Glazba i druženje u čast Roberta Paulića
U srijedu su se u prepunoj Stereo Dvorani okupili prijatelji, kolege, poznanici i ostali Riječani kako bi zajedno zapjevali, zasvirali i zaplesali u čast Roberta Paulića. Nije to bio običan koncert bilo je to druženje i slavlje, ali i opraštanje od osobe koja je mnogima pružila puno, a sada je više nema.
Svaka riječ hvale zapravo je preslaba za Robija. S druge strane kad se nekoga toliko veliča osoba postaje nestvarna, a on je tako nestvaran bio stvaran i sve o njemu je istina. Robi je bio pametnjaković dobra srca koji je u ovom bezvremenskom svijetu uvijek imao vremena za druge, ne samo obitelj i prijatelje već i poznanike i slučajne prolaznike kroz svoj život. Bez obzira na zaposlenost, godišnje odmore i slično uvijek je mogao odvojiti dio sebe da nekome da savjet, preporuku, da presluša nečiji cd i kaže poneki komentar ili pročita rukopis i iznese svoje viđenje stvari. Njegove su pohvale bile iskrene i pune topline, a kritike dobronamjerne, prijateljske, nikad podcjenjivačke ili zlobne.
U novinarstvu se uvijek držao toga da ističe dobre detalje pojedinaca, sastava, a od lošega nije radio vijesti i senzacije. Povrh svega, sve što je napravio, napravio je zato što je to želio, a ne morao te zato što je vjerovao u druge. Bez imalo osjećaja za licemjerstvo i dvoličnost, te bez potrebe da naplati svoje usluge svima oko sebe bio je čvrst oslonac. Netko u koga se prijatelji i kolege mogu pouzdati, kome mogu doći po savjet i čije se kritike ne moraju bojati znajući da je istinita i iznesena s namjerom da im pomogne.
Ti isti ljudi jučer su se okupili u Dvorani i koliko god nekima bilo teško svog su prijatelja pozdravili pjesmom i glazbom koja je bila veliki dio njegova života. I dok su se bandovi na stageu izmjenjivali, prijatelji, poznanici i kolege koji su sačinjavali veliki dio publike prisjećali su se anegdota s Robijem, još uvijek jednim dijelom željni da ih netko probudi iz ovog sna. Čekali su da uleti s nekim komentarom, s bocom soka li fotoaparatom u ruci ili da se samo lagano došeće i bude tu. A on je i bio s nama. Vidjelo se to na licima prijatelja, čulo se u odabranim pjesmama, osjetilo se u atmosferi koja je bila ”čista pozitiva” baš kao i on.
Mnogi su htjeli svirati za Robija, pa su se na pozornicu popeli i dali mu dio sebe Sinteza, Quasarr, My Buddy Moose, Neno Belan & Fiumensi, Urban & 4, Paraf i njegov band Metrobolik. Trebalo je puno snage za odgledati i odslušati Metrobolik bez njega. Bio je to još jedan realan dokaz da ga više nema i tu je jedno mjesto stršalo prazno.
Što reći na kraju... Hvala svima koji su jučer nastupili, koji su jučer posjetili Stereo. Hvala svima koji ste još za života cijenili Robija i uvidjeli ljepotu njegova duha. Svirajte, pjevajte, plešite ili samo slušajte glazbu i uživajte u njoj.
Anamarija Simčić Paulić
Objavljeno 19.12.2008.
