Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Pročitali smo - Ante Perković: ‘Rundek, između – Knjiga o pjesmama’

Pročitali smo - Ante Perković: ‘Rundek, između – Knjiga o pjesmama’Prošlo je već gotovo mjesec dana od kako je objavljena ’Knjiga o pjesmama’ Ante Perkovića, neobične priče o netipičnom glazbeniku, Darku Rundeku... (Foto:N. Šolić)

Priča ispričana u ovoj knjizi ne sadrži uvod, početak radnje, zaplet ili kraj ali zato nudi niz intimnih ispovijedi kojima dobivamo priliku upoznati Darka Rundeka iz drugačijeg kuta gledanja.

’Knjiga o pjesmama’ nije pisana niti u formi intervjua mada sadrži mnogo ulomaka iz različitih razgovora s njenim protagonistom objavljenim u novinama i emitiranim u radio emisijama.

Ova je knjiga pačvork različitih stilova sastavljena iz subjektivnih doživljaja Darka Rundeka ali i ljudi koji su se našli na njegovom glazbenom putu u nekom trenu stvaranja. Među njima su i Rundekovi suradnici i suvremenici Isabel, Dušan Duco Vranić, Lazar Stojanović, Vedran Peternel, Dragan Kremer, Pavlica Bajsić, Mojca Piškor...

Perković je koristio razne izvore kako bi potencijalni čitatelj dobio što bolji uvid u način stvaranja, ali i situacije u kojima su pojedine pjesme nastajale, koristeći pri tome isječke iz novina, intervjue s radio emisija , doživljaje njegovih suradnika ali i prizivajući vlastita sjećanja na susrete s Rundekom.

Čitajući knjigu otkrivamo mnoge bisere poput Rundekovih izjava u kojima se otvara i iskreno progovara o privatnom životu: ‘Bilo mi je četrdeset. Živjeli smo, u materijalnom smislu, vrlo skromno u Parizu. Žena koja mi je od početka pomagala naći put i ukazivala na stvari koje nitko drugi nije htio, savjetovala me i podržavala. Hvala Sanda. Sin koji je pretumbao sve moje prioritete silio me odrasti da bi mogao i on. Hvala Vide. I ja.’

Knjiga nudi i dio neobjavljenog intervjua u kojem Rundek opisuje svoje suputnike iz Cargo Orkestra, te kaže:’Prvi oficir je Isabel. Isabel je ujedno i najstariji član benda, ne samo po godinama nego i po širini iskustva koje se kreće od baleta, psihologije, komponiranja i sviranja violine, pročuavanja tradicionalnih znanosti… Navigator našeg broda je Vedran Peternel, on ima sve potrebne sekstante, oktante, nanante. Brass sekcija je zadužena za sigurnost…’

Lazar Stojanović, najpoznatiji kao filmski redatelj otkriva kako je doživio Rundeka na početku njihove suradnje: ‘Znao sam da mi je kolega (završio je pozorišnu režiju u Zagrebu), da živi u Parizu otkako je u Jugi rat i da je slobodarskih sklonosti, nešto kao naknadni šezdesetosmaš, jer je u vreme tog svetskog pokreta mladih imao samo dvanaest godina. Bio je izrazito smiren, zamišljen, ćutljiv, nasmejanih očiju, jednostavan.’

Ante Perković se potrudio ovom knjigom na svjetlo dana iznjeti ne samo činjnice i istine o Darku Rundeku već i opise vremena u kojem su nastajali pojedini albumi i pjesme kao i osobne doživljaje pojedinih Rundekovih suradnika.

Jedan od vrijednijih trenutaka u knjizi je i onaj kada Isabel progovara o svojem doživljaju glazbe i stvaranja te kaže: ‘Ono što se dogodi uživo jedina je neponovljiva, jedinstvena stvar: ili je sada ili nije. To znači biti živ, ne ograničavati se, ići iza granica, zaobilaziti prepreke, nadilaziti kategorije…Moramo prilaziti jedni drugima, učiniti naše rubove tako glatkim da se mogu spajati a ne sudarati, i time stvarati nove vrijednosti…’

U ‘Knjizi o pjesmama’ nailazimo i na priču o dvije naslovnice istog albuma. Naravno radi se o albumu ‘Ruke’. Perković objašnjava: ‘Paradoks postojanja dvije naslovnice istog albuma leži u činjnici da one zapravo isključuju jedna drugu. U prostoru prodavaonice u kojem stoji narančasta naslovnica, nema crveno-bijele. U prostoru prodavaonice u kojem se prodaje crveno-bijela, nema narančaste. U jednoj i drugoj, međutim, postoji ista glazba.’

Na samom kraju knjige otkrivamo Rundekova razmišljanja o povratku u Hrvatsku: ‘… Taj je tekst ipak većinom na hrvatskom i ako stvarno želim komunicirati s nekom publikom, preostaje mi zapravo ta publika koja govori taj moj jedini jezik na kojem mogu pisati. Sad dolazi do skretanja u kojem se vraćam na jedan teren, teren koji poznajem jezično, ali više ne poznajem iskustveno. Ja više ne dijelim iskustvo tog prostora, Ponovno sam izmješten. Imigrant u vlastitoj zemlji. U tom se smislu niti ne mogu vratiti. Toga od kud sam otišao više nema. Ja sam zapravo nigdje. Nigdje ne pripadam, ali nije mi ni stalo… ne patim od toga… Kad bolje razmislim, kužim da ni bez toga nikada nigdje nisam pripadao, samo je to sad dobilo neku objektivniju formu.’

Prateći Rundekov put postaje jasno da je ovaj glazbenik putnik koji na svom putu traži najbolju formu, stil i stih kojim bi izrazio što u datom trenutku osjeća. Mogli bi ga usporediti s vodom koja neprestano teče i prelazi iz potoka u rijeku, iz rijeke u more, pri tome ne mijenjajući ono što ona uistinu jest, ne mijenjajui svoju bit.

Kao glumci u predstavi Rundek se na tom svom putu služi mnogim maskama koje navlači na sebe no one ostaju samo sredstvo kojim pokušava prenjeti emociju do slušatelja, jer iza svih maski ostaje isti lik, jedinstven i snažan umjetnik.

Sjećanja u knjizi prošarana su vrijednim fotografijama kojih je većim dijelom autor Nino Šolić, a objavljene su i do sada neviđene snimke iz arhiva Zvonimira Krstulovića, Vedrana Peternela i drugih.

O samoj ‘Knjizi’ Rundek je rekao sljedeće: ‘Kada je iz Menarta došla ideja da objave moju biografiju, pošto sam hvala Bogu jos živ i aktivan i nadam se da moj opus nije još zaokružen, odmah sam pomislio na Antu Perkovića. Antinu knjigu ‘Sedma republika’ sam s uživanjem pročitao. On je jedan od rijetkih ljudi koji znaju pisati o muzici ”iznutra”. Sviđa mi se kako piše, kako mu elegantno teče rečenica i kako su mu svježe asocijacije. Njegov mi je senzibilitet blizak. Povremeno mi je mailom slao pitanja, a ja sam odgovarao na način za koji sam se nadao da će ga inspirirati da se o tome raspiše. Ti su moji odgovori završili u knjizi pa ona ima i autobiografskih elemenata’ ..

Pjesme na temelju kojih je nastala ‘Knjiga o pjesmama’:

Sanjala si da si sretna
Lice
Zadnji pogled na Jeršaleim
Radnička klasa odlazi u raj
Sanjam
Na nešto me sjeća taj grad
Kao da je bilo nekad
Zagrebačka magla
Para ljude vara
Ay Carmela
Tranzit
Tajni grad
Bi mogo da mogu
Apokalipso
Senor
Highlander
Plavi avion

AS.Paulić

Objavljeno 30.10.2013.

Vremeplov

Uvijek koristim istu gitaru. Kupio sam je prije mnogo godina za devet funti. Još uvijek ima iste žice…
Brian Eno