Deftones – ‘Koi No Yokan’ (Reprise Records, 2012.)
Sedmi album grupe Deftones ‘Koi No Yokan’ donosi nam sve ono što i očekujemo od njih, balade, pjevne refrene i vesele ljetne hitove. Zapravo - ništa od toga!
‘Swerve City’ je naziv pjesme koja otvara ovaj album. Od starta Deftones šalju jasnu poruku o kakvom je albumu riječ: energično, ritmično, tekstovi koji ne uljepšavaju stvarnost, vokal koji se kreće od melankoličnog do ekstatičnog.
‘Leathers’ je prva objavljena pjesma s albuma. Bila je omogućena za besplatno preuzimanje s interneta u mp3 formatu. Jednostavna fantastična pjesma kakve samo Deftones mogu napraviti. Odličan refren, mračan spori intro sa žestokim strofama, upravo nešto što obožavatelji Deftonesa traže.
Ovo je drugi album od tragedije originalnog basiste Chi Cheng-a, koji je 2008. godine doživio prometnu nezgodu uslijed koje je upao u komu iz koje još uvijek nije potpuno izašao. Na njegovo mjesto je došao Sergio Vega kome je ovo također drugi album s bendom, ali prvi na kome je imao više autorskog udjela.
Na ovom novom albumu ima i klasičnih Deftones pjesama ‘Romantic Dreams’, ‘Poltergeist’, ‘Graphic Nature’, ‘Gauze’ koje svakako nisu tu za popunjavanje albuma zbog minutaže. To je zaštitni znak ovog benda, jedinstveni spoj brzog i sporog tempa. Za neke su Deftones previše depresivni u glazbi koju sviraju, možda jer bježe od klasičnog komponiranja. Svaka od pjesama je bogata zvukom koji se ne opredjeljuje za jedan glazbeni pravac. Između destruktivne žestine strenucima relaksirajuće nježnosti ovih 11 pjesama vas u isto vrijeme guraju u različite pravce ali vas podižu na razinu pozitivnog razmišljanja.
Deftones ne pišu balade ali ‘Entombed’ je fenomenalna balada, iako to nije jer, nudi elektro-ambijetalan doživljaj, i iako dosta usporena ima snažan refren. ‘Tempest’ je prvi službeni singl s albuma.
Kao i na prošlom albumu ‘Diamond Eyes’, Deftones ponovno surađuju sa legendarnim producentom Nick Raskulineczom poznatom po radu sa Foo Fighters, Evensence, Marilyn Manson, Rush, Velvet Revolver, Trivium ...
Generalni dojam je da je ovo jedan od ponajboljih albuma u 2012. godini. Sve je zastupljeno, od brzih energičnih pjesama do usporenih melanholičnih gitarskih rifova, Chino Moreno je apsolutno dao sve od sebe po pitanju svog vokala. Olako se može reći i njihov najbolji album, barem od epskog ‘White Ponny’ iz 2000. godine.
Iako možda nepravedno stavljeni pod oznakom Nu-Metal, Deftones su jedini koji su ostali vjerni svom autentičnom zvuku, dok ostali iz tog pravca (Korn, System Of A Down, Papa Roach, Linkin Park) su prošli sve bolesti koje jedan bend mora preležati , od pokušaja da se od glazbe napravi roba koja se lako prodaje, pokušaja povratka korijenima do kolaboracije sa drugim žanrovima. Deftones su samo snimali dobre albume i nisu se previše osvrtali na aktualne trendove.
Deftones je bend koji nikada nije imao komercijalnih ispada, bend koji se ne trudi da vas osvoji virtuoznim sviranjem, bend koji je cijeli taj pravac podigao na višu razinu, bend koji ili volite ili mrzite, ali ipak morate im odate priznanje za ustrajnost, jer se svih ovih godina pridržavaju recepta koji su sami napisali: ‘mi znamo što naša publika voli i to im i sviramo’.
Ako se pitate što
‘Koi No Yokan’ znači? To je japanski izraz za ‘Ljubav na prvi pogled’.
Mikica StankovićObjavljeno 10.12.2012.
