Massimo pjeva Sinatru
Nakon odličnog studijskog albuma ”Sunce se ponovo rađa” iz 2008. višestruki dobitnik Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu predstavlja se novim live albumom pod nazivom ”Massimo pjeva Sinatru” koji donosi 18 pjesama, odnosno sat i pol skladbi vrhunskih skladbi.
Ovo izdanje rezultat je velikog koncerta istoimenog naziva koji je Massimo održao lani u koncertnoj dvorani ”Vatroslav Lisinski”, uz pratnju 23 glazbenika Big banda HRT-a, pod ravnanjem maestra Silvija Glojnarića, i uz posebnog gosta, našeg cijenjenog pijanista Matiju Dedića.
”I’ve got you under my skin”, ”Fly me to the moon”, ”The Lady is a tramp”, ”New York New York”... samo su neke od pjesama koje su utkane u živote doista brojnih generacija, ponajprije zahvaljujući interpretaciji velikog Franka Sinatre, i koje su uvrštene na album ”Massimo pjeva Sinatru”. Upravo odavanje počasti velikanu koji je svojim pjesmama šarmirao svijet, i žene, temeljna je ideja koja je potakla realizaciju velikog koncerta i albuma ”Massimo pjeva Sinatru” na kojem je Massimo, po tko zna koji put, podcrtao svoju glazbenu vještinu i iznova se potvrdio kao nenadmašni interpreta.
O projektu ”Massimo pjeva Sinatru” Massimo je više puta kazao da na njega gleda kao na svođenje računa iz prošlosti:
”Kada postoje neki glazbeni utjecaji koji su ti vrlo važni, onda ti ovakav koncert i album pomognu da to streseš sa sebe i pređeš jedan nivo. To je kao kompjuterska igra, pređeš jedan nivo i onda se nađeš na sljedećem, ali taj sljedeći treba zaraditi. Sve je nekako započeo Boško Petrović koji mi je govorio: ’Usudi se pjevati jazz. Nemoj se bojati’. Jako sam se bojao jer to je jazz, a ja ga kao način izražavanja užasno poštujem i malo mistificiram sve što on jest”.
O glazbenim i životnim sličnostima s velikim američkim pjevačem Massimo je kazao:
”Sinatra je vrlo moderan bariton i pjeva linije tenora, a to je slučaj i kod mene. Proživljavanje pjesme i interpretativnost, način na koji se pjesma donosi, vjerovanje u pjesmu i tekst, učinilo je to da čovjeka kada čuje Sinatru ne zanima tko je to pisao, već kaže: ’To je Sinatra i ciao’. To sam htio dokazati s ’Vještinom’, da nije važno tko interpretira pjesmu ukoliko to čini dobro jer tada to automatski postaje pjesma interpreta. Sinatra je vrlo osebujna ličnost, sa životom od njujorških ulica do slave i bogatstva. Imao sam sličnu priču samo još fali bogatstvo na kraju”.
Objavljeno 06.12.2010.
