Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

Cacadou Look - Promptna reakcija na doll revolution

Cacadou Look - Promptna reakcija na doll revolutionU tim davnim i čudesnim danima iz 80-ih godina »komercijala« i »alternativa« živjele su odvojeno i zajedno kao u tvrdo kuhanom jajetu: MTV, top-liste i tinejdžerske muzičke novine uglavnom su ignorirale alternativu u kojoj se kuhala nova muzika nastala iz punka i novog vala. Trebali su se pojaviti Nirvana, Nevermind i, dakako, 90-e, da bi se to jaje razbilo jednom zauvijek.

Ali, i u 80-ima su između ta dva razdvojena svijeta nicali izvođači koji su komunicirali u oba smjera. Ili, bolje bi bilo reći da su to bile izvođačice, koje su nastupale u formacijama ženskih rock grupa. Počelo je žestoko, s The Slits i The Runaways - to je bio prvi bend Joan Jett - zatim su došle The Go-Go’s, koje su bile dio kalifornijske punk scene (pjevačica Belinda Carlisle i danas ima uspješnu karijeru) pa onda The Belle Stars, The Fuzzbox… i naravno, najpoznatiji i definitivno najbolji primjer - The Bangles (a ujedno i najtiražniji izdanak značajne L. A. Paisley underground scene). Publiku su privukle svojom jednostavnošću, lepršavošću i nenametljivošću, što nije bio, uvjeren sam, fingirani medijski trik.

No, taj se - kako ga danas vidimo - pomalo iznenađujući trend ženskih bendova pokazuje važniji nego što se onda činilo. Rock glazba je bila i ostala mačistički fenomen koliko i buntovnički, a ženske autorice su u ranijim razdobljima vodile mukotrpnu povijesnu bitku za ravnopravnost. Uspijevalo je to samo najvećima - Joan Baez, Joni Mitchell, Janis Joplin ili Nico - jer su bile prevelika autorska imena da ne bi učinile neki pomak prema dalekoj i pretežito imaginarnoj ravnopravnosti. Novi ženski rock val u 80-ima nije ni izbliza bio tako autorski upečatljiv, no po važnosti u proširivanju ženskih prava u pop muzici kudikamo je superiorniji.

Ženski bendovi su bili možda jedina velika novost - pa to je, između ostaloga, značilo da muškarci-muzičari više nisu potrebni, možda čak ni kao pomoćnici! Danas se pomalo ignorira činjenica da su baš ove izvođačice na jedan lak, ženstven način - na čelu s banglesicama - promijenile sliku pop glazbe, bio je to doll revolution, kako su to mnogo kasnije definirale baš The Bangles.

Na sceni bivše države, koja se zvala Jugoslavija, nije se dugo čekalo na primjeren odgovor. U Opatiji je pet djevojaka posudilo instrumente od svojih prijatelja i poznanika i formiralo rock grupu. Tako počinje priča o Cacadou Look, no te davne 1983. već su postojala i druga dva ključna benda nove Yu ženske scene. Tožibabe u Ljubljani su već tutnjale svoj ljutiti hard core, dok su Boye, iako već isplivale iz raskošne novosadske novovalne scene, strpljivo čekale na svoju pravu priliku. Ta su tri benda - Boye, Tožibabe i Cacadou Look - jednom prilikom u Novom Sadu održala i zajednički koncert.

Cacadou Look se - ako ih gledamo iz godine 2008. - čine mainstream uljezom u ovom kontekstu, no i opatijskom bendu, poput njihovih uzora, lako je otkriti pankerske korijene ispod svih komercijalnih producentskih premaza.

Cacadou Look su ubrzano prošle kroz ondašnji sistem promocije, posjetile su YURM, nastupale na Radaru i Stereoviziji i ubrzo potpisale za Jugoton. Album Tko mari za čari (1986.) donio je velike hitove kao što su Sama, Kao pjesma i Tako lako. Producent ploče Husein Hasanefendić je kirurški odstranio sve natruhe punka, no ploča je zvučala točno onako kako su zvučale i tadašnje ploče The Banglesa - pomalo na prvu loptu, s jako istaknutim bubnjevima i klavijaturama. Pjesmama Cacadou Look bi puno više pristajalo neko akustičarsko, unplugged ruho, no vrijeme je bilo takvo kakvo je bilo.

Tri godine kasnije pojavit će se podjednako uspješan album Uspavanka za Zoroa s producentom iz inozemstva koji je također imao svoje hitove - Baum, Bam, Bam, Krenite s nama, Budi mi prijatelj.

Baš kao i njihovi očiti uzori, Cacadou Look su lako pronašle primjereni omjer između pop pitkosti, aranžerske promišljenosti u zadanom pop konceptu koji im je omogućio da ispitaju granice konzumerizma, articifijelnosti i (modne) osviještenosti. Najveća vrlina Cacadou Looka bila je muzička razigranost koja im je omogućila da stvaraju pamtljive hitove, da prerađuju stare hitove-klasike a da to uopće ne zvuči retro, da sviraju gitare, plešu i pjevaju, i da se sve to skupa čini dio jednog svijeta »kao iz bajke«, stilistički dovoljno vrijednog da je svejedno oslanja li se na moderni konzumerizam ili novovalne vrijednosti.

No, baš taj koncept im je omogućavao da u svojim pjesmama kao temu nametnu žensku samosvijest i emancipaciju i da već onda, krajem 80-ih, simbolički zagaze u postfeminizam. Pjesma Sama najbolje govori o tome kako se članice Cacadou Looka više ne moraju popeti na ideološku barijeru feminizma da bi progovorile o vlastitim osjećajima ili da bi ispjevale pohvalu vlastitoj, izabranoj samostalnosti. U tom je kontekstu sasvim shvatljivo da se nisu razmetale svojim seksepilom u borbi za publiku, niti se to od njih očekivalo, što je samo dokaz koliko se publika koja danas želi slušati pop glazbu u međuvremenu posirovila.

Dvadeset godina kasnije Cacadou Look nam izgledaju kao gošće iz budućnosti, iz jednog ljepšeg, boljeg svijeta u kojem je riječ »koncept« još imala nekog smisla, pogotovo kada je nudila ovakvu erotsku čednost.

Glazbeni i medijski kontekst Cacadou Looka je odavno iščeznuo, nepovratno je izgubljen i kontekst u kojem su se visokopismeni medijski standardi mjerili po količini originalnosti. Članice Cacadou Looka, iako iz Opatije, zaobišle su u širokom luku bilo kakvu asocijaciju na Opatijski festival, što je u lokalnom smislu shvatljivo, pa nije čudo da ih lokalne kompilacije uporno zaobilaze, no njihova upečatljiva finoća relaksiranosti sigurno je kvarnerskog podrijetla. Uostalom, nakon nekoliko slavnih vedeta Ljube Kuntarića, Cacadou Look je nešto najbolje što je opatijska rivijera poslala u našu popularnu kulturu.

Posljednja svirka 25. svibnja 1991.

Posljednja svirka Cacadou Looka bila je 25. svibnja 1991. u Zagrebu. Jasmina Rožanić danas u Opatiji odgaja troje djece i jedva čeka kraj školske godine. U čarima roditeljstva u Opatiji uživa i Tatjana Simić Prpić. Suzana Kožić Banović živi s obitelji u Amsterdamu gdje predaje hrvatski jezik. Alenku Mendiković životni je put odnio u Veronu, a Giovannu Kirinić u Zagreb.
- Sve smo sretne, bile u braku, razvedene ili solo - kaže Jasmina - i redovito se čujemo. Rado se prisjećaju vremena kada su žarile i palile bivšom državom.

Top 5 ženskih rock bendova 80-ih:
1.The Bangles
2. The Slits
3. The Runaways
4. The Go-Go’s
5. The Belle Stars

Cacadou look - Kao pjesma



Nenad Rizvanović, Novi list

Objavljeno 14.07.2008.

Vremeplov

Odbijati odrasti je kao odbijati prihvatiti vlastite granice. Zato mislim da mi nikada nećemo odrasti…
Robert Smith (The Cure)