Intervju: Srđan Gojković Gile (Električni Orgazam) - Svirat ćemo do kraja života!
Povod razgovora sa Srđanom Gojkovićem je izlazak novog albuma “To Što Vidiš To I Jeste” te 30 godina postojanja ELORG-a. Razgovor je vođen u Beogradu koji je pogođen miholjskim letom… i novim pjesmama ELORG-a.(Foto: B. Rašić)
RiRock.com: Novi album ELORG-a je izašao. Međutim ovo izdanje koje je sada već prodato nije konačna verzija?
Gile: Ovo je prvo izdanje na kome ima 7 pjesama i 42 minuta muzike… Negdje tokom novembra, ja se nadam neka sredina, izaći će za slovensku kuću Dallas, da tako kažemo, integralna verzija tj. cijeli album na kome će biti još 3 pjesme a to će biti još dodatnih nešto manje od 20 minuta. To će znači biti oko sat vremena trajanja te integralne verzije albuma i to će izaći naravno i u Srbiji i u Hrvatskoj i u Bosni i u Sloveniji. Dallas je prisutan na svim tim teritorijama. To će biti izdanje s knjižicom, s fotografijama, u kutiji,… ali će nažalost koštati skuplje nego ovo sadašnje prvo izdanje koje se pojavilo samo u Srbiji.
RiRock.com: Po gradu kruže priče da ste s ovim albumom uradili nešto bolje nego što ste radili do sada. Naravno “i od boljeg ima bolji”… Što si ti čuo tj. kako ti reaguješ na to?
Gile: Da, svakako se slažem. Pazi ovako, kada album izađe, ti si toliko u tome i uvijek se trudiš maksimalno i najbolje što možeš u datom trenutku, ali ipak je sve to opet relativno. Ja sad, u ovom trenutku mislim da je to najbolji album koji smo uradili ali to sam mislio za svaki album do sada mjesec dana po njegovom izlasku. Tek ćemo realno sagledati, zapravo tek za nekoliko godina. Za 5-6 godina će biti neka realnija slika da vidimo kako je to sve prošlo kod ljudi i opčenito. Ali svakako da ovog puta, u tim nekim kritikama i komentarima dominira ta neka konstatacija da je to najbolji naš album u zadnjih 20 godina. Ja se kao što rekoh, mogu složiti u ovome trenutku sa tim, mislim da je to To. I nekako mi se čini da ako možda i nije najbolji da svakako može stati u red, u neku grupu od 4 najbolja naša albuma do sada.
RiRock.com: Reci mi da li je doprinos tome definitivno prisustvo Ljube (Ljubomir Đukanović – prva postava Električnog Orgazma – prim. autora). On tu dođe kao nova-svježa-mlada krv, mada se on uz vas pojavljuje posljednjih godina.
Gile: Ljuba i nije neka baš mlada krv, što bi rekli, u smislu po godini proizvodnje ali ipak, kao čovjek koji se poslije 20 godina vratio u bend 2004. a još je i na prošlom albumu ‘Harmonajzer’ pjevao jednu pjesmu “Kada bes muti svest”. Tad je bio gost. U stvari i drugi put se pojavio na ‘Tribute’ albumu za Ekatarinu Veliku u pjesmi “Krug” koju smo obradili za taj Tribute. Tako se on počeo polako vraćati u bend i od te 2004. je postao stalni član benda. Od 2006. smo počeli polako raditi na ovom albumu. Prvo smo taj neki dogovor napravili da sve pjesme potpišemo kao neki kreativni tim Ljuba, Banana i ja. I zaista smo drugačije radili. Do sada sam uglavnom ja donosio pjesme na probe i onda bi radili na njima. Na zadnjih nekoliko albuma je i Banana počeo polako autorski doprinositi. A ovog puta smo, znači, htjeli da i tu napravimo neku promjenu, da ja ništa ne donosim spremno od kuće nego da jamamo na tim nekim probama. Na demo snimkama sam ja svirao bubnjeve. Skoro da smo svaki dan, nas trojica, napravili po jednu stvar, da tako kažem. Neke su bile skoro odmah gotove, nekima je trebalo nekoliko proba, ali smo sve snimali. Bilo je dosta ideja, možda čak 15-20 demo prijedloga. I onda smo polako smanjivali taj broj, koncentrirali se na te neke pjesme koje želimo raditi. I tako smo došli do ovih 10 koje su u stvari album.
RiRock.com: Spot za pjesmu “Nemaš Nikom Ništa Da Daš” se “vrti”. Koliko je u planu predstaviti autorski album putem video izdanja tj. spotova?
Gile: Marko Gligorijević je režirao taj prvi spot. To je inače i prva pjesma na disku. Pa svakako da ćemo se potruditi da napravimo što više spotova jer to je, na žalost, za sada neminovno. Kažem “Na Žalost” jer ja pamtim i ipak više volim vremena kad se muzika prezentirala prije svega kao nešto što se sluša. Ali sada je apsolutno neophodno da ako hoćeš da nešto bude singl moraš imati i video za to iako se u Srbiji to i ne pušta mnogo na televiziji. Ipak postoji internet i You Tube tako da zahvaljujući tome ljudi mogu vidjeti spot gdje god da se nalaze. To je ono što je dobro i zato je i plan da snimimo što više spotova.
RiRock.com: Reci mi, sada kada je Ljuba definitivno član benda a s obzirom da vas ljudi znaju po nekom, da tako kažem, Paket Aranžmanu proizvodu, tj. kako ste tada djelovali, da ne “kopam” po nekoj prošlosti, da li ćete vi u bendu “kopati po prošlosti”? Da li imate ideju da malo više date publici pjesme iz tog nekog prvog perioda?
Gile: To smo već napravili. 2007. smo objavili živi album za Automatic “Elorg I New Vawe”. To je u stvari prvi album s Ljubom koji smo snimili od njegovog povratka samo što je bio živi album, svirka iz Doma Omladine. Tu smo svirali samo taj novovalni period - znači prvi album, “Paket Aranžman” i “Lišće Prekriva Lisabon”. I samo te pjesme su na tom albumu. Čak je na jednoj televiziji bila snimka djela koncerta, mislim da je bilo pola sata. Tako da, ipak, mislim da smo to već napravili. Opet, mnoge te pjesme su u međuvremenu polako izašle s našeg koncertnog repertoara.
Ovaj album o kome sam pričao je izašao neposredno po objavljivanju arhivskih snimki koje su izdate pod nazivom “Breskve u teškom sirupu” i taj cd je izašao, ja mislim, u prosinac 2006. godine gdje su stare snimke. To su u stvari neke probe iz SKC-a iz 1980. godine i dio koncerta s Tašmajdana iz iste te 1980. godine. Tu je ta prva postava dok je još Marina Vulić bila basistica u Električnom Orgazmu s Ljubom i Jovecom.
RiRock.com: Kažeš da će nove 3 pjesme vuči za sobom 20 minuta a i na “prvom” izdanju novog albuma imate pjesmu preko 10 minuta, preko 7 minuta, preko 5… To znači ne podleći pravilima MTV-ja: 3-ominutna pjesma = hit ili i dalje prkosiš pravilima?
Gile: Znaš što, naš je princip da mi radimo u startu prije svega da zadovoljimo neki svoj ukus i neke svoje standarde. Da se to nama sviđa. Uopče ne razmišljamo u tim nekim, da tako kažemo komercijalnim okvirima dok radimo na pjesmama. To dolazi tek poslije kad završimo album, kad ga snimimio i kad se on pojavi na trzištu. Onda se trudimo da to prije svega prezentiramo pred što većim brojem ljudi. E onda se to nekim ljudima “zakači” tj. nekima se svidi a nekima ne. Nikad u stvari nismo napravili album na način da smo nešto svijesno kalkulirali kako trebamo napraviti, ne znam, nešto za publiku… Mislim da je to potpuno pogrešan put i da na taj način zapravo ništa ne bi uspio čovjek ni postići jer nikad u stvari ne bi mogao, čak i kad bi htio, pogoditi ukuse drugih ljudi. Mislim da je to, onako, besmislena aktivnost.
RiRock.com: U vremenu downloada i interneta koliko ima smisla izdavati albume. Naravno mora se nešto raditi ali… Koliko misliš da ćeš privući novu publiku s obzirom da su klinci “napadnuti” svim samo ne Rock and Rollom?
Gile: Ne radimo mi to zbog novih ljudi, mi to sve radimo zbog sebe. Drugi ljudi koji se tu “nakače” - to je super ali mi bi ovo radili i da, ne znam, imamo 3 člana publike. Da ih ima troje u publici i da prodajemo 3 albuma mi bi ovo i dalje radili. Ne radimo mi ovo zbog nekih drugih stvari. Osnovno je prije svega ta neka naša navučenost na muziku i na potrebu da sviraš i proizvodiš i komponiraš neke nove pjesme, da držiš neke nove koncerte. Tako to sve na neki način funkcionira. Ali evo odgovora na tvoje pitanje. Mi smo ovaj prvi tiraž rasprodali za mjesec dana zahvaljujući poslovnom dogovoru s Telekomom. Tiraž je 50 000 primjeraka. A bilo je planirano da se to prodaje 2 mjeseca. Očigledno je da neka potražnja postoji čim se to prodalo duplo brže nego što je planirano. Diska više u skladištu nema, možda ga ima na nekim prodajnim mjestima. Ipak ima znakova da to nekog zanima. Samo što je ovde u Srbiji sve upropašteno s piraterijom, s prodajom snimljenih diskova na ulici za 1 euro. Ovako ljudi za 2 eura, pa čak i manje od 2 eura mogu kupiti originalni disk i dobiti telefonski broj i tako dalje. To se naravno odnosi samo na ovo izdanje samo za Srbiju ne i za Hrvatsku. U Hrvatskoj će biti ovo, da tako kažem, tradicionalno izdanje s kutijom i s tim bonus pjesmama.
RiRock.com: Rekli smo uglavnom sve ono što bi trebalo reći o novom albumu ali iz ovog razgovora se nameće jedan zaključak: svirat ćete dok ne umrete što je svakako floskula u inozemstvu. Dokle mislite trajati?
Gile: Pa ja mislim dok god biološki postojimo i funkcionramo, dok god možemo čuti, pjevati, znači fizički držati instrumente u rukama i svirati, svakako da imamo namjeru baviti se muzikom. Evo promatramo i mi te neke pionire da vidimo dokuda se može ”dobaciti” gledajući, ne znam, Johnny Casha ili, ne znam, B.B. Kinga, Chuck Barryja,… očigledno je da se to zaista može raditi do kraja života.
RiRock.com: Za kraj nešto sasvim drugačije. Poznat si kao konzument Rocka, Rock and Rolla – šta te je privuklo u posljednje vrijeme od noviteta?
Gile: Od noviteta… sad bi trebao imenovati nekog novog autora… ali i ne mora baš novi… Mark Olson iz Jayhawksa, njegov zadnji solo album mi je bio onako zanimljiv. Onda,… pokušavam se sjetiti tih nekih… znaš što, ja uglavnom, u stvari čeprkam, tražim iz svog omiljenog perioda a to je 1965. do 1975., iz tog, po meni zlatnog perioda Rock and Rolla, albume koji su mi promakli a uvijek ih ima iz raznih pravaca. Uglavom prekopavam po toj nekoj prošlosti koja mi je promakla. I zadnjih 10 godina sam jako puno na Bootlegsima što znači: slušam koncerte, demo snimke, svašta što pronađem. I to uglavnom svojih omiljenih izvođaca: Bob Dylana, The Rolling Stonese, The Beatles, Brian Wilsona, Jimmy Hehdrixa i tako.
RiRock.com: Hvala na poklonjenom vremenu.
Gile: Hvala i tebi.
Ivica Stanković
Objavljeno 08.11.2010.