Enpe - ”Nakon prvog”

Za sve štovatelje Enpea i za one koje ne znaju stiže obavijest da su nedavno snimili novi demo vrlo originalnog imena ’’Nakon Prvog’’ i da ga možete nabaviti na njihovoj ofišl stranici www.enpe.tk po simboličnoj cijeni od 20kn.

Da, da...znam, ali možda i dobijete bedž.

Snimali su ga u siječnju i veljači opet na istom mjestu, kod Maria, pa sam očekivala možda i bolju produkciju, koja je, nemojte me krivo shvatiti, prilično dobra, obilata sampleovima, distorziranim vokalima i stadionskim refrenima, ali nekako prevladava bass. Ne mogu se oteti dojmu da fali distorzije, iako je produkcija (možda će ovo zvučati kontradiktorno prijašnjoj izjavi) po svemu sudeći osjetno žešća nego ona na prijašnjem albumu.

Enpe nije stvorio neki specifičan zvuk, niti je nastavio s prijašnjim: svaka od 16 pjesma (računajmo ipak 14, zbog bridgea i jedne pripovijetke) ima nešto što je razlikuje od ostalih.

Tekstualno su znatno napredovali, premda nisu potpuno razočarali brainless dio publike s pjesmama poput Mesojed, I lost my... i Nije bitno. Osim navedenih, mizantropske tematike ima na pretek, a kad malo bolje razmislim, na tome se uglavnom i bazira cijeli album. ALI, ne znam kojim čudom se na istom cedeu našla (zagubila? op.a.) jedna zaista slatka, malo kanibalistički nastrojena, ska pjesmica prigodnog naziva Gric gric.
’’Nakon prvog’’ sadrži i jedan potencijalno ultimativni hit, Miljekoovisnik, koji prilično asocira na Toolov Schism, tekst je ubibože vrli idiotizam, a kao kuriozitet valja reći da počinje diaboličnim introm koji sadrži sample Alexovog ’’filozofiranja’’ iz filma Clockwork orange. Meni je to osobno najveći highlight na demu i toplo preporučam preslušavanje istog.
Ritam sekcija je očekivano čvrsta, točna i postojana. U usporedbi sa ’’Nešto prvo’’ basist je pokazao veliki napredak, a gitarist je još uvijek ostao na minimalističkim tritonovskim solažama, ali je zato ubacio u petu brzinu.

Album zatvara simpatična pričica o Mravu Vranku (Mravovina) krcatom sampleovima koju je narator na žalost poprilično sjebao prebrzim pripovijedanjem, ali to nije previše bitno...uvijek se možete ispovraćati kad poslušate tekstopiščev doživljaj prirode.
Cover je ovaj put simpatičan, samo (opet) šteta što je tek fotomontaža već postojećeg covera Country Church.
Moja reakcija na prvo slušanje nije bila osobito pozitivna, valjda zbog prevelikih očekivanja, ali što ga više slušam to mi se više dopada. To je valjda jedan od onih albuma koji ne legnu na prvo slušanje.

Ana Jurčić

Objavljeno 28.04.2005.