25. Ri Rock – kronologija velikog jubilarnog koncerta
13.12.2003. održan je jubilarni 25-ti RiRock. Kako bi se uveličala obljetnica ovog legendarnog festivala, zamišljeno je (i uspješno provedeno) da ove godine nastupe najvažniji bendovi koji su obilježili riječku scenu. Tako su uz neizbježne Urban & 4, Let 3, Grad i Grč koji i danas čuvaju riječku rock tradiciju, nastupili i Laufer, Parafi, Termiti i ostali bendovi koji su ostavili neizbrisiv pečat na riječkoj sceni i šire, ali su se tokom godina (službeno ili neslužbeno) raspali. Ovom su nas prilikom podsjetili na svoje trenutke slave i vrijeme kad je Rijeka zaista bila rokerski grad.
Jubilarni Ri Rock se, kao i prvi, održao u Dvorani Mladosti koja je primila oko 6000 ljudi - ulaznice su rasprodane još u pretprodaji a Dvorana potpuno popunjena. Koncert je počeo upravo kako je bilo najavljeno - točno u 20:00 sati. Prema mom iskustvu, rijetko koji koncert u Rijeci nije kasnio barem petnaestak minuta, a na nekadašnjim Ri Rock festivalima nastupi su često kasnili i čitav sat. Očito je i dobar dio publike očekivao da će se početi kasnije, jer je do 20:45 veći dio tribina još uvijek bio prazan.
Prema običaju Ri Rocka koncert su otvorili novi bendovi, tako da su prvi nastupili mladi demo bendovi Aggressive Snail Attack i Atha. Agressive Snail Attack je bend ska-punk orijentacije, dok je Atha hard rock bend, zvukom vrlo blizak riječkim demo bendovima koji su nastupali krajem 90-ih.
Nakon njih je nastupio legendarni Grč koji se smatra najstarijim riječkim demo bendom, jer u gotovo 20 godina postojanja nisu izdali samostalni studijski album. Iako su bili žestoki i beskompromisni kao i uvijek, publika ih je prilično mlako prihvatila. Na kraju nastupa razbudili su okupljene uz ”Noćas se Beograd pali”, proročansku pjesmu koja se obistinila desetak godina nakon nastanka. Nastup je bio popraćen standardnim rekvizitima (sjekira, životinjska glava, krv,...) kojima su nastojali dočarati svoju žestinu i beskompromisnost.
Slijedeći je na pozornicu izašao Grad, bend koji je obilježio riječki zvuk s kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog stoljeća. Uz legendarne stvari iz prve faze (”Ima li nešto”) izveli su i pjesme koje su nastale u drugoj polovici 90-ih, kada se bend ponovno okupio (”Nebo”). U ovo doba većina publike je stigla na koncert i nastup Grada je dobro prihvaćen.
Tada se na video-zidu, na kojem su se između nastupa prikazivale najave, pokazuje Neno Belan (& Fiumens), što je kod dijela publike izazvalo negodovanje, jer je Belan ipak splitski glazbenik. Međutim, uvježbani Belan & Fiumens su i ovom prilikom pokazali da su dobri zabavljači, tako da se početno nezadovoljstvo sve više smanjivalo, da bi na kraju, uz pjesmu ”KaVanna” potpuno nestalo.
Kada je završio nastup Belana i Fiumensa, na video-zidu je prikazan gradonačelnik Vojko Obersnel koji je najavio nastup sljedećeg izvođača - Damira Urbana, bez sumnje najveću zvijezdu večeri. Gradonačelnikova najava je popraćena glasnim negodovanjem dijela publike, ali izlazak pjevača na pozornicu je dočekan općim oduševljenjem. Urban & 4 izveli su neke od svojih najpoznatijih pjesama (”Odlučio sam da te volim”, ”Black tatoo”, ”Mala truba”, ”Nebo”, ”Ruke”,...). Kako nije bilo članova grupe TBF, njihov dio pjesme ”Black tatoo” je prilično uspješno odrepao gitarist Tonči. Urbanov nastup bio je iznimno dobro scenski popraćen, po mom mišljenju bolji i od nastupa Let 3. Na početku je Urban bio potpuno zaklonjen bijelim paravanom, a publika je mogla vidjeti samo njegovu siluetu. Pjesma ”Ruke” izvedena je uz pratnju harmonike triještinke koja je zvučala sasvim neprepoznatljivo, propuštena kroz zvučne filtre. Izvedba je popraćena vrlo zanimljivim animacijama na video-zidu. Tijekom čitavog nastupa atmosfera u publici bila je odlična. Urban je, po svom običaju, vrlo prijateljski i otvoreno razgovarao s publikom da bi na kraju najs(p)retnijem iz publike poklonio i par Martensica.
Nakon odličnog Urbanovog nastupa, došlo je vrijeme za dio koncerta oko kojeg je dignuto najviše medijske prašine. Na pozornicu su izašli Let 3 u pastirskoj odjeći i započeli sa svojim nastupom. Nakon nekoliko pjesama sa albuma ”El Desperado” koje su izveli međusobno povezane, bez pauze, odsvirali su i himničnu ”Kontinentio”. Nakon toga na pozornicu izlaze Eni, najavljene kao ličke djevojke (u skladu s vizualnim imidžom benda) i pomažu Letu u izvedbi singla ”Profesor Jakov”. Raspoloženje u publici sve je bolje, slijede pjesme ”Drama” i legendarna riječka rock himna ”Izgubljeni”, koja je publiku potpuno oduševila. Tada dolazi dugoočekivani trenutak i najavljuje se ispaljivanje Letovog pjevača iz ogromnog topa na pozornici. Sigurno je dobar dio publike ostao prilično razočaran kad je umjesto Prlje iz topa poletjela lutka i zaustavila se negdje u sredini publike. To što Prlja ipak nije ispaljen možda i nije toliko čudno jer su provokacije, uz otkačene scenske nastupe, važan dio imidža ove grupe. Da budem iskren, ipak je sve skupa ispalo prilično zabavno, iako je Let 3 definitivno imao i boljih nastupa. Nakon ispaljivanja Letu su se na pozornici pridružili Pehlin Kingsi, (da bi zajedno izveli pjesmu ”Tazi-Tazi”) a nakon njih i neke ne-baš-rokerske osobe iz riječke svakodnevice. Što se može, sve je to show-business.
Došlo je vrijeme za sigurno najbolji riječki bend 90-ih, koji se je samo za ovu priliku ponovno okupio - Laufer. Izlazak na pozornicu i nastup publika je pratila sa općim oduševljenjem. Odsvirali su neke od svojih najvećih hitova sa oba albuma. Tako su se na repertoaru našli ”Moja voda”, ”Između neba i mora”, ”Hej tata” i druge. Raspoloženje je bilo fenomenalno. Pjesmu ”Moja voda” složno je otpjevala publika i to je bio trenutak za sjećanje. Oduševljena publika nikako nije htjela pustiti Laufer da ode; glasnim skandiranjem su pozvani na bis, kojem su se i odazvali. Odlično uvježbani, iskreni i uvjerljivi, Laufer su ispunili i premašili sva očekivanja.
Nakon Laufera, na red dolaze (naj)stariji bendovi koji su formirali riječku scenu. Dakle, sjećanje na Fit, Ogledala, Parafe, Termite, Cacadou Look, Denis & Denis. Ovi bendovi su se prilično davno raspali i svaki član je otišao na svoju stranu, pa je njihov nastup realiziran tako da se izmjenjivali samo frontmeni, a svih je pratio Ri-Val bend. Postava Ri-Vala je bila Vava (ex Laufer), Tibljaš (Metrobolik, ex Laufer), Jegi (En face), Matej (Let 3) i Šarar (Let 3). Na taj način prvi je nastupio Valter Kocijančić, koji je predstavljao Paraf. Izveo je tri pjesme iz prve faze benda - ”Rijeka”, ”Hit tema” i ”Narodna pjesma”. Unatoč vremenu koje je prošlo od njihovog raspada, Paraf je dobro dočekan, a najbolje su ga prihvatili članovi Armade.
Poslije Parafa, nastupili su Ogledala (Leo Rumora) i Fit (Davor Lukas), nekada najjači riječki bendovi novog vala, sa svojim najpoznatijim pjesmama. Publika je bila dobro raspoložena, ali nije bilo ushićenja koje je izazvao Urban sa oba svoja nastupa.
Nakon najvećih romantičara (kako su najavljivani) dolazi Marina Perazić, nekadašnja pjevačica Denis & Denis. Iako je bila simpatična, ni glasom ni stasom nije uspjela dosegnuti nekadašnju slavu, no publika ju je unatoč tome dobro prihvatila. Povratak Cacadou Looka bio je znatno bolji i vrlo zabavan.
Slijedeći su na redu bili Termiti, no kako je Predrag Kraljević - Kralj bio spriječen, izvedba jedne od najvećih riječkih rock himni ”Vjeran Pas” prepuštena je mlađima - izveli su je Ana Kabalin (Metrobolik) i Kristijan Ćoza (ManDrill). Publika ih je oduševljeno prihvatila, a oni su još jednom pokazali da u Rijeci i danas postoje kvalitetni mlađi glazbenici.
Za kraj koncerta izvedena je ”Ajmo Rijeka” - svojevrsna riječka himna, uz gužvu na pozornici i oduševljenje u publici, koja je pjevala zajedno s izvođačima. Nakon koncerta gdje god da se publika uputila, otišli su bogatiji za jedno divno iskustvo, kakvo vjerojatno neće imati priliku tako brzo ponovno proživjeti.
RAZGOVOR SA GLAZBENICIMA
Nakon koncerta otišao sam u backstage i za Next web popričao sa nekima od glazbenika - Zofom, Vavom i Urbanom. Nije to bio baš uobičajeni intervju, više nešto kao opušteno čavrljanje. Zato njihovi odgovori neće biti točno citirani, nego prepričani (bilo je dosta potpitanja i slično).
Zof (frontmen i začetnik Grča) je rekao da se glazbom počeo baviti 1982. godine, i to zato da bi izbacio iz sebe negativne emocije i stvari koje ga muče. Kroz Grč je prošlo puno glazbenika čak osam gitarista) a glazbu koju izvode nije mogao strogo žanrovski odrediti. Rekao je da je njihova glazba takva jer su imali i imaju mnoge različite utjecaje; različiti članovi benda slušaju različitu vrstu muzike. Kada sam ga upitao kakva je njemu glazba najdraža, odgovorio je da ima stvarno svega, ali da mora biti žestoka, s čvrstom ritam-sekcijom. Rekao je da je vrlo zadovoljan koncertom, ali misli da se riječka scena neće uspjeti održati, jer bendovi nemaju gdje svirati.
Pričao sam i s Vavom, gitaristom bivšeg Laufera i Ri-Val benda. Počeo je svirati prilično kasno, s 18 godina. Radio je preko omladinske (današnji student-servis) i zaradio za gitaru. Naglo je počeo jako puno svirati i prošao kroz puno bendova. Glazbeni utjecaji su mu uglavnom rock (Pink Floyd, Hendrix) ali i nešto punka, stvarno puno toga. Metal ne voli. O povratku rocka rekao je da je vani (naročito u Americi) rock ponovo jako popularan, ali mi ne pratimo taj trend. Jako je zadovoljan večerašnjim koncertom, jer je došlo puno ljudi, oko 6000, i bilo je dobro. Naglasio je da je ovo važan trenutak i nakon ovog bi se rock mogao vratiti u Rijeku, ali bi moglo doći i do kontraefekta (zasićenost publike). On je optimističan i misli da će se situacija poboljšati. Mladima poručuje: ”Samo se nemojte drogirat, ostalo će bit OK.”
A kao šećer na kraju, evo i nekih podataka koje sam dobio od zvijezde večeri, Damira Urbana. Rekao je da je Laufer nastao bez nekih velikih pretenzija da on njega nešto bude; nastao je u ratno vrijeme kada nije bilo puno konkurencije na sceni i publika ga je ubrzo jako dobro prihvatila. Kroz bend je prošlo puno postava, ljudi su se naročito mijenjali u demo fazi benda, ali postava koja je večeras nastupala je najzapaženija. Ta je postava svirala i u doba nastanka albuma ”Pustinje”. Inače, Urban još pri dogovaranju nastupa naglasio da je ovo zadnji put da se Laufer okuplja. Kad sam ga pitao o povratku rocka na svijetsku scenu, rekao je da se ta vrsta rocka nema puno veze s Lauferom, jer je Laufer imao mnogo moderniji zvuk, pa ne treba raditi usporedbe. Kaže da će onaj tko je pratio muziku koju su svirali MC5 i slični, lako zapaziti da su Strokesi i slični bendovi čista kopija garage rock bendova iz 60-ih. Primijetio sam da na nastupima često priča s publikom, pa sam ga upitao zašto to radi (da li je to zbog zbiližavanja s publikom?). Rekao je da priča s publikom jer tako nastoji ubiti tremu. Unatoč brojnim nastupima koje je održao, trema uvijek postoji, samo u drukčijem obliku. Mladima je poručio neka se ne ugledaju u idole. ”Nitko nije savršen, pa neka to ne očekuju ni od sebe”.
Anton Depope - Next.hr, 2003.
Objavljeno 03.08.2004.
