Video: Intervju: Sonata Arctica - čavrljanje na MetalCampu
Kao dijete u osnovnoj školi počela sam slušati finski power metal bend Sonatu Arcticu. Tada je bilo malo ljudi koji su čuli za njih u našim krajevima. Prošle su godine i sada mi se dogodi da u kasnim noćnim satima čujem potpuno nepoznate ljude kako na plaži, uz gitaru, sviraju njihove pjesme.
Tijekom tih nekoliko godina izdali su osam albuma, okitili se brojnim nagradama, svirali s mega popularnim bendovima; prešli iz Spinefarma u Nuclear Blast i prerasli u prave profesionalce, čiji su spotovi na youtubeu slušani više milijuna puta.
Obzirom da sam svoj prvi intervju radila s njima prije godinu i pol, ovaj put, umjesto prvog pitanja, odmah sam se smijala s Henkkom koliko smo tada budalaština svi izgovorili. Onda sam spomenula video uradak „Men of the North“, koji već dugo kruži među njihovim fanovima. U namjeri da mi kažu nešto jedni o drugima izvan pozornice, nakon sveopćeg smijeha (zbog videa u kojem se Henkka ne trijezni) Elias je prvi progovorio: Henkka je vrlo društvena i pričljiva osoba, što je uglavnom pozitivna stvar; ali ne uvijek (smijeh). Jako uživam u njegovom društvu. Odličan je prijatelj za opijanje!
Henkka: Što se tiče Eliasa, on i nije tako sramežljiv kakvim se čini. Kada popije koju pivu i opusti se, skoro je divlji kao Marko i ja. O ostalim zapravo ne znam što reći, jer su prisutni. Dakle, ne smijem reći ništa loše (smijeh). Svi smo vrlo različiti s različitim osobnostima. Mislim da je to jedan od razloga zašto funkcioniramo tako dobro zajedno. Kada bi se svi ponašali na isti način, mislim da to onda više ne bi išlo. Na neki čudan način, ide nam ovako.
RiRock.com: Kako izgleda jedan dan u procesu osmišljavanja i snimanja albuma?
Henkka: Ja snimim svoje dionice kod kuće, tako da ne znam što ostali članovi rade, ali…
Elias: Zapravo radimo istu stvar, a jedino kada se nađemo svi skupa je da snimimo ono što smo osmislili za album.
Henkka: Možda ti Tommy može reći kako je u studiju, jer ja tamo ne idem.
Tommy: Pa, prvo vježbamo i isprobavamo sve pjesme. Na primjer, zadnji put smo iznajmili kolibu u sred ničega na četiri ili pet tjedana. Moj normalni dan u studiju počinjao bi oko deset sati ujutro, a završavao u šest navečer, tako da sam samo svirao po cijele dane.
RiRock.com: Na koji način sklapate svoje dionice? Svatko snimi svoj dio, pa ih onda spojite ili…?
Henkka: U početku napravimo dio s bubnjevima i bas gitarom, zatim na to dodamo gitaru i klavijature. U međuvremenu si stalno nešto mailamo.
Elias: Zbilja se ne viđamo baš često prije nego snimanje počne.
RiRock.com: Kako Tony prenese svoju ideju pjesme na vas?
Henkka: On uvijek ima jasnu sliku u glavi o tome kako sve treba zvučati, ali dosta toga ovisi o pjesmi. U nekim stvarima je strog, ili bar pokušava biti (smijeh), a u nekima dosta toga prepusti nama. Početna pozicija su njegove demo snimke, koje onda sviramo, a sve promjene i nadogradnje dodajemo dok vježbamo, tako da kada snimamo, svi već znaju što im je raditi, pa nam Tony ne mora govoriti „Ahhh, nismo se ovako dogovorili“.
RiRock.com: Kako provodite vrijeme na turnejama? Zadnji put kada sam razgovarala s tobom (Henkki), rekao si mi da je to kao da ste u braku, samo bez seksa.
Henkka: Hahahaha, još uvijek je tako.
RiRock.com: Ako ste u „braku“, jesi li ti prznica, poput neke žene?
Henkka: Ne, mene nije briga za male stvari, kao na primjer gdje je netko nešto ostavio i slično.
Elias: Pa, neki od nas misle da je možda malo prznica, ali ne ja naravno (smijeh).
EiRock.com: I, kako vam brak funkcionira?
Elias: Za sada dobro.
Tommy: Još uvijek nema seksa!!! (Smijeh)
RiRock.com: Zadnjih godinu dana ste na turneji i promovirate novi album „The Days of Grays“. Zanimalo me, koja je vama najdraža pjesma s albuma i zašto?
Henkka: Meni je najdraža „Deathaura“, jer stapa sve aspekte albuma u jednoj pjesmi, ali, na žalost, kada smo ju izvodili u živo baš i nije zvučala predobro. Možda je preduga ili nešto.
Elias: Po meni je najbolja „The Last Amazing Grays“.
Tommy: I po meni.
Elias: Zbilja je dobra. Sastoji se od žestokih dijelova, ali i onih laganih, ženskastih.
Henkka: Hahahaha, ženskastih dijelova!
Elias: Da, djevojke ju vole.
Henkka: Aha, i ti! (smijeh) Elias obožava balade.
RiRock.com: Vidim! Zapravo, unosiš sebe u Sonatinu glazbu (Eliasu). Nisi žestok kao što je Jani bio, ali i dalje zvučiš odlično.
Elias: Nekada želim biti žešći, ali to mi je zbilja teško. (Henkka se guši u smijehu)
RiRock.co: Je li ti to teško jer ne možeš tako svirati, ili ne želiš?
Henkka: Ne, ne, ne. On to može; ali ne želi.
Elias: Volim misliti da ja unosim osjećaje u glazbu. Moje sviranje ima neki viši smisao.
RiRock.com: Marko! Pa ti mi još ništa nisi rekao!!!
Marko: Hm….. Aaaaaa…. Odlazi! (Smije se)
RiRock.com: Lijepo se ti odnosiš prema novinaru! (Smijeh) Dečki, trebali ste svirati u Zagrebu 18. studenoga 2009., ali je koncert otkazan. Znate li zašto?
Henkka: Molim?
Tommy: Koji koncert?
Henkka: Je li premješten nekamo?
RiRock.com: Ne znam. Najbliže što ste svirali je bio Graz.
Henkka: E onda nemam pojma.
RiRock.com: Da li bi nas htjeli posjetiti?
Henkka: Naravno! Mi volimo svirati svugdje gdje nismo bili. Zapravo, i na većini mjesta gdje smo već bili.
Elias: Nadam se da ćemo biti u prilici svirati u Hrvatskoj prije ili poslije.
Svima kojima sam ovaj put ostala „dužna“ predstaviti malo bolje Marka i Tonyja, pogledajte na našim stranicama intervju koji sam radila 2008. godine. Naime, tada Marka nije držala njegova uobičajena lijeno-šutljiva faza u kojoj leži na kauču i ne progovara.
Ovaj razgovor s članovima Sonate Arctice neću nazvati intervjuom, već čavrljanjem, jer su dečki bili dobro raspoloženi, opušteni i spremni na podvale, tako da bi bila šteta kvariti ugođaj nekakvim ozbiljnim pitanjima. Za kraj su se dobro nasmijali i na moj račun, jer me Jorg Michael (tadašnji tour menadžer) na prethodnom intervjuu dobro nabrzao i zbunio.
Henkka je zaključio: Što si očekivala od bubnjara i Nijemca?
