Neviđeno festival - Pauk, Zagreb 09.12.2005.
Mnogo je ljudi bilo sretno što će napokon moći vidjeti te mitske Po’ Metra Crijeva u Zagrebu. Ja pogotovo, jer sam se namjerio da im radim rmx skladbe naziva ”Frane Iznutricosjek” pa me skroz naravno zanimalo da ih pogledam i u živo. Kad njima još pripišemo ostale izvođače: Hesus Attor, bend koji me svojim čvrstim noizičnim instrumentalima posebno oduševio albumom ”Vamonos Todos”, zbrejkani noiz/metalci s dodatcima elektronike One Piece Puzzle i Školjke koji se diče vrhunskom poetikom jebanja svega i svačega, sklepano tako da od bizarnosti umreš iza svakog drugog stiha - stvorio se dovoljan broj razloga da se nikako ne propusti ova večer. Pa čak i pod prijetnjom izbjegavanja radnih obveza vezanih uz koledž, a kojih mi se natovarila već puna i prepuna kapa.
Nova strujanja događaju se u Rijeci, a u Zagrebu se malo o njima zna. No pogledajte samo listu demo bendova koji su nastupili na ovogodišnjem Ri Rocku, a mnogi potvrđuju da velik dio njih stvarno vrijedi slušanja i gledanja. Neki od njih su došli ispraviti tu nepravdu pa nam se ukazati, i za to smo zahvalni udruzi Šišmiš i Ri-Rocku.
Jedini je bed bio što su u Sc-u istovremeno svirali Bambi Molesters i Septica tako da je dosta ljudi ipak odlučilo otići vidjeti ta ”poznata” imena.
No, da krenemo kronološki....
Najprije me sam polazak malo razjebao jer mi je zakazani fotograf zbog pijanstva izbačen iz stroja (zbog čega se dotično prasence tek treba iskupiti plačenjem masnih večera, hehe), no uletio je Bbop željan avanture pa smo požurili put Pauka da ne okasnimo na koji od BITNIH. Uspjeli smo sretno ući (hvala Damiru!) u poluprazni Pauk, uhvatiti se piva i proćaskati s ljudima, kadli čovjek najavi početak programa, i kaže da na početku svira Mikrofonija, kao gosti festivala i tako to. Sviraju vrstu panka koja meni osobno nije napeta tako da sam otišao razgledavati cede i knjige na štandu kod Zdenka Franjića. Ima naravno, dobrih Satanovih priča pa sam se malo udubio u čitanje, onaj bend je završio i ubrzo se pojavio PHC.
PHC
Oni su trash metalci/seljaci, tako da su izvodili Pejakovićeve Čerge na aranžman Metallice, svirali obradu Rage Against The Machine s revolucionarnim uzvikom: ”Neću platit’ kartu!” itd. Pjevač je iza svake stvari vikao: ”Idemo dalje! Uhuuu, idemo dalje!”, kao jedan momak iz Top Liste Nadrealista nekad davno. Na kraju su završili svatovskim turbo-miksom spajajući refrene Miše Kovača, Jasmina Stavrosa i još mnogih takvih. Zaključili smo da pjevač inače svira po svatovima, pa da mu je ovaj projekt svojevrsni ventil gdje ispucava bedove kojih se nagleda svakog vikenda kad mladenci dovuku svoju rodbinu da se veseli. Još smo došli do zaključka da bi bilo zabavnije da je sve trajalo 20 minuta, ali ovako sam opet nekoliko puta odlazio do štanda.
Carmina putana
Carmina Putana su izašli sljedeći. Navješali su svakojake garderobe na sebe pa su bili smiješni. Ne kao PHC, već na neku drugu foru. Pogledaj sliku, koja će to i dočarati. Zvučali su kao pijani i malo pankerskiji Stampedo, čovjek koji pjeva ima dobar glas ali sam od tekstova uspio razaznati samo to da je u jednoj pjesmi došao ispod mosta i vidio ”da govno se objesilo”. To je bilo dobro, i uživao sam slušajući. Od svega mi nisu bile jasne samo dvije back vokalistice za koje mi se čini da nisu zaustile ni glasa na mikrofon. Bolje da su onda došle plesati u publiku i animirati pijane brucoše.
One Piece Puzzle
Kreću konačno One Piece Puzzle i okreću cijelu večer u potpuno drugom pravcu. Vrhunski točno kasape nabrijanu buku, s uletima pjevača koji ima raspon glasa od pakla do zviždaljke - i još k tome bolesnom mimikom lica i tijela naglašava cijelu izvedbu. Moćni su i nemaju ni sekundu praznog hoda, a još su na vrhuncu uletjele i dvije cure da bacaju po nama puzzle i nastup je bio zapečaćen. Meni se jebeno svidjelo, a neki drugi u razgovoru navode da su previše slični Slipknotu i System Of A Down, da su tehnički savršeni ali da im nedostaje doza autentičnosti. Ali i to da će uspjeti ako odu van Hrvatske.
Sad smo već zapili sve pare (jebiga, piva je 12 kuna - to je bolesno s obzirom da su u publici sve sami studenti) i umor nas hvata. Previše je pratiti toliko bendova, a da si ograničen jednim stejdžom i praznom novčarkom. Ljudstvo se sve više umanjivalo pa je taj ogromni prostor počeo zjapiti i tjerati nas doma. Uz to još saznajemo i da su Crijeva tek poslije tri pa smo razočarani tim saznanjem i uviđamo da to nećemo dočekati. Odlučujemo da ćemo pogledati još jedan bend, pa koji god da bio.
Hesus Attor
Bili su to Hesus Attor, momci koji su baš svježe osvojili prvo mjesto na riječkoj gitarijadi, uz konkurenciju od milijun bendova. Isto odmah od početka udaraju ravno u glavu s čvrstim bas linijama i nabrušenom gitarom koja čas vuče na atmosferičnost, a čaš škripi u kontri. Matematički, ponekad plesno, a ponekad razjebano izvode većinom nove stvari (samo je jedna sa ”Vamonos Todos...”) i meni su zakon. Uvijek u ovakvim situacijama dođem do uvida da mi je teže pisati o bendovima koji mi se sviđaju, nego o onima drugima. Valjda je to i zato što je neki bend, okarakteriziran kao dobar, takav baš zbog onog momenta koji nije pogodan za opisivanje - pa mi se čini da treba iznijeti samo nekoliko natuknica i time dopustiti da osjetilo sluha popuni tako nastalu prazninu.
U tom smo momentu, Bbop i ja bili već potpuno iscrpljeni, pa smo se dali na put do meke postelje...
Etui Soniczoil; foto Bbop -
Buka.hr / obrada: Ri-rock.com
Objavljeno 15.12.2005.
