Pozdrav Azri – nostalgija i zadovoljstvo

Kao i uvijek, kada je Pozdrav Azri, karte su planule danima unaprijed, napunile bi se (opet, kao što se prošle godine i jesu) dvije Stereo dvorane.

Azru nije potrebno predstavljati, njihov glazbeni opus koji se sastoji od devet albuma i blizu stotinu pjesama dobro je poznat svima, a posebice sretnicima koji su imali priliku prisustvovati koncertu.
Prepun Stereo sa prvim je taktovima počeo pjevati uz izvođače, koji su i bez Štulića, alfa i omege benda, prepuni one iste, pozitivne energije i beskrajnog užitka koji je imala i Azra, samo bez karizmatičnog Johnnya da nadopuni sliku sa svojim nastupom.

Sudeći po publici, većina okupljenih nije nikada imala priliku pogledati pravu Azru, nije bila na Orijentovom igralištu dok je Azra palila ili u Dvorani mladosti kada su letjele i cipele i grudnjaci na binu dalekih osamdesetih. Ali su svi zavoljeli Azru i svi, ali apsolutno svi, su znali sve tekstove svih pjesama koje su izvedene sinoć. Svaka pjesma već je legenda za sebe, bilo koja od Azrinih sto pjesama bila bi prihvaćena jednako kao i izvedene.

Tribute je nastupio nešto izmijenjen s obzirom na prošlu godinu, osim standardnih Borisa Leinera i Miše Hrnjaka, koji su uz Johnnya i tvorili Azru, nastupali su već neizostavni Žan Jakopač i Miljan Bakić, kao i Davorin Bogović. Noviteti s obzirom na prošlu godinu su bili Roberto Metessi iz grupe Zvijezde i Domagoj iz grupe Corto.

I Metessi i Domagoj su unijeli svoju kreativnost u nastup, na što je publika odlično reagirala, pogotovo na Domagojeve izvedbe Johnnyevih pjesama.

Atmosfera je cijelo večer bila na vrhuncu, jedina zamjerka inače izvrsnom nastupu bila je dužina nastupa, i bis od samo dvije pjesme, ali tome unatoč, nitko iz Sterea nije izašao bez sjetnog i zadovoljnog osmjeha na licu.

Veco

Objavljeno 08.02.2009.