nije novi ”Antichrist”, a mislim da Manson više nikada neće snimiti tako dobar, agresivan i dubok album. Nema šanse, jer ”Antichrist” je naprosto predobar. Stoga, ”The High End of Low” nije loš album, samo nije genijalan.

Zapravo podsjeća me na one dječje fore kad smo se svađali oko bendova pa bi bilo pitanje ”Što tom bendu fali?” a odgovor bi bio ”Ništa, ima viška!”.
Tako i ovaj album ima par stvari viška i da je izbacio album s deset pjesama, bio bi mnogo bolji, samo je važno koje pjesme bi izabrao.

Evo kako bih ja to uredio, što bih izabrao, a što izbacio. Dakle uvodna ”Devaur”, ljubavna je pjesma o tome koliko voli svoju djevojku ”da bi je proždro” (malo Dali referenca), dobra za lagano otvaranje albuma., laganica koju bih pustio.

Nakon nje dolazi najjača pržilica na albumu, ”Pretty as a Swastika”. Agresivna kratka.
No onda imamo pop rock pjesmicu ”Leave a Scar”. Iako je pjesma hitoidna, previše je predvidljiva i nju bih izbaciobez obzira na dobre stihove: ”Ono što te ne ubije, ostavit će ožiljak”.

Slijedi nam Mansonova posveta Depeche mode pjesmi ”Personal Jesus” ili ”Four rusted Horses”. Minimalizam i akustična gitara kombinacija su koja mi se svidjela.

Singl albuma i meni najdraža pjesma je ”Arma Godamnn Motherfuckin Geddon”. Radi se o klasičnoj Manson pjesmi, ala ”Beutiful People”. Manson pjeva: ”Prvo ih pokušavaš jebati, a onda ih jesti!”. I to je dovoljno za razumijevanje stvari.

Nastavak albuma. Pjesma ”Blank and White” je također jedna od boljih na albumu. Čak malo baca na Queeens of the Stone Age. Rock and Roll.

Pjesmu koja slijedi naziva ”Running to The Edge of the World” bi izbacio jer se radi o predvidljivoj power baladi s nježnim pjevanjem i distorziranim refrenom. Da je netko drugi napisao bilo bi OK, ali Manson može bolje.

Iduću numeru ”I wan’t to Kill You Like They Do in The Movies” bi također izbacio iako se zapravo radi o čudnoj pjesmi. Naime, stvar je duga nekih devet minuta i ima dobre dijelove, ali zadnjih pet minuta, koji bi kao trebali biti psiho trip, umjesto igranja s glazbom i ostalim slušamo Mansonovo stenjanje, što je po meni jednostavno dosadno.

Nakon toga slijedi još jedna psiho stvar ”WOW” koju bi pustio. Tu imamo lagano, ali samo lagano koketiranje s hip hopom, a Manson se tu vjerojatno sukobljava s bivšom ljubavnicom koja ga je željela staviti pod papuču, ali kako on kaže: ”To želiš učiniti nekome kao što sam ja!?WOW!” Ili drugim riječima neće ići.

”Wight Spider” je komad industro dooma i sviđa mi se kao takva. Na albumu je još jedna predvidljiva power balada. Radi se o pjesmi ”Unlikabel Monster”. Dakle, kao što pjesma kaže, ”don’t like it, van s albuma!”.

Nakon nje još jedan favorit albuma ”We’re from America”. Tu se Manson obračunava sa USA militarizmom koji proždire američku djecu, a i USA malograđanštinom riječima ”Isus je rođen u Americi, mi smo Amerikanci pričamo američki, mi vjerujemo u ono što pričamo, pričamo to jer u to vjerujemo”.

Slijedi fantastična psihodelija ”I Have Just to Look Up To See Hell” iz koje je uzeto ime albuma ”The High End of Low”. Vibrirajuće gitare, depra, puno indiana bubnja, sve što očekujete od Mansona.

Tu je još jedna power balada ”Into the Fire” čiji je glavni instrument klavir, ali to nije to i ja bih je maknuo s albuma.

I za kraj još jedna fantastična psihodelija, pjesma zvana ”15”. Vibrirajuče gitare, igre s dinamikom, što je falilo na ”I wan’t to Kill You Like They Do in The Movies” i imamo savršenu pjesmu za kraj albuma.

Da zaključimo, Manson bi bio bolji kada bi bio on sam ponovno pronađen ili kopirao samog sebe s početka stvaralaštva, umjesto da tu i tamo i previše kopira David Bowiea. No plus je što je Twiggy donio ipak neke nove fore što ih je pokupio za vrijeme svirke sa Perfect Circleom, najočitije u posljednjoj stvari ”15”.

Od jedan do pet, tri plus, mada sam jako želio da bude više...

Popis pjesama:
1. ”Devour
2. ”Pretty As a Swastika”
3. ”Leave a Scar
4. ”Four Rusted Horses
5. ”Arma-Goddamn-Motherfuckin-Geddon”
6. ”Blank and White
7. ”Running to the Edge of the World”
8. ”I Want to Kill You Like They Do in the Movies”
9. ”WOW
10. ”Wight Spider”
11. ”Unkillable Monster”
12. ”We’re from America”
13. ”I Have to Look Up Just to See Hell”
14. ”Into the Fire”
15. ”15”

Marin Tomić

Objavljeno 23.06.2009.