Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

URBAN & 4 - Razgovor povodom izlaska novog albuma ”Retro”

URBAN & 4 - Razgovor povodom izlaska novog albuma ”Retro”Razgovarali smo i razmjenjivali e-mailove sa Sandijem Bratonjom, basistom, harmonikašem i pratećim vokalom famozne Urbanove «četvorke». Ekskluzivno na Ri-rock.comu čitajte što kaže naš sugovornik i ostali članovi «Urban & 4» o novom albumu «Retro», o višegodišnjim nastupima, budućnosti neobjavljenih snimaka i svemu & svačemu.
Obzirom da ćete u drugim medijima čuti sve od samog Damira Urbana smatrali smo da je zanimljivo saznati što Sandi i drugi članovi grupe imaju za reći – a vjerujte nam na riječ, stvarno imaju. Dakle… bez editiranja i uljepšavanja, pred vama je integralna verzija teksta, «retro» rekli bi neki...

RI-ROCK.COM : : Priča oko albuma «Retro» tek se zahuktava pa pretpostavljamo da vas čeka mnogo posla, posebno nakon 5. ili 7. prosinca kada CD stigne u CD shopove. Album je sniman u Rijeci, u nedavno otvorenom studiju «G.I.S.» tijekom ljeta i jeseni, puno brže negoli ste radili prijašnje snimke na Krku, koje su u zadnji čas odbačene. Kako je uopće bilo raditi u studiju?

SANDI : : Pa ... snimke nisu baš u zadnji čas odbačene, pa u stvari nisu ni odbačene. To što pjesme snimljene na Krku nisu uvrštene u novi album ne znači da su sad pokopane ili tako nešto... one postoje... ne može se pobjeći od nečeg kao što je pjesma.

Što se tiče snimanja, nama kao nama je uvijek zanimljivo raditi u studiju... to bi bilo kao da kirurga pitaš kako je bilo u operacionoj sali... ali naravno od studija do studija postoje razlike kako u načinu snimanja, tako u tehnici i opremljenosti studija, a na kraju, svaki snimatelj je priča za sebe. Ovdje su svi faktori išli nama u prilog. Mogli smo diktirati uvjete snimanja, na raspolaganju nam je vrhunska oprema, atmosfera opuštena, a Roger i Igor su 5.

RI-ROCK.COM : : Da li ste imali gotove pjesme ili ste improvizirali «na licu mjesta»?

SANDI : : Većinu pjesama smo ipak morali aranžmanski završiti prije snimanja jer je ono što je za ovaj album bitno to da je sniman uživo. Neke pjesme koje su bile potpuno gotove na kraju su poprimile potpuno drugačiji oblik. Neke su ostale iste kao i u prostoriji. A naše neponovljive 30 minutne, pa i jednosatne improvizacije ipak ne bi mogle fizički stati na CD...

RI-ROCK.COM : : Koji je razlog da ste odustali od odbačenih snimki, ono što smo imali prilike čuti je na vrlo zavidnoj kvaliteti, a i same pjesme zvuče nadahnuto, posebice kada znamo sa su neki članovi «četvorke» prvi put snimali kompletnu ploču (Tonči Radić - gitara, Saša Markovski - klavijature)?

SANDI : : Imaš odgovor u pitanju. Htjeli smo izbjeći tu vrlo zavidnu kvalitetu i snimiti Retro album. Također smo htjeli izbjeći klasična studijska došminkavanja i nasnimavanja i sve ono zbog čega bi nam teško bilo materijal ponoviti uživo. Htjeli smo, u biti, što sirovije snimke. Što sličnije našoj živoj izvedbi. Nismo mi neka ludnica od muzičara pa bi bilo glupo da album zvuči k’o da su ga gažeri odsvirali.

RI-ROCK.COM : : Da li ste imali gotove pjesme ili ste improvizirali «na licu mjesta»?

SANDI : : Imam jak osjećaj Deja vu...

RI-ROCK.COM : : Deja vu je živi smijeh, zahebava me ovaj copy&paste key shortcut :)

RI-ROCK.COM : : Neki od vas su se oženili, neki razveli, neki dobili djecu - koliko je privatni život grupe i samog Urbana utjecao na «Retro»? Najavni single «Spelujem ti ispriku» djeluje prilično sugestivno, potpisuje ga Urban, dok neke pjesme potpisuju i drugi ljudi iz benda, pa čak i van benda, ako se ne varam to je prvi put da u Urbanovoj samostalnoj karijeri pjeva nečije tekstove.

SANDI : : Privatni život svakog od nas utiče na bend, osobito ako se radi o intimi. Naravno da postoji utjecaj koji te motivira, ali postoji i utjecaj koji koči. Ali tako Sve funkcionira. Ono što je bitno za nas je da se ne osvrćemo previše unazad. Nisu nam oči uzalud na prednjem dijelu glave. Što se «drugih ljudi» koji potpisuju tekstove tiče, ne vjerujem baš da ih je tako mnogo... a i za sve postoji Prvi Put...

RI-ROCK.COM : : Koliko si ti osobno i ostali članovi benda zadovoljan zvukom ploče i produkcijom, da li «Retro» i zvuči retro?

SANDI : : Sama riječ govori, u pitanju je Retro ploča, što znači da nećemo isuviše pretjerivati u produkciji... u trenutku dok ti ovo pišem album je u fazi miksanja tako da ti ne mogu reći jesam li zadovoljan. Pjesme su moćne. Ipak, treba još posložiti cijelu priču... singl najavljuje cijelu spiku i ispriku za svaku novu laž... ’ko ima uho neka čuje.

RI-ROCK.COM : : Smatraš li to prednošću, trendom ili iskrenim pristupom – tipa, «to smo mi, bez uljepšavanja i šminke»?

SANDI : : Smatram da je to osobitost.

RI-ROCK.COM : : «Žena dijete» je pokupio sve moguće nagrade nakon izlaska, poznato je da je rađen dvije godine u Splitu pod producentskom paskom Lukyja koji je producirao i odličnu «Otrovnu kišu», dok je «Retro» snimljen gotovo u jednom dahu i bez tehničkih i aranžmansko-producentskih «atrakcija». Nije li velik teret za grupu da, uvjetno rečeno, «nadomjesti» samplere, jer je publika navikla da Urban & 4 na pločama zvuče «high tech»? Sjetimo se recimo pjesama «Privatni Romeo» i «Black tatto»…

SANDI : : Mislim da je publika navikla u prvom redu na Urbanovu pojavu i izričaj. Iskreno, ne vjerujem da je bitno da li su pjesme krcate orkestracija, sampleova, loopova i frekvencijskih trikova ili su snimljene u kamp kućici u pustinji sa lagano raštimanom gitarom i jednim mikrofonom. Pjesma svoju moć nosi u sebi samoj. Ono što pjesma ima u sebi iznad je svakog instrumenta ili studijske sprave.

RI-ROCK.COM : : Slažem se, padaju mi odmah na pamet Johnny Cash, J.J. Cale i Ry Cooder. Možeš li izdvojiti najbolje trenutke na ploči, da li iz perspektive stvaranja ili iz samog slušanja snimljenih skladbi?

SANDI : : Ne mogu.

P.S. Ne mogu. Zato što ne furam materijal doma na preslušavanje, a ,možda sam u kurcu,ali radna atmosfera mi se posve razlikuje od slušalačke. Želim čuti album po prvi put u komadu kada bude sve gotovo. Besmisleno je da ovdje sada govorim o svojim isjeckanim feelenzima... mogu recimo spomenuti jednu digresiju na brzinu kojom smo snimili ovaj album.

Znači govorimo o brzini snimanja. Franci je u istom studiju u periodu ljeto/jesen dok smo mi pauzirali u par navrata snimio tri albuma. To više nije ni retro. To je hiperprodukcija...

Znam da nisam odgovorio na pitanje...

ROCK.COM : : Iz tvojih odgovora stječe se dojam da bend uopće nije opterećen kritičarima, očekivanjima diskografa, medija i publike, čini se da ste izbacili Pjesme iz sebe i da će se cijela priča oblikovati ovisno o tome tko je interpretira. To se čini iskrenim pristupom, nije li i to retro u ovom hipernabrijanom «Matrix» stoljeću? Ispadate mi kao neki vitezovi sa instrumentima umjesto mača, Templari Novog doba?

SANDI : : Pa... ne bi ja to toliko mistificirao... mislim da (za sebe to mogu reći) ne bi nikad i nikome trebalo biti važno što misli kritika ili masa jer je to ionako lako za izregulirati. A da bi trebao svako mislit’ svojom glavom, to neću ni spominjati jer ćemo se zaplest’ u metafizičku zavrzlamu. Šta je uopće Vlastita Ideja, u moru smeća i reguliranih informacija. Umjesto vitezovi, prije smo filteri za reciklažu...

RI-ROCK.COM : : Sad sam se sjetio da te nisam pitao… koliko ste snimili pjesama i kolika je minutaža albuma?

SANDI : : Pjesama ima 12tak, kažem -tak jer u ničemu ne volim biti kardinalan. Minutaža? Pa... nismo baš rezali pjesme da bi uboli kakav dobar hit... čini mi se da nam je singl uzeo preko 5 minuta... pa množi sam, mislim da nema kraće pjesme... možda jedna...

RI-ROCK.COM : : Na «Retru» su imenom i prezimenom ove pjesme…

SANDI : : Ma... da ti budem iskren: Pjesme su dobile svoje konačno ime, jer smo se, uglavnom, kako za vrijeme snimanja instrumentala tekstovi još nisu bili gotovi, služili radnim naslovima poput Techno, Matt Bianco i tome slično, tek pri samom kraju...

Kako je miksanje u toku, polako se slaže cijela priča. Ne bi volio sad nešto zajebati pa imenovati pjesmu kako smo je mi zvali od milja... radije neka se ekipa strpi do početka 12-tog mjeseca, kužiš?

Ovo je bio kompliciran način za reći: »Nemoguće mi je nabrojati svih 12 pjesama točnim imenom i prezimenom». Ako ih je uopće 12 :):):):):):):):):):):):):):):)

RI-ROCK.COM : : Mislim da smo se fino ispričali o novom albumu, najavili ste američku promociju, o čemu se točno radi? Idete li na engleskom ili kao Pipsi u Englesku na hrvatskom jeziku? Činjenica je da je teško smatrati međunarodnim uspjehom par koncerata van Balkana i ovog jezičnog područja, no opet rijetki su uspjeli barem odsvirati poneki koncert «preko grane». Čini se da je za uspjeh «vani» potreban sustavni rad, što potvrđuju Laibach i Goran Bregović i nekad Transmisia u alternativnim noise krugovima. Na području bivše Jugoslavije ste u samom vrhu već niz godina, što potvrđuje i nešto manje poznata činjenica da su Urban & 4, sa malim pauzama, gotovo svaki vikend od 1999.godine «on the road».

SANDI : : Ma.. bez brige... ne zavaravamo se iluzijama. Put u Ameriku je link sa Hrvatskom glazbenom unijom... svirat’ ćemo male amerikanske klubiće u NY-u, Miamiu... ma nije to sad neka ludnica, zvuči moćno... sad kao mi nešto idemo malo u Matricu... ali veselimo se tome jer nismo opterećeni nekom osobitom željom za probitkom na svjetsko tržište u tom smislu. Naravno da smo otvoreni za većinu opcija… nikad se ne zna... Sigurno će biti zanimljivo doživjet Matricu u 3d. Jedva čekam(o).

RI-ROCK.COM : : Približi malo čitateljima «on the road» način života glazbenika iz perspektive putovanja, kombija, backstagea, različitih gradova i kultura – mislim na ono o čemu publika ne razmišlja kada dođu na gig u neki klub ili dvoranu…

SANDI : : Razmišlja, razmišlja. Kako ne razmišlja? Pa svi koji dođu na gig itekako razmišljaju kako nama mora bit super tako se folirat ispod lampi... curice u prvim redovima sline... mi se samo smijemo, besplatno cugamo, družimo se s poznatima i ta sranja, puni smo para... a ustvari gubimo sluh zbog katastrofalnih monitoringa, rikava nam kičma od nošenja opreme, sviramo do nekih suludih noćnih sati u zadimljenim i zagušljivim prostorima gdje je lutrija ukoliko te ne ugnjavi neki pijanac ili neki lokal-patriota koji je jedva dočekao da nekome pokaže svoj novi pištolj. I usput pogledao tridesetak epizoda Sopranosa. Pitaj nekog da li ikad razmišlja da nakon 12 sati putovanja i 2,3 sata svirke možeš dobit’ za kraj dana malo hladne pizze i sobu bez grijanja na -17C.

Eventualno ti opljačkaju kombi, a u boljem slučaju zanosom opijeni fanovi uzmu ključ za uspomenu, ponekad i tablice... krasno....

Naravno da ovo sve govorim da bih proširio sliku. Nije uvijek banana, ali nije ni uvijek super. Da li bih išta mijenjao? Nikad. Ništa.

Mislim da u jednoj godini dana tramakanja doživimo mentalnog inputa za 10 godina «prolskog» života.

RI-ROCK.COM : : Jeste li svjesni i da li ikada razgovarate o tome da vaši nastupi, kao i pjesme na albumima zasigurno utječu na osobe koje uopće ne poznajete? Osjećaš li neku vrstu odgovornosti ili pak moći? Hipotetski, na nekom vašem koncertu neki ljudi se upoznaju, zaljube, odljube, zavole, posvađaju i uspostave odnose potaknuti nekim refrenom, glazbenom temom ili pjesmom što im mogu biti iznimno važno nakon što show ili ploča Urbana & 4 završi.

SANDI : : Teško je o tome razmišljati sad iz ove perspektive. Ivana i ja smo gledali Laufer 2 dana zaredom u Palachu i voljeli smo se uz te pjesme... dobar dio naše ljubavi bio je obrubljen tim dekorom. Kada se raspao Laufer (upao sam u patetiku, ali moram sad ovo završiti) emotivno smo to proživjeli... kada je Urban imao promociju sa prvom postavom 4vorke opet smo bili tamo zajedno i držali se za ruke i čudili se koncertu u kojem se nismo morali gužvati u znoju, v eć si mogao sjediti, držati se za ruke i slušati glazbu. Urban i mi se tada nismo ni poznavali. Nizom neobičnih podudarnosti i raznih kvantnih fluktuacija u tkanju prostor-vremena putanje su nam se sudarile u jednom trenu i otada...

...»Ivana i Sandi žive sretni u maloj kućici na Zametu. Imaju malog sinčića Damiana koji veselo puže po kući i ponosno pokazuje svojih 8 zuba. Gugućući nateže mamu za trenirku dok ona v idno krepana, priprema kašice, kuha juhicu, pere robicu i glača Sandijeve gaće i čarape sa svojih 8 ruku. Sandi za to vrijeme sjedi i razmišlja o svemiru, globalnim urotama, sinkronicitetu, smislu života, glazbenoj opremi, tehnološkim dostignućima... sve skupa u realnosti se može opisati kao dangubljenje i eventualno tupo zurenje u neodređenu točku na zidu. Da ne spominjem i zabranjeni sport. Lijepo je biti umjetnik.» Toliko o odgovornosti i moći.

RI-ROCK.COM : : Izdvoji nekoliko najboljih i najgorih koncerata, ili ako ti je jednostavnije barem one neobičnije. Znam da su neki neminovno zaboravljeni čisto zbog velike brojke odsviranih datuma, no ipak, smatram da nisu svi nastupi slični, zar ne? Aranžmanske promjene (harmonika, koju i sviraš ponekad, npr.) i improvizacije pokazuju da grupa ima potrebu izneneđivanja i iskušavanja sebe samih, čak i po cijenu negativnih komentara dijela medija i publike. Ne igrate gažerski, po principu «take money and run»?

SANDI : : Mogu ti samo reći da nismo imali 2 ista giga u zadnje 2 godine... ma ni prije... ali recimo da u zadnje 2,3 godine smo se baš rasvirali i skužili kao muzičari. To se kuži na svirkama, a i to nas je ponukalo da napravimo potpuno nove pjesme. Lagao bi ti da ti sad serem kako smo se našli i to je sad ludnica i šta ja znam... radimo najbolje što možemo sa znanjem koje imamo. Ima nastupa kojih se ne želim sjećati...

RI-ROCK.COM : : Dolazimo do kraja… poznato je da je Urban na svakom albumu radio sa drugim ljudima, kako u samom bandu tako i sa vanjskim suradnicima, dok se «četvorka» (ustvari vas pet ako se ne varam, u zadnje vrijeme je sa vama i perkusionist Dejan Tibljaš) dobro drži u istoj postavi niz godina, čak i kada se «privremeno» napusti «Merkur» i snimi sasvim drugačiji «Retro». Laufer se mijenjao gotovo stalno, Urban je imao postave od sedmoro ljudi sa semplerom i PC-ijem do varijanti nastupa samo sa akustičnom gitarom. Koja je vaša tajna? Prijateljstvo, magija, navika, profesionalizam, ili ste pak našli Kamen Mudrosti (barem u glazbenom smislu)?

SANDI : : Zna se tko je u bendu Bela Lugosi. To su neke čisto instiktivne stvari. Nanjušiš ih i poštuješ. Mi (sadašnja postava) jesmo bend i imamo potpunu slobodu da se ponašamo kako nam pukne, nemamo menadžera koji nam sjedi za vratom, nemamo toliko zarade od nastupa da bi se počeli prepucavati oko love, nemamo ugovore koji nas prisiljavaju da budemo nešto što nismo. Nekad je najbolja riječ – snošljivo. A nekad – nezamjenjivo. Pitanje je trenutka. Ja sam nisam zlopamtilo, ustvari ja nisam nikakvo pamtilo.

Možda otud potiče moj altruizam. Ne mogu se sjetiti ni svih pjesama... Kornjača... Spelujem ti ispriku... Tvoj gen... Retro... ummm... Gledaj i vidi... ajde pusti me na miru!!!

RI-ROCK.COM : : OK! Sve najbolje sa «Retrom» želi vam ekipa Ri-rock.coma, imaš li još koju za kraj tvog obraćanja (web) svijetu?

SANDI : Imam. Sve što ste čuli i pročitali nije onako kako se čini.

Robert Paulić Ri-rock.com, studeni 2004.

Objavljeno 25.02.2005.

Vremeplov

Ako me uistinu zanima to što stvaram, zanimat će i druge ljude.
John Cale