Sonori - Potpisnici prvog diskografskog zapisa riječkog rocka
RiRock.com vas još jednom vrača u prošlost, ovaj put je to u vrijeme riječkih Sonora o kojima možete više saznati iz teksta riječkog književnika Velida Đekića...(Foto:A.Škrobonja)
Grupa soničnog naziva osnovana je 1962. i već je u početnom koraku mogla biti smatrana amalgamom mladosti i iskustva. Instrumente su u ruke uzeli studenti Damir Kopajtić (solo gitara), Milan Marčan (ritam gitara), Ante Bahorić (tenor saksofon), Nikica Albaneže (bas gitara), Ratimir Galetović Ratko (bubnjevi). I vokalist Roland Šuster bio je u istim godinama, ali je, za razliku od ostalih, iza sebe imao već poštovanja vrijedan scenski staž.
Prostor za vježbe pronađen je u Amaterskom kazalištu Viktor Car Emin, gdje su se svi priključili na jedno pojačalo. Tu se dogodila i prva ozbiljnija svirka Sonora, samo koji dan pred završetak 1962. Najavljujući 6. veljače nastup u dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja istog dana, u sklopu priredbe Koncert u predvečerje, Novi list bilježi kako su prethodno imali „već dva veoma uspjela koncerta“. Travnja iste godine eto Sonora kao potpore maturalnoj žurki sušačkih gimnazijalaca u kavani Neboder.
S kakvom pjesmaricom u rukama? Dečki su instrumente isprva zaposlili Shadowsima, također Domenicom Modugnom (pjesmom Ciao bambina i ostalim uspješnicama San Rema), da bi ubrzo zagazili na teritorij Elvisa Presleya, Cliffa Richarda, Roya Orbisona, The Mamas & The Papas, a posebno Beatlesa (rad liverpulskih buba pružit će im 70 posto repertoara).
Prvo ljeto po osnivanju odvodi ih na terasu rapskog Restorana Grand, gdje dobivaju cjeloljetni angažman. Eto ih potom u opatijskom hotelu Kvarner i Vili Rozaliji. Ljeta 1964. postat će prvi domaći električarski bend koji je gostovao u Istri, u paviljonu naselja Punta kraj Umaga, usporedno jednom tjedno u umaškom hotelu Palma. U dnevniku putovanja nizat će se potom Pula (kino Beograd), Lovran itd. Domicilni se teren ne zanemaruje, pa su dečki sredinom šezdesetih zvučni začin riječkim plesnjacima u Dynamu, Indexu, Novom listu, Nafti, Caru Eminu, Svjetlosti i drugdje.
Nije bilo bez kadrovskih uzbuđenja. Kada se Roland Šuster započne viđati kao frontman lovranskog sastava Riviera, za mikrofonom Sonora nalazimo Sašu Sablića. Grupa s njime bilježi prvi nastup u ulici Račkoga, vjerojatno u dvorani na kućnom broju 40. Tu će se zadržati dva-tri mjeseca, potom se odlazi ususret plesnim dušama u Narodnom sveučilištu Moša Pijade. Zapaženi su izlasci pred publiku u Transjugu, koji im je neko vrijeme stalno mjesto nastupa.
Kada 1963. u Sinove mora bude otišao Ante Bahorić, Sonori će nastaviti bez saksofona. Na prazno mjesto ostalo iza Nikice Albanežea dolazi Davor Plešković, a prateću gitaru će 1966. kao član grupe zasvirati Milivoj.
Kombinacija Sablić & Sonori potrajat će do ljeta 1965, kada se Sablić vraća svom inicijalnom glazbenom jatu, Uraganima, a pjevačku ulogu u Sonorima iznova preuzima Šuster. Jeseni 1967. za mikrofonom grupe nalazimo Dalibora Bruna. Vokal s drukčijom bojom glasa unosi novosti u repertoaru, koji se proširuje temama Rolling Stonesa. Travanjski vikendi 1967. pripast će svirkama u Trstu, nedugo potom na dnevni red će doći nastupi u Riminiju.
Stavi li se na dnevni red pitanje zaslužuju li Sonori nečim posebno mjesto u povijesti riječkog rocka šezdesetih – uz podrazumijevajuće dobre svirke i posjećene nastupe, same po sebi dovoljne za smještaj u gornji dom gradskih električara – jedna radna epizoda Sonora čita se iz vizure cijele scene kao ključan datum. Sonori su potpisnici prvog diskografskog zapisa riječkog rocka. Glavna zvijezda tog izdanja je skladba Fešta na palubi.
Povrh toga, Sonori su imali trojicu od 4-5 ponajboljih riječkih vokalista šezdesetih. I nipošto samo riječkih. Gotovo da ne postoji hrvatska vokalno-instrumentalna formacija toga desetljeća koja bi se mogla pohvaliti približno moćnim nizom pjevačkih imena u svojim redovima. I to je bio jedan od razloga velike popularnosti riječkog VIS-a, koji je djelovao do početka 1968. godine.
Velid Đekić
Objavljeno 08.09.2011.
