Top singlovi

  1. Foo Fighters - The Sky Is A Neighborhood
  2. Thirty Seconds To Mars - Walk On Water in the Live Lounge
  3. Sting – I Can't Stop Thinking About You
  4. Radiohead - Lift
  5. David Bowie - I Can't Give Everything Away
  6. Prophets Of Rage – Living On The 110
  7. Nine Inch Nails – Less Than
  8. Queens Of The Stone Age – The Way You Used To Do
  9. U2 - You’re The Best Thing About Me
  10. Starsailor - All This Life

Top album

Neil Young - Hitchhiker

dvd preporuka

David Gilmour – Live At Pompeii

Najava koncerata

Ključne riječi

Sve ključne riječi

VAVA - Ispalo je baš kako sam htio

VAVA - Ispalo je baš kako sam htioVava priča o Lauferu, riječkoj sceni, Monama i novom albumu ”Del Mono”. Razgovor s Vavom čitate zahvaljujući suradnji s vodećim domaćim glazbenim internet portalom Music.vip.hr na kojem je tekst prvotno objavljen, možete ih posjetiti ovdje. Dakle...

Tvoje trajanje u rock’n’rollu prije Laufera. Zbog kojih si ljudi uopće primio gitaru?
VAVA: Zapravo nisam neš’ specijalno jako radio prije 20-ak godina. Mislim, svirao sam 3 godine u početnim inkarnacijama En Face prije negoli sam se uključio u Laufer. A što se tiče inspiracija u mahanju s gitarom lista idola bi mogla bit poduža pa možda neke samo ključne figure, ako može... ali bez redoslijeda važnosti. Dakle, sigurno Hendrix i Richards, Johnny Ramone, Angus Young, oni tipovi iz Real Kids, pa Jones iz Pištolja, ukupnost rada The Clash... Dosadno i predvidljivo, zar ne?

Par rečenica osvrta na Laufer razdoblje. Ups & downs karijere prema tvom sjećanju.
Uh, Laufer je napokon iza svih nas. Mogu bit možda objektivniji negoli sam bio prethodnih godina. Volim to razdoblje jer smo snimali štogod smo zamislili. Istina, možda to nije uvijek ispalo super genijalno i kako je valjalo, ali me veselilo. I naravno, puno se sviralo. Što najviše volim. I to mi jako fali. A i ti si to shvatio prilikom preslušavanja albuma, ča ne?

A dio oko gore - dolje u karijeri se može sažeti u nekoliko riječi: do našeg smo vrha dospjeli upravo u vrijeme kada smo odlučili da je dobro zaključiti druženje.

Mone. Jesi li zadovoljan ostavljenim tragom?
Recepcija Mona je bila jezivo mizerna. A to je djelovalo zastrašujuće na mene, stoga sam bez imalo zadrške raspustio društvo. Sve je prestalo imati smisla. Ni o kakvim tragovima se ne može govoriti. Čak je i mama zaboravila ime benda...

Koliko je ”riječka rock scena” mit i vlada li zaista homogenost među ljudima/bendovima kao i tijekom 80-ih i dijelom 90-ih. Neki iz generacije bliže tvojoj se zaklinju na ”kult” i neku fluidnu povezanost, dok mlađi momci (demo bendovi) često imaju potrebu istaknuti kako se polarizirala spika na vas ”stare” i ”neke nove klince”. Kako ti vidiš ”slučaj”?
Da, pa činjenica jest da smo mi stariji bili nešto vezaniji međusobno. Ne znam čemu to pripisati osim možda želji da se svi nekako isfuramo, stavom ili što originalnijom mjuzom. Mislim da to još uvijek postoji, u manjoj mjeri, jer su mnogi već i odustali od svirke. Ili je to moja romantična predodžba o prošlom vremenu? Hmmm...

A što se tiče mlađih bendova, jasno je da se žele na neki način distancirati od naše spike i načina odrastanja, dakle izražavanja stavova ili čega god već. Što im ne smeta da, ukoliko im je potrebno štogod, priupitaju za savjet, brojeve telefona, neko posredovanje u kontaktima... Pitam se li da se uopće može preciznije artikulirati to pitanje oko ”nas” i ”njih”. Možda si ti dobro dijagnosticirao to kao ”slučaj”. A i veliku ulogu tu ima osobna perspektiva.

Imam dojam da ti se glazbena karijera odvija stihijski. U vrhu si (Laufer), pa te nema dosta dugi period (što radiš u tom vremenu medijskog izbivanja sa scene?). Zašto je tako?
Slažem se s tvojom konstatacijom. Dugi period apstinencije od medija jest vlastiti izbor mog prisustva u njemu, koliko god to paradoksalno zvučalo. Naime, dugi niz godina nisam imao ništa za isporučiti stoga mi je i najbolje bilo nestati, marginalizirati se. Ne znam je li bilo ispravno činiti tako, ali bilo je pošteno spram samoga sebe - ne snimam, dakle ne postojim. Osim toga, vrlo mi se teško bilo uklopiti u eventualne nove projekte ili bendove. Imao sam zaista vrijedno iskustvo s fenomenalnim glazbenicima i prijateljima i to kompenzirati s pokušajem stvaranja ili uključivanja u eventualni novi bend činilo me bezgranično nesretnim i nezadovoljnim. Stoga sam radio zaista različite poslove u smislu preživljavanja. Mislim, ništa čega bih se sramio, ali nije uvijek bilo baš ugodno tako preživljavati.

”Del Mono”. Koje je povod snimanja albuma takvog koncepta uz gostujuće vokale i ponavljanje nekih pjesama iz ranijeg perioda karijere?
Koncepcija albuma - svaka pjesma druga pjevačica, odnosno pjevač - oduvijek me golicala kao mogućnost, pogotovo u našim domaćim uvjetima. Istina, namučilo me to sve pospajat i uskladit termine ovog studija s onim izvođačem, ali na koncu mi je ispalo baš kako sam htio. Neke stvari iz ostavštine Mona nisam htio prepustit potpunom zaboravu, stoga sam i posegnuo u back katalog. A osim toga, ima i prozaičniji razlog: zbog kratkoće trajanja albuma Dallasovci su me zamolili ako može još jedna - dvije pjesme? Pa da bude oko 40ak minuta? A? Pa, okej, ako baš mora... ali samo jedna. Inače sam ful beskompromisan tip, hehe...

Hoće li album pratiti kakva promotivna turneja ili se radi isključivo o studijskom projektu?
O promotivnoj turneji, bojim se, nema govora. Tek tri svirke koje bi propratile izdanje sa što većim ili ukupnim brojem gostiju koji nastupaju na ”Del Monu”. Vjerojatno ti je jasno da bi takav r’n’r cirkus koštao previše a isplativost je upitna...

Trenutno si urednik radio Svida pa imaš dobar uvid u glazbenu scenu, domaće ”in” i ”out” bendove. Imaš li neke posebne favorite, možeš li pokazati prstom ne neke vrijedne demo bendove. Kako gledaš na stanje domaće glazbene scene generalno, nakon prestanka djelovanja Laufera?
Upravo mi je ovih dana u ruke dopao kratki demo materijal riječke grupe Quasarr. Mislim da je to izvrsno. Možda je suvišno ponovno isticati Father i One Piece Puzzle? Stanje se čini nekako povoljnijim negoli prethodnih godina,zar ne? Jasno je da su se tiraži stanjili u odnosu na nekad, ali mjuza se i dalje sluša i nemilice nabavlja. Ne mari se baš za skrupule kad se zna kakvi su džeparci potencijalnim konzumentima.

Znam da je prerano, ali ima li ”Del Mono” kakav solo nastavak?
Sumnjam da će ”Del Mono” dobiti svog brata blizanca. Too much bi bilo.

Anđelo Jurkas - Music.vip.hr

Objavljeno 22.06.2005.

Vremeplov

Ne predstavljam se kao pjevač. Samo pjevam, a posao je podrške glazbene ”industrije” da se bavi predstavljanjem.
Marko Tolja