Mjesec dotaknut u HKD-u
Da su Putokazi na riječkoj i hrvatskoj glazbenoj sceni unikum, nije bila tajna i prije nego što su nam 7. veljače priredili glazbeno-scenski susret s albumom Mjesec. Tijekom večeri u sušačkom HKD-u morali su bezuvjetnu predaju potpisati i posljednje nevjerne Tome, u dvorani dupkom punoj svjedoka.
Na domaćim koordinatama ne postoji vokalni kolektiv koji je, u želji za što bogatijom sceničnošću, tako uspješan u nakani amalgamiranja elektronske glazbene podloge (odjenute u trip-pop, etno ili art ruho), pjevačkih dionica, koreografskih zadaća, video-zapisa i igre svjetlom, pri čemu se konačan popis tu možda i ne zaključuje. Pa ako se ponešto od toga u nastupima Putokaza može smatrati tuđim autorskim poslom, uklopljenim u scensku viziju skupine, posve je drukčije s objedinjavanjem pjevačkih dužnosti djevojaka sa scenskim plesnim pokretima. Malo tko bi nakon happenninga u HKD-u pomislio kako su one tu samo zbog svojih glasova, a ne da bi obavljale manje-više ravnopravne cjelovečernje zadaće i pjevačica i plesačica, premda to drugo djevojke – ne zaboravimo – nisu.
Program je obuhvatio cjelokupan materijal albuma Mjesec, što je u dvorani HKD-a značilo 60-tak minuta happenninga. Mnogima kratko, a taj se dojam može tumačiti kao odličan signal prihvaćenosti programa. Sa sjajnim vokalnim izvedbama u prvom planu, on je tekao bez stanki, pretapajući se tečno iz broja u broj u konceptualno zaokruženu cjelinu. Kolektivno lice Putokaza ovaj put je dobilo i neke drukčije tonove, individualizirajući emocije o kojima govori album Mjesec.
Koliko je to učinjeno izborom boja na detaljima kostima članica grupe (u osnovi bijelih, čime se htjelo naznačiti hod Mjesečevom svijetlom stranom, ostavljajući tamniju za drugu prigodu?), toliko i kontinuiranim video-zapisom koji je tekao na velikom platnu u drugom planu pozornice, nudeći o svakoj od djevojaka iz Putokaza pojedinačnu priču.
Izdvajanje iz zajedničkog tijela možda od njih doista pojedinačno čini heroine, ali su te heroine začudo – sugerira zapis – obične riječke djevojke, koje kuhaju kavu, šeću vrtom, skidaju šminku. Jesu li heroine svakodnevno s nama, samo što te činjenice postajemo svjesni tek kad ih promotrimo u manje standardnim situacijama, npr. kad se uspnu pod svjetla reflektora? Ili su možda klasične heroine samo uobrazilja, prava je istina ono što nam govore djevojke iz Putokaza?
Da je u konačnici sve individualni rad, kojemu kolektivni napor može biti samo dobra zajednička „kapa“, moglo se shvatiti i u završnim trenucima večeri, kada je voditeljica Putokaza, Miranda Đaković, pozvala sve koji su utkali dio sebe u projekt Mjesec na izlazak pred publiku, imenom i prezimenom. U nizu onih koji su se pozivu odazvali bio je i poseban gost, glazbeni producent albuma Iztok Turk. Toliko ga dugo nismo vidjeli u Rijeci da je već njegov dolazak bio mala ekskluzivnost unutar ekskluzivne večeri nazvane Dotakni Mjesec.
Ako je vjerovati kamerama HRT-a, koji su snimale cijeli glazbeno-scenski događaj – kada se to zadnji put u Rijeci dogodilo? – televizijski zapis valja očekivati s nestrpljenjem. Zašto ne u konačnici pretočen i u DVD koji bi dokumentirao još jedan trenutak za pamćenje riječke pop-scene?
Velid Đekić
Objavljeno 09.02.2010.
